Kako iskoristiti dan u Virovitičko-podravskoj županiji

27.12.2020.

Trkohodi su zadnjih mjeseci postali sastavni dio naših posjeta slavonskom gorju (Krndija, Papuk i lokalno Slatinsko prigorje). Iako, na ovakvim susretima hodamo brzinom munje i trčimo kao puževi – dobro se zabavljamo. Planinarimo, trčkaramo i razgovaramo, pa u konačnici imao 3u1. Na sreću VPŽ ima direktni pristup do svih važnih destinacija u Slavoniji, pa nas majmunske odluke lumena iz stožera nisu previše pogodile.

Silno nas je uveselio dolazak canicross tima Boris & Nela, i rado bismo vidjeli ostatak MOTIV-aca na startnoj crti. Ako ništa drugo, barem da nam fotogalerija bude bogatija bojama i oblinama, a video zapis  glasovima, uzdasima i osmijesima…

Naša mala 3+1 ekipa uspješno odrađuje zamišljenu rutu Malog Popišanca i ne obazire se na vrištanje Garmina (skreni ovdje, odmah skreni, vrati se, poslije čega počinje odbrojavanje koliko smo daleko od rute).

Ukratko, promašili smo skretanje 🙂 pa u konačnici umjesto 13,5 km, imamo nešto više od 15,2 km. Koliko nam je dobro bilo, mogli smo i 21 km, no trebalo je nešto atoma snage ostaviti i za uspon na Kapavac. Što se i dogodilo poslije vrućeg tuša i hladnog božićnog ručka.

Malo piše Marija…

Sukladno propisima stožera, ostali smo u okvirima županije ali nas to nije spriječilo da imamo fenomenalan dan. Iako je šansa da se netko drugi pojavi na startu bili maleni, došli su članovi Udruge MOTIV: Boris i Nela. Ajme veselja, ne idemo sami. 🙂 Za početak smo se pretoplo obukli pa je slijedilo brzinsko skidanje. Odlučili smo testirati gamaše za trčanje i odmah zaključili da nisu baš za sve tenisice te je Miša deklarativno izjavio “sad sam ih nosio i nikad više”… Moje su pak bile super mada smo i dalje bili blatnjavi. Iako je tamo preko brda pao snijeg ovdje je bilo samo lišće, blato i pokoja bara ali to je čar trčkaranja po prirodi. Atmosfera je bila tako dobra da smo napravili gotovo 2 km u krivom smjeru, no barem će mo se počastiti kojim kolačićem više. 🙂 

S obzirom na nisku temperaturu, nismo se dugo zadržavali i završili naš pohod na 15 km. A to nam nije bilo dovoljno te smo nastavili put Međe i uputili se prema Kapavcu, jer nam dalje nisu dopustili (desetak metara dalje je druga županija). Tamo je bilo snijegaaa. Razveselila sam se kao dijete, a kako i ne bi kad snijega nije bilo lani. Pokušali smo i snjegovića napraviti ali je snijeg bio preprhak te je izgledalo kao bezlična nakupina. Spustili smo se u sumrak i završili potpuno ispunjen dan. Kako je zabrana kretanja do daljnjeg plan je ići putem Velikog Popišanca za Novu godinu pa vas očekujemo u nešto većem broju – završava svoje izvješće Marija Bešlić.

Pa opet ja…

Slatina, Orahovica, Duzluk, milina, tišina, suho, temperaturna pozitiva… Penjemo se, zavoji se nižu, opet ništa… A onda prvi znaci zahlađenja. Temperatura sa +1°C pada na -2°C (wow) i nazire se snježno bijeli pokrivač. Na prijevoju (Međa) – policijska ustava i parkirani automobili, a okolo preko nekoliko obitelji sa djecom. Svatko na svoj način uživa i iskorištava dan u Virovitičko-podravskoj županiji. Ohohoo…

Iskoristili bi ga mi i bolje, ali nemamo ni otvorene, a ni zatvorene bazene, klizališta, umjetne stijene za penjanje, poligone za bordanje… A i što će nam to!? Važno je da imamo prekobrojne drkadžije koji troše pare iz proračuna.

Uživajmo u planinama i šumama, dok ih još ima, jer kako je krenulo gamad će sve porezati i/ili vratiti nekakvim grofovima i inim lopovima. A to je drugari moji ravno veleizdaji. 🙁

 

Nismo odradili Papuk Trekk and Trail, ni našu najljepšu utrku Božićni Krndija Trail, a nećemo ni Slatinski Biser… S obzirom na zabrane i propusnice otpada i tradicionalni pohod na Ivačku glavu, koji Šapice organiziraju i njeguju zadnjih 10 godina. 🙁

Bilo bi jako dobro da se okupimo 01. siječnja 2021. godine u 10:00 sati kako bi u Novu godinu ušli Trkohodom po stazi Velikog Popišanca – 24 km.

Miša Nicinger