Arhiva po ključnoj riječi: Miša Nicinger

Podunavlje trail 2018.

29.09.2018. Nažalost većina brdskih utrka ili kako je to sada moderno naziva “trailova” ima dvije ili tri kategorije, pa tako i “4. Podunavlje trail”: 7km je rezerverina za Canicross (tim čovjeka i psa), 13km je kraća i nešto lakša staza, a 34km je bila dulja staza sa većom visinskom razlikom. E sad zašto nažalost!? Zato, jer su mi reportaže jadne bez svih tih zanimljivih sudionika. Naime, ja idem uvijek na dulje staze, a to znači da vremenski znatno više izbivam,

Baranjski Ferivi polumaraton 2018.

22.09.2018. Bole me leđa, i pobjegla mi Red bullom uljepljena leća, i ubio me mrtvu 54. half Baranjski. Opet sam trčala, mada sam ponavljala broj 52 kad sam trčala 52. polumaraton – “52. mi je zadnji”!!! Pa sam tako bacala pečat na 53. A Baranjski, pa to je čisti užitak, to se ne trči, to se gušta! Ali i njega sam već od samog početka utrke pečatila brojkom 54! Cijelom dužinom pratila me težina; nisam primjećivala prirodu, zelenilo, tišinu, ljepotu… Kako je staza zakretala, tako je orkanski

Varaždinski polumaraton 2018.

16.09.2018. Evo malo lopovluka sa Fejsbuka, umjesto uvoda: Ovo je moja zadnja ovogodišnja domaća utrka. Zajedno sa dvojicom trkača: Miša Nicinger koji je trčao samnom na polumaratonu i Antonije Čova Čović (mojim bratićem) koji je trčao malu utrku od 4.800m – otišli smo doma puni pozitivnih dojmova! Temperatura je bila oko 30°C – vruće i malo sparno za trčanje. Veoma sam zadovoljan rezultatom, ukupno 13. mjesto od preko 300 polumaratonaca i 2. mjesto u kategoriji, vrijeme trčanja 1:25:46. 🙂 Bilo

68. dan slavonskih planinara

09.09.2018. Ove je godine Požega bila domaćin 68. Dana slavonskih planinara. Okupilo se tristotinjak sudionika iz različitih planinarskih društava iz cijele Hrvatske. Najbrojniji su ove godine bili članovi HPD-a Bršljan-Jankovac iz Osijeka, a ni skupina „Šapice“ nije izostala s ovog „IN“ planinarskog događaja. Okupljanje sudionika je bilo na bivšem atletskom stadionu iza Gimnazije Požega. U 9.30 h uslijedio je polazak na ophodnju po predivnoj i rodnoj Požeškoj gori. Dvije su staze bile ponuđene: kraća koju su Požežani s ponosom nazvali

Popišanac trail 2018.

08.09.2018. Ljudi moji! Pa ti Slatinčani nisu normalni! Napravili su takvu dobru organizaciju, i ja sad da sad ne znam odakle početi i gdje svršiti? 😉 Prvo ću se ispričati ekipi. Zašto!? Zato, jer svi znaju da ja nikada ne idem na kratke staze. Volim duge pruge, a zabava je uglavnom na kraćim stazama. Tamo je znatno veća brojnost i nešto sporiji tempo, pa se može puno razgovarati, zezati, snimati, intervjuirati. Nažalost toga na dugim stazama nema. 🙁 Manji je

Miša & Robi connecting people

02.09.2018. A túrakiírásban kárpáti hangulatú kirándulást ígértem és úgy is lett, bár nem a tervezett formában. Még félúton sem voltunk és már tökig átáztunk, a csúcsról meg semmit sem láttunk a ködben, szóval… mint a Kárpátokban… 🙂 Amúgy tizenhatan voltunk, láttunk szalamandrát, unkát és őzeket, fecsketárnicsot és kikericset, jó éreztük magunkat és rókagombát is szedtem. Ez minden, amit mondanom kell erről. (Róbert Welsch) Na startnoj crti se unatoč brojnim najavama, pojavila samo moja malenkost i skupina od čak 15 mađarskih kolega.

Kukuruzni labirint 2018.

26.08.2018. A što reći? Osječanima je kukuruzni labirint ili kako piše na ulazu “rabilint” uobičajena stvar, turistička fora, atrakcija s onu stranu Drave. Tko ga je izmislio zaslužuje poticaj od cca 100.000kn i multipliciranje kapaciteta. Ozbiljno! Vidite, nama sa sela su kukuruzi jednostavna hrana za stoku ili ako baš hoćete palentu (pura ili žganjci), a tek prova (proja) sa bundevama ili sirom. Joj! Pa se zapeče… Mljac i mmmmh. 😉 No oni su od toga napravili brend. Hebeno nevjerojatno!? Pa

Put Šarana 2018.

19.08.2018. Nije nikakva tajna da sam na “BOR Outdoor Weekend 2” odnosno na Trail Put Šarana, koji se drugu godinu za redom održava na obroncima Bilogore, u neposrednoj blizini Virovitičkih ribnjaka – otišao sa ciljem sudjelovanja, ali i sa željom zbližavanja planinara & trkača, maratonaca & hodača. U prijevodu dobrih i još boljih ljudova iz blizine & daljine. 🙂 Naime, puno je planinara u redovima trkača, a ima i dosta trkača u redovima planinara. Kako to!? Pa lijepo. Svi ozbiljni

NovskaRun 2018.

18.08.2018. I dok se video zapis polako podiže, iskoristiti ću moment i napisati par riječi o današnjoj 4. NovskaRun 2018 – trail utrci. Kao i uvijek bilo je tu puno amatera i rekreativaca ali sam tek kod proglašenja pobjednika spoznao jednu zanimljivu činjenicu. Naime, sva prva mjesta i nagrade su pokupili trkači koji trčkaraju 100, 200 i više od dvjesto kilometara kao od šale i onako u jednom danu!!! Ukratko, nisam znao da je riječ o tako atraktivnoj utrci u

Bez Jarca nema udarca

12.08.2018. “Svakoga dana u svakom trenutku sve više napredujem” – reče Slavko Štimac u filmu “Sjećaš li se Dolly Bell?” No, kod mene je sve nekako suprotno i pomalo nazadno. A onda se sve promijenilo, kao u Matrixu kad Neo skuži matricu i počne s lakoćom blokirati agente u crnim odjelima. Blok, udarac, kontra, bum, tras… 🙂 Uvjeren sam da bi umjesto ovih mojih opskurnih izvještaja, današnju priču trebalo sastaviti od kratkih izjava koje bi napisali svi sudionici pohoda. Znate ono