Category Archives: Papuk

Do Kaptola i nazad…

27.06.2009. Naša mala subotnja pješačko-fotografska avantura uobičajeno započinje na Jankovcu. Trebam li uopće napisati da su Šapice u punom sastavu – “Ona & Ja” s tim da je idejni guru, planer pohoda, vodič, a tko drugi do Ona – glavom i bradom – The Ivona. U Ćeralijama pjevamo pjesmicu “Pada pada kišica na zelenu travu, pada pada kišica i na moju glavu…” Između Ćeralija i Drenovca susrećemo poveliku i dobro opremljenu biciklističku povorku koja piči 100 na sat, po mokrom

Papuk – uzduž i poprijeko

13.06.2009. Pješački pohod započinje u 11:00h po srednje europskom vremenu, a završava u 21:00h – pa se Vi sada mislite. 🙂 Dobro, dobro, priznajem – skoro sat vremena smo brali borovnice na Mališćaku. Ipak kada i to uzmemo u obzir opet nam ostaje 9 sati čistoga hoda, a to morate priznati uopće nije loše… Ivona odustaje o prvotnoga plana koji nije do kraja razradila ili sam joj pomutio planove svojim prigovaranjem pa odluke donosi onako “u letu”. Povremeno popušta uzde

Još 7 minuta… jooj… puh…

11.-12.06.2009. Dogovarali mi, pregovarali, za jedan vikend, pa odgodili za drugi, da bi na kraju to bili četvrtak i petak skoro dva tjedna kasnije od planiranog. Od početne povelike brojke 6, ostalo nas je samo tri. Ozbiljnije pripreme (čitaj – shoping, branje malina, pakiranje stvari) obavile smo u srijedu predvečer, a već u četvrtak ranom zorom (oko 9) krenule smo put Jankovca. Tko?  Danijela Gašparović (dalje u tekstu Danijela), Danijela Ivanović (dalje u tekstu Daša) i moja malenkost. Riječ dvije

Papukom na Papuk

06.06.2009. Slatinske Šapice su i ovoga puta u punom sastavu – Ivona i Miša (ako smo slučajno nekoga zaboravili neka se javi – dopisati ćemo ga). Iz Slatine krećemo poslije ručka i subotnjeg šopinga; mladi krumpiri, punomasni jogurt i sir, kore za gibanicu, kava, hrenovke i druge sitnice bez kojih se ne može zamisliti suvremeni život… 😉 Ubrzo smo pod punom ratnom to jest planinarskom spremom koja u svom sastavu ima sendviče, naranče, čokolade i sušeno voće kao i par

SPP – Zapadni Papuk

30.05.2009. Plan pohoda napravila je, a tko drugi nego naša agilna šapica Ivona! 😉 Na putešestvije po nepoznatom zapadnom Papuku hrabro se pridružila i šapica Danijela, a tu negdje u prikrajku ekipe smjestila se i moja malenkost. Dan kao stvoren za planinarenje; hladno (8,5°C), kišovito i tmurno vrijeme  🙂 . Krećemo u “cik” zore oko 10:00h iz Slatine put Đulovca. Vozimo se brzinom od 60km/h u lijepom, malom, slatkom i nadasve čistom Opelu naše Daše i tek što smo krenuli

Okolo naokolo

23.05.2009. Da smo kojim slučajem Ivona i ja “male ptice nebeske” što bezbrižno plove na zračnim strujama, trebalo bi nam samo nekoliko minuta za obilazak staze: Anđina koliba, Ivačka glava, Orahove vode, Planinarsko sklonište Mališćak, Pliš, Velika, Duboka, Nastavno pokusni šumski objekt Šumarskog fakulteta, Nevoljaš, Anđina koliba. S obzirom da nemamo krila, zaključak je – nismo ptice, a bogami niti anđeli 😉 pa nam je trebalo više od 7 sati da pohodimo “stazicu” koju je Ivona (a tko bi  drugi?)

Pohod na Češljakovački vis i nazad preko Trišnjice

16.05.2009. Sukladno prijašnjim dogovorima Šapice u sastavu; Danijela, Lareta, Ivona i Miša,  uspijevaju se okupiti oko 12:30h i krenuti iz Slatine preko Slatinskog prigorja, Ćeralija i Slatinskog Drenovca put Jankovca. Na Jankovcu jedva pronalazimo mjesto za parking i krećemo na višesatni pohod prema Češljakovačkom visu, koji se ničim izazvan smjestio na 820m nadmorske visine. Cilj nam je udariti žig u SPP knjižice, koju ovoga puta s ponosom nosi i naša Šapica Lareta. Osim žigosanja po knjižicama, namjera nam je posjetiti

Otvaranje poučne staze Ružica grad

23.04.2009. Iako smo neslužbeni poziv za otvaranje poučne staze dobili kasno sinoć, do danas u podne nismo  znali hoćemo li ići. Kratak period za dogovaranje, radni dan, tmurno i kišovito vrijeme… Ipak, uspjele su se naći tri Šapice – Matija, naš najmlađi član, Lareta i moja malenkost. Po neprovjerenoj informaciji, otvaranje poučne staze na Ružica gradu trebalo je biti oko 16,00 a prije toga zbivanje u samom gradu, Orahovici, koje smo planirali propustiti. Iako smo krenuli u predviđeno vrijeme, oko

Od Velike preko Ivačke glave i Mališćaka…

19.04.2009. Lijepo je raditi na lokalnim stazama, otkrivati ih, pohoditi, markirati, ali se to nikako ne ne može usporediti sa pravim planinarskim putešestvijama, poput današnjeg. Na ulazu u Park prirode Papuk postavljena su čak dva znaka zabrane prometa za sva motorna vozila!? Znak čudan da ne može biti čudniji, stoga se vozimo pažljivo u iščekivanju bogzna čega. Iza nas kolona vozila, ispred također,  promet se odvija u oba smjera – čuđenju nema kraja!? Konzultiramo se putem GSM sustava tvrtke T-mobile

Uspon na Kapovac

29.03.2009. Šapice su i ovaj put, u dobrom raspoloženju, sa lakoćom pohodile stazu od Orahovačkog jezera preko Ružica grada (280m) i Starog grada (698m) do vrha Kapovac (792m) i nazad preko planinarske kuće Šaševo (415m) i kamenoloma; Točak – Bremzberg i Radlovac do jezera. Pohod je  trajao 7h i 40′ a sastav ekipe tri cure: Ivona Lozić, Danijela Ivanović i Danijela Gašparević i jedan blaženi među ženama – dežurno piskaralo to jest ja. 😉 Ružica grad nalazi se na samo