Arhiva po ključnoj riječi: Miša Nicinger

Martinje kod Krsnikovih 2018.

10.11.2018. “Studeni” bi se ove godine komotno mogao preimenovati u “Ugodni” jer da nema suhog lišća u bojama jeseni, teško bismo sa sigurnošću mogli tvrditi u kojem smo godišnjem dobu. A s obzirom da vaš tekstopisac sutra trči 21km na Jarunu, evo (uistinu) kratkog izvješća. Ukoliko ste sudjelovali na pohodu i imate što za izjaviti – slobodno pošaljite nekoliko prosto-proširenih rečenica. Rado ću ih umetnuti u ovo izvješće. 🙂 Već dulji niz godina planinarenje tijekom 1. dana (subota) na Kutjevačkom martinju

10. godina Šapica (2. dio)

04.11.2018. Šapice su i današnjim pohodom na Ivačku glavu nastavile proslavu 10. rođendana. Na poziv se odazvalo najviše šapica iz Mađarske (13) a iz Hrvatske nešto manje (9), no kako saznajemo bilo je onih koji su planirali doći (našički ogranak) ali su ostali bez prijevoza. Unatoč slabom odazivu i potpunom izostanku osječkog ogranka, uspješno smo učlanili dvoje novih šapica iz Slavonskog Broda: Anita i Josip, u pratnji šaponje Siniše. 🙂 Nažalost nisam kod sebe imao “drvene medaljone” da ih uručim

10. godina Šapica (1. dio)

28.10.2018. Jedan prekrasan jesenji dan otvoren je na sjećanje o začetku „Šapica“ i o proslavi „okruglog“ 10. rođendana koji ćemo kao ekipa slaviti kroz nekoliko hodnji u narednim tjednima. Danas smo hodali od orahovačkog jezera preko stjenjaka Rustine i Sokolina do Manastira sv. Nikole i najvišeg vrha Krndije „Kapavca“ nazad do jezera. Okupila se šarena ekipa sa ipak nešto brojnijim ženskim dijelom. Suho i ranojesensko vrijeme je povremeno otežavalo spuštanje strmim dijelovima, međutim dobrom organizacijom smo sve vrlo dobro savladali.

Slatki kamen (Heart of Stone)

13.10.2018. Danas se na startnoj crti u Mijačima pojavilo 20 planinara, od toga većinu čine prekaljene i stalno aktivne šapice iz mađarskog ogranka i čak jedan šaponja iz hrvatskog ogranka tj. ja, a na kraju 20km dugog pohoda (sa sretnim završetkom), svi novopridošli odlučuju platili članarinu i pristupaju u elitne međunarodne planinarske postrojbe. Još jednom su planinari pronašli zajednički jezik i potvrdili da Šapice spajaju ljude (Paws connecting people). Trenutačno imamo članove u: Hrvatskoj, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji.

žDrAl trail 2018.

06.10.2018. Prvo moram pohvaliti moje kolege trkače: Manuel, Monika i Krešimir na pomoći u stvaranju pisanog dijela ove reportaže. Zahvaljujući njima – ja ću biti brži barem u pisanom izvještavanju. 🙂 I da, moram još spomenuti i meni iznimno dragog hodača, planinara i trekera (Noa Čarđić) s kojim sam odradio kratki intervju prije starta svih kategorija. Evo, sad je već 23:05 sata i ja krećem sa pisanjem ovog teksta. Video je podignut, fotke su upravo prebacuju sa PC-a na server.

Tragom prvog izleta našičkih planinara

30.09.2018. “Tragom prvog izleta našičkih planinara” spomen pohod je i izlet kojeg smo danas drugi puta organizirali na Staklani u sjećanje na prvi organizirani izlet našičkih planinara u lipnju 1923. godine. Obilaznica istoimenog naziva TPI otvorena je 1985. godine u spomen na taj prvi pohod. Staklana je jedna od kontrolnih točaka TPI – koja će u budućnosti biti prva kontrolna točka i početak obilaznice čija će ruta ići do Dobre vode, Petrovog vrha i još neke novih točaka i bit

Podunavlje trail 2018.

29.09.2018. Nažalost većina brdskih utrka ili kako je to sada moderno naziva “trailova” ima dvije ili tri kategorije, pa tako i “4. Podunavlje trail”: 7km je rezerverina za Canicross (tim čovjeka i psa), 13km je kraća i nešto lakša staza, a 34km je bila dulja staza sa većom visinskom razlikom. E sad zašto nažalost!? Zato, jer su mi reportaže jadne bez svih tih zanimljivih sudionika. Naime, ja idem uvijek na dulje staze, a to znači da vremenski znatno više izbivam,

Baranjski Ferivi polumaraton 2018.

22.09.2018. Bole me leđa, i pobjegla mi Red bullom uljepljena leća, i ubio me mrtvu 54. half Baranjski. Opet sam trčala, mada sam ponavljala broj 52 kad sam trčala 52. polumaraton – “52. mi je zadnji”!!! Pa sam tako bacala pečat na 53. A Baranjski, pa to je čisti užitak, to se ne trči, to se gušta! Ali i njega sam već od samog početka utrke pečatila brojkom 54! Cijelom dužinom pratila me težina; nisam primjećivala prirodu, zelenilo, tišinu, ljepotu… Kako je staza zakretala, tako je orkanski

Varaždinski polumaraton 2018.

16.09.2018. Evo malo lopovluka sa Fejsbuka, umjesto uvoda: Ovo je moja zadnja ovogodišnja domaća utrka. Zajedno sa dvojicom trkača: Miša Nicinger koji je trčao samnom na polumaratonu i Antonije Čova Čović (mojim bratićem) koji je trčao malu utrku od 4.800m – otišli smo doma puni pozitivnih dojmova! Temperatura je bila oko 30°C – vruće i malo sparno za trčanje. Veoma sam zadovoljan rezultatom, ukupno 13. mjesto od preko 300 polumaratonaca i 2. mjesto u kategoriji, vrijeme trčanja 1:25:46. 🙂 Bilo

68. dan slavonskih planinara

09.09.2018. Ove je godine Požega bila domaćin 68. Dana slavonskih planinara. Okupilo se tristotinjak sudionika iz različitih planinarskih društava iz cijele Hrvatske. Najbrojniji su ove godine bili članovi HPD-a Bršljan-Jankovac iz Osijeka, a ni skupina „Šapice“ nije izostala s ovog „IN“ planinarskog događaja. Okupljanje sudionika je bilo na bivšem atletskom stadionu iza Gimnazije Požega. U 9.30 h uslijedio je polazak na ophodnju po predivnoj i rodnoj Požeškoj gori. Dvije su staze bile ponuđene: kraća koju su Požežani s ponosom nazvali