08.01.2012 Khm, khm…. Ako me pamćene služi bilo je to 8. siječnja 2012. godine. Sjećam se kao da je danas bilo… Eh, čudna su to vremena khm… Bio sam mlad i jak (ne zaboravite da je za starca 50 godina mladost) a zima kao da je zaboravila doći i samo su planinari imali čast uživati u zimskim radostima. Već su tada mnogi kontinentalci zaboravljali rijetke susrete sa snježnim pahuljama, grudanjem, sanjkanjem, skijanjem, bordanjem, spuštanjem niz
01.01.2012. Za potpuni užitak u Novoj godini nije dovoljno poželjeti: sve najbolje bližnjima, odgledati kakav akcijski film i poći na ranojutarnji počinak. A ne, to nikako! Potrebno je obaviti sve pripremne radnje za odlazak u planine, a zatim na nekoliko sati, od 04:00 – 09:00h, uz petarde i rakete – odmoriti pospane okice i umorne nogice. S obzirom da tradiconalni novogodišnji pohod započinje u 10:00h na Jankovcu, umjesto standarnog zijevanja i “spavaaa mi seee, pusti me još samo malo” poslije
26.12.2011. Zadnji ovogodišnji ISPO započinjemo na lokaciji “Vučjak kamenski” riječima: “Sretan Božić” uz obvezatan smiješak, stisak ruke i milovanje okicama. Stara i dobro poznata lica, i ona nova nikad viđena na ovakvim pohodima. Šapice su, iz slatinskog kraja, došle sa nekoliko novih lica: Petar, Matej i Mislav svi do jednog kršni dečki iz obitelji Nedić, a zatim i Vlatka. Kada tome zbrojimo one iz stare ekipe: Ivona, Darko, Mario i Miša dođemo do broja 8! Zlobnici će primijetiti da se
25.12.2011. Dok blagujemo standarno preobilni božićni ručak razmišljam o višku kolograma i potrebi za potrošnjom tih uistinu nepotrebnih kalorija. Ivona mi čita misli i predlaže božićni pohod slatinskim prigorjem. U tren oka pristajem i grabim još jednu porciju prasetine i francuske salate. 🙂 Prije toga pozivamo ostatak ekipe na grupno znojenje i uzdisanje. 😉 I zamislite nitko, baš nitko se nije opremio i pojavio na startnoj crti. 🙁 Samo pola sata kasnije hodamo put slatinskog prigorja i pjevušimo haj ho,
11.12.2011. Međunarodni dan planina Zaljubljenicima u planine svaki je pohod pa tako i “International Mountain Day 2011. – Crni Psunj” povod za druženje, boravak u prirodi i hodanje sa istomišljenicima. Ove je godine “Međunarodni dan planina” proslavljen pohodom sa ISPO grupom na izvor rijeke Orljave i arheološko nalazište Rudine. Dio teksta sa “flajera” koji smo dobili od organizatora kaže: “Orljava je lijeva pritoka Save. Izvire na 830m/nm na lokaciji Dobra voda, Radovanić lanišet na Psunju, a utiče kod Slavonskog Kobaša
04.12.2011 Iako početkom prosinca na Papuk treba krenuti pod punom planinarskom opremom (zimske gume, lanci, lopata, jakne, šalovi, rukavice, kape, gamaše, šibice, sjekira i slične sitnice) ovoga puta nosimo samo lagane majice i prsluke za rezervru. O da! Globalno zatopljenje uzima danak. 🙁 Nema snijega, nema na daleko poznatog jankovačkog slapa, točnije nema niti jedne kapi! Skakavac je odavno presušio i poput Dunava i Save očekuje kišu i snijeg.
06.11.2011. Uzalud sam čekao ne bili netko objavio kakvu kratku pričo o našoj maloj nedjeljnoj avanturi. Vidim ja kako ništa od toga biti neće… 🙁 Pa što je s vama dobri ljudi? Ovdje ne vrijedi poslovica “Tko se mača laća, od mača će i poginuti.” već puno blaža inačica “Tko hodati planinama voli, mora kadgod pisati da i druge privoli.” Naša je mala avantura započela na glavnom trgu pjesmom, mirisom peciva i kuhanog vina, uz gromoglasne pozdrave od strane Antuna
30.10.2011. Šapice su snaga, Šapice su moć što svuda mogu proć’. Dobro, dobro, možda malo pretjerah u naslovu i podnaslovu – to je zacijelo posljedica predoziranosti kisikom, žutim i smeđim lišćem, i dakako sivilom Stjenjaka na kome smo bili i video zapis snimili… 🙂 a niti nedavnu reprizu “Oceanovih 11” nije lako smetnuti sa uma. Da su Šapice skupina bez premca, koja osim moći – svuda može proći 😉 dovoljno govori brojka od jedanaest komada planinara (mladih, starih, muških i
23.10.2011. Iskreno, nije mi baš drago preuzimati pero od onako dobrih pisaca… vjerojatno je to jedan od razloga zašto ova priča kasni za pohodom i zašto će biti zbrda zdola kratka. 🙂 Stoga, molim one koji zabušavaju, da obuju gojzerice malo češće. 🙂 Od prvotno planiranoga plana, da obiđemo Stjenjak, odustali smo zbog kiše i nedostatka ljudi koji su pokrenuli tu inicijativu. Umjesto 6-7 sati hoda, odlučili smo se na malo lakši đir, i pohod do Javora “s druge strane”…
16.10.2011. Ima li boljeg načina da se zaokruži kraj radnog tjedna od planinarske akcije na Papuku? Čisto sumnjam! Dah jeseni je svuda oko nas, čak i osječko-slatinske Šapice dobivaju deblje „krzno“. U skromnom broju pet (Ivona, Miša, Ivan, Jasna, te moja malenkost) sastajemo se kod Jankovca. Za danas je zamišljena nešto lakša ruta, Jankovac (475 m)- Ivačka Glava (913 m). Znam što sada mislite vi planinari – „eee da vi djeco znate kako se u moje vrijeme hodalo…Šapice su se