Category Archives: Papuk

SPP – Zapadni Papuk

30.05.2009. Plan pohoda napravila je, a tko drugi nego naša agilna šapica Ivona! 😉 Na putešestvije po nepoznatom zapadnom Papuku hrabro se pridružila i šapica Danijela, a tu negdje u prikrajku ekipe smjestila se i moja malenkost. Dan kao stvoren za planinarenje; hladno (8,5°C), kišovito i tmurno vrijeme  🙂 . Krećemo u “cik” zore oko 10:00h iz Slatine put Đulovca. Vozimo se brzinom od 60km/h u lijepom, malom, slatkom i nadasve čistom Opelu naše Daše i tek što smo krenuli

Okolo naokolo

23.05.2009. Da smo kojim slučajem Ivona i ja “male ptice nebeske” što bezbrižno plove na zračnim strujama, trebalo bi nam samo nekoliko minuta za obilazak staze: Anđina koliba, Ivačka glava, Orahove vode, Planinarsko sklonište Mališćak, Pliš, Velika, Duboka, Nastavno pokusni šumski objekt Šumarskog fakulteta, Nevoljaš, Anđina koliba. S obzirom da nemamo krila, zaključak je – nismo ptice, a bogami niti anđeli 😉 pa nam je trebalo više od 7 sati da pohodimo “stazicu” koju je Ivona (a tko bi  drugi?)

Pohod na Češljakovački vis i nazad preko Trišnjice

16.05.2009. Sukladno prijašnjim dogovorima Šapice u sastavu; Danijela, Lareta, Ivona i Miša,  uspijevaju se okupiti oko 12:30h i krenuti iz Slatine preko Slatinskog prigorja, Ćeralija i Slatinskog Drenovca put Jankovca. Na Jankovcu jedva pronalazimo mjesto za parking i krećemo na višesatni pohod prema Češljakovačkom visu, koji se ničim izazvan smjestio na 820m nadmorske visine. Cilj nam je udariti žig u SPP knjižice, koju ovoga puta s ponosom nosi i naša Šapica Lareta. Osim žigosanja po knjižicama, namjera nam je posjetiti

Otvaranje poučne staze Ružica grad

23.04.2009. Iako smo neslužbeni poziv za otvaranje poučne staze dobili kasno sinoć, do danas u podne nismo  znali hoćemo li ići. Kratak period za dogovaranje, radni dan, tmurno i kišovito vrijeme… Ipak, uspjele su se naći tri Šapice – Matija, naš najmlađi član, Lareta i moja malenkost. Po neprovjerenoj informaciji, otvaranje poučne staze na Ružica gradu trebalo je biti oko 16,00 a prije toga zbivanje u samom gradu, Orahovici, koje smo planirali propustiti. Iako smo krenuli u predviđeno vrijeme, oko

Od Velike preko Ivačke glave i Mališćaka…

19.04.2009. Lijepo je raditi na lokalnim stazama, otkrivati ih, pohoditi, markirati, ali se to nikako ne ne može usporediti sa pravim planinarskim putešestvijama, poput današnjeg. Na ulazu u Park prirode Papuk postavljena su čak dva znaka zabrane prometa za sva motorna vozila!? Znak čudan da ne može biti čudniji, stoga se vozimo pažljivo u iščekivanju bogzna čega. Iza nas kolona vozila, ispred također,  promet se odvija u oba smjera – čuđenju nema kraja!? Konzultiramo se putem GSM sustava tvrtke T-mobile

Uspon na Kapovac

29.03.2009. Šapice su i ovaj put, u dobrom raspoloženju, sa lakoćom pohodile stazu od Orahovačkog jezera preko Ružica grada (280m) i Starog grada (698m) do vrha Kapovac (792m) i nazad preko planinarske kuće Šaševo (415m) i kamenoloma; Točak – Bremzberg i Radlovac do jezera. Pohod je  trajao 7h i 40′ a sastav ekipe tri cure: Ivona Lozić, Danijela Ivanović i Danijela Gašparević i jedan blaženi među ženama – dežurno piskaralo to jest ja. 😉 Ružica grad nalazi se na samo

Slatinski Drenovac – Ivačka glava

28.03.2009. I ovoga puta smo u standardnom sastavu, ona i ja 🙂 a to će drugi ako ne osnivači Šapica. Prije stanovitog vremena odlučili smo sve vrhove niže od 1.110m pohoditi u komadu i to od podnožja planine pa sve do vrha i dakako nazad. Smatramo da je odveć lagano kada se do pola puta skokne autom, pa koju uricu hoda i pripovjeda o velikom uspjehu… Ovo je prava stvar! 🙂 He, he nismo tako razmišljali prije par mjeseci ali

Papučki jaglaci 2009.

22.03.2009. Prema planu i programu organizatora HPD Sokolovac iz Velike, okupljanje je predviđeno na Veličkim livadama do 09:00h. Pojedine šapice stoga ustaju između 6 i 7 sati kako bi na vrijeme obavile pripremne radnje (jutarnja toaleta, kupnja peciva i priprema sendviča, tenkiranje benzina, dolazak iz VT za PS i tako to). Ovoga puta nam se pridružuju i najnovije šapice iz Virovitice, kao i nekolicina izletnika iz Slatine koje sudeći prema reakcijama nećemo tako skoro vidjeti na nekom pohodu 😉 Uspjeli

Češljakovački vis (opet)

21.03.2009. Prvi put smo, Ivona i moja malenkost, pohodili Češljakovački vis (820m/nv) tijekom zime, točnije 26.12.2008.g., danas smo trebali uživati u 2. danu proljeća, uz potpuno drugačiji ugođaj – heh, ali ništa od toga – ponovno smo uživali u pravom zimskom okruženju; hladnom zraku, ledenom vjetru i snijegom pokrivenom Papuku. Iako smo očekivali nešto drugo, uistinu smo uživali u ponudi naše omiljene planine. 😉 Vas poštovani čitatelju nismo sreli, ali se veselimo tome, he, he, možda već sutra na Papučkim

Uspon na Papuk

14.02.2009. Šapice u standardnoj postavi (ona i ja) a tko će drugi ako ne osnivači. 😉 Valentinovski pohod na najviši vrh Papuka, istoimeni vrh Papuk (953m) započinjemo iz samog podnožja planine, točnije Slatinskog Drenovca, i to stazom koja vodi na Ivačku glavicu (913m) preko grebena Sokoline i vrha Kožić Hrast (708m) a usput  ima odvojke za Jankovac (strmo dolje), Zvečevo (3+4h) i u konačnici završava na najvišoj visinskoj točki Slavonije, njegovom veličanstvu vrh Papuk – hip, hip, hura! Od Drenovca