Čudni su putovi
20.01.2013.
Umoran sam, nije da nisam, a nije bilo niti standardnih 60-90 minuta sna prije pisanja. Ipak i unatoč svemu odvojiti ću narednih nekoliko minuta, barem dok ne završi podizanje video zapisa, kako bih nažvrljao par riječi za sve sudionike današnjeg pohoda, ali i za sve vas dragi prijatelji koji stjecajem različitih okolnosti niste bili sa nama.
Sjevernjaci iz Slatine u sastavu: Jasna, tekstopisac, Štrumfeta (Ivona), Marijan i Dalibor & južnjaci iz Jakšića i/ili Požege u sastavu: Miroslav i Darko – proveli su danas na Papuku značajan broj zajedničkih minuta. Dobar dio odvojenih minuta hodali smo u susret, isto tako i udaljavajući se jedni od drugih.
Iako su šumske staze na Papuku dobro poznate svim sudionicama pohoda – lako je zaključiti da one same po sebi nisu dovoljne za spajanje srodnih duša ili u prijevodu – čudni su putovi koji nas spajaju i razdvajaju.
Danas smo u ekipi imali više komada biciklista (1. & 2. starosne dobi), a zatim i jednog budućeg ISPO-vca koji drugi put u životu planinari, a koji unatoč teškom teretu u kilogramima podnosi šutke sva opterećenja i puno obećeva. 🙂
Hodali smo ni više ni manje nego 7 i pol sati, što uistinu nije malo. Pravili smo snjegovića, hodali markiranim, polumarkiranim i nemarkiranim stazama, preskakali potoke, susretali svinje i pauke, vidjeli smo Jankovac, Talijanski jarak, Nevoljaš, Tisovac i Trišnjicu…
Imali bliski susret sa Sadikom i Eminom tamo kod onih lijepo numeriranih bukvi i prozborili poneku. Prtili smo snijeg dubine od 10 – 15 cm i doživjeli pravu pravcatu snježnu mećavu izazvanu južinom i naglim otapanjem snijega na visokim granama. Takvo što je uistinu teško opisati…
Ako vam je žao i treba vam biti! Ma koliko planinarili ne možete znati kakva sve iznenađenja, ljude, pojave i prirodne ljepote možete doživjeti, susresti, čuti, udahnuti ili omirisati odnosno dobiti kao svojevrsni poklon iz nebeskih visina ili od ljudi kojima ste okruženi.
Oni koju su upoznali planinu znaju o čemu govorim. Svi drugi mogu pogledati video i pokušati osjetiti dio onoga što smo mi doživjeli.
Foto: Darko – Divovski ili Džinovski 🙂
Do novog znojenja sa vama doviđenja…
Miša Nicinger
Lijepo, lijepo. Vidimo se idući vikend.
Još jedno dobro planinarenje iza nas. Još jedna lijepa priča i bajkovit video ispred nas 🙂 Eto, da ne kažeš opet kako slabo i nezahvalno komentiramo. Također pohvala za sexy stajling.
Ivane, uskoro će šume biti pune tempiranih krmača s prascima. I bolje da se viđamo 😉
Pozdrav svima
Miroslave čekao sam tvoj komentar da znam da ste uspjeli stići doma i ostaviti autobus ne s lijeve,ne sa desne strane nego iza vas…planinski napad je bio odličan jučer,hvala na dobrom društvu…miša video i priča su ti odlični (kao i uvijek),da ne kažeš….see ya
Baš je dobro vidjeti nas opet.Za ostale bilo bi lijepo vidjeti vas s nama. Tekst 5, video 5, kava 5,Mišine hlače 5+.
Čujem, imali ste susret i na ovom pohodu s nekoliko divljih svinja, a mene niste poveli!
Hahaa, Bigi legendooo 🙂
Bio je ovo lijep i jako veseo pohod, smijeha (i otopljenog snijega) na pretek 🙂
Hvala svima na ugodnom druženju, budemo se opet vidjeli !
Bigi, Jasna je mislila da se ti raduješ (“pjevaš”) što vidiš šumu, a ono, ti gladan. 🙂
dobar tekst, dobri ljudi, dobra tura, ali ista tura.
Ivona daj ih povedi malo okolo, npr. Jarcoder-Č. vis-Fratarski-Mrežari- …
U našoj ekipi su i južnjaci i sjevernjaci, pa uglavnom nastojimo hodati negdje gdje se možemo susresti i družiti zajedno.. ne igramo kao ona ekipa, koja svoje pohode uglavnom odigrava u tajnosti, bogu iza tregera… nebitno je kuda idemo, dok smo u dobrom društvu i na svježem zraku 🙂
a za nedjelju spremamo “spektakl”, juhuuu…
Nostalgia Tour? 🙂 I did not go because there was cake! 🙂