01.01.2013. Poslije burno neprespavane novogodišnje noći i nastavne «šetnje» najljepšim i najvišim papučkih vrhovima, teško je zadržati visoku kreativnu lucidnost za vlastite impresije. Šteta, jer za ovakav događaja bilo ih je i previše. Započelo je susretom, upoznavanjem i polaskom u 10 ujutro s Jankovca prema konačnom cilju Ivačkoj glavi.
International Mountain Day Overture 24.11.2012. Na inicijativu Petera Lasla starog planinarskog vuka sa Papuka koga Šapice i naši čitatelji poznaju po komentarima i pozdravima ispod tekstova na planinarimo.info – danas se na Jankovcu okupila mala ali moćna ekipa planinara. I to ne bilo kakva ekipa – već međunarodna! Mađarski grad Baja poslao nam je troje planinara: Anita, Peter i Laci, a boje Šapica iz Slatine branili su i obranili: Ivona, Jasna i moja malenkost. Nije nešto, al’ nije da nije!
18.11.2012. Današnju priču započinjem stihom iz žalopojke “Konjuh planinom vjetar šumi bruji, lišće pjeva žalovite pjesme, borovi i jele, javori i breze, svijaju se jedno do drugoga…” Pjesma je mnogo sjetna i što je najvažnije ne poziva na rat i mržnju poput nekih današnjih koje su sve samo ne tužne. 🙁 Ova mi se pjesma počela vraćati u misli tek kad sam zahvaljujući osnivačici Šapica otkrio čari planinarenja i ako baš želite znati – kada sam spoznao da je Konjuh
21.10.2012. Iz netom razbuđenoga grada, koga je ni krivog ni dužnog okovala gusta i naizgled neprobojna magla, krećemo prema Anđinoj baraci, brvnari ili kolibi, gdje je u najpoznatija šumska vila, hodala visoko uzdignuta čela i obasipala putnike namjernike svojim čarolijama. Istovremeno iz bliskih ali i udaljenih dijelova Slavonije kreću sudionici današnjeg pohoda kako bismo u usponima i padovima proveli dan na našoj omiljenoj planini. Nekoliko kilometara vozimo se u koloni iza ekipe iz Osijeka koju čine Jasna 1, Ivan &
30.09.2012. Ekipa panonskih mornara, ovaj planinara, odlučila je poželjeti jeseni toplu dobrodošlicu tamo gdje se to najbolje može učiniti – u šumi. Sastajemo se na cesti Voćin-Požega kod lovačke kuće (i spomenika „lule“) u sastavu: Miša, Ivona, Jasna 2x, Ivan, Miroslav i moja malenkost. Današnja je misija obići zapadni dio Papuka, točnije popeti se preko strmog (!!!) grebena na sam vrh Papuk. Iako je sunce sramežljivo provirivalo iza oblaka, nije bilo naročito hladno. Pravi topli jesenski dan! Do početka samog
Iako današnje planinarske putešestvije nisu imale odveć teške hodačke elemente i pripadaju skupini laganica – Šapice su dan provele u dobrom i zanimljivom društvu & okruženju. Ivona i Vanja su osim hodanja imali GSS-ovsku zadaću pratiti i osiguravati školarce iz
09.09.2012. Dragi naši zaljubljenici u planine Slavonije, srdačan pozdrav ma gdje bili i što činili. Naš je povratnički pohod potrajao 7 sati i 30 minuta tijekom koga smo uspješno “osvojili” par važnih i nevažnih vrhova na Papuku, što i vama želimo.
Nije zakuhala samo mladenačka krv, isto se dogodilo sa morem, rijekama i jezerima. Baš svugdje su ljudi i zvijeri tražili rashlađenje kako bi se bar malo spustila tjelesna temperatura, a samo su šume i gore našeg kraja mogle izaći na kraj sa opakim sjajem Sunca i osigurati nam ugodnih 28 stupnjeva Celzija.
27.05.2012. Nevelika ali zato iznimno kvalitetna ekipa slavonskih Šapica sastavljena od “njih i nas”, a tko bi drugi? – okupila se u cik zore ili koji sat kasnije 😉 s ciljem niskog starta u visoke planine. Ova mi je dobra. 🙂 Startnu crtu ovoga puta povlačimo na “turbo de luxe” uređenom jezeru Orahovica na kome im možemo samo čestitati i pomalo zavidjeti. U tri-četiri lagana skoka ostavljamo iza sebe iznimno bistru vodu, minijaturne valove i jednog hrabrog ili možda ludog!?
Današnju ekipu činilo je 6 papučara i papučarki (op.a. ljudi koji hodaju Papukom), a uputili su se manje znanim stazama, kojima ih je njihov ISPO prijatelj Cigo proveo jednom… Jesu li uspjeli…? Ili su se izgubili putem…?