15.09.2013. Kako se nitko nije javio za šetnjicu do zen-klupice zapadnim grebenčićem, Miša i ja preokrenuli smo plan, pa odlučili skoknuti do Jankovca u još manji đir, koji uz sva skretanja, lutanja i zadržavanja, nije prešao 6 sati. Ne brinite, pohod na zen-klupicu ipak čuvamo za vas.
08.09.2013. I prije su Šapice imale neobične planinarske pohode, u kojima se glavnina hodača povećavala i smanjivala, ali ne poput ovog današnjeg. Naime, zbog održavanja viteških igara na Jankovcu Slatinsko/Osiječka planinarska družba se okupila Slatinskom Drenovcu odakle smo krenuli grebenom Sokoline via Jankovac do vrha Ivačka glava (912m/nv). Ovo “via” je ključno
08.09.2013. Miris prve jutarnje kave u Velikoj? Hm, zašto da ne! Ionako već dugo planiramo i odgađamo, ali evo jutros smo je napokon popili!!! La la la. Sa prvim zrakama sunca naša četveročlana grupa u sastavu Dejan, Mario, Goran i Nina kreću od
11.08.2013. Kada se danima budiš i ponovo toneš u san na +40, kada ti klima para uši, a bez nje ne možeš , glas s druge strane žice: „Halo,ovdje Voćin, ide se na TOČAK, imaš li ekipu koja je ZA?“, čini ti se kao hladan povjetarac . A dugo najavljivano zahlađenje pada baš tada…zar to nije super!
21.07.2013. „Crni vrh je najviši vrh zapadnog Papuka (864 m). Nalazi se na središnjem dijelu dugačke kose koja se od Vranog kamena proteže prema Voćinu. Vrh je kamenit, posve drukčiji od drugih vrhova u Slavoniji, a s njega se pruža vidik na Podravinu i brdo Mecsek u Mađarskoj. Na vrhu je
14.07.2013. Dok Ivona gušta na nekoj od morskih plaža, Miša uživa u pekmezu od kajsija, koji je sam skuhao, a Lončarići kupaju negdje na Dravi, nas nekoliko (Tea, Ena, Vesna, Slaven, Bigi i Jasna), udružilo se u ideji – „u planine…“. Vrijeme kao stvoreno za hodanje. Krećemo s Jankovca. Kolone automobila već na parkingu. Iznose se
30.06.2013. To da planinari nisu poput drugih već i vrapci na granama znaju, jer dok je većina prostog puka obavljala zadnje pripreme za gledanje prijenosa svečanosti ulaska HR u EU – naša se mala družina okupila na Jankovcu i krenula u 5 i nešto malo više satni pohod po Papuku. Vrijeme, iako pomalo atipično za ovo doba godine, pokazalo se kao stvoreno za hodanje uzduž i poprijeko
16.06.2013. Ivona, Jasna, Vesna, Ena, Tea, Bigi i moja malenkost. Trebam li išta više napisati ili reći? Vjerojatni ne, ali je red pohvaliti se novim šapicama: Vesna & Tea – 1. pohod, te naša Ena kojoj je ovo drugi put. Ekipa je unatoč novim i neiskusnim članicama bila iznimno srčana i po svemu sudeći zadovoljna lijepim i ne odveć zahtjevnim pohodom po Papuku.
05.05.2013. Više se ne sjećam kako je točno pisalo, ali bilo je to ovako nekako: “Prognoza kaže kiša će padati cijeli dan. Jel idemo?”… Nakon cijela tri sata i nešto sitno minuta sna, izbauljala sam iz kreveta i bacila pogled kroz prozor. Nije mi baš bilo jasno o čemu to Jasna priča..? Pa vani je vedro.. Kasnije sam doznala.
28.04.2013. Dok većina pučanstva Lijepe naše provodi nedjelju „planinareći“ od kauča do hladnjaka, skupina entuzijasta iz Osijeka i Slatine nije se predala letargiji vikenda već je odlučila iskoristit suncem obasjani proljetni dan za provod u prirodi. Naša ekipa magičnog broja 9 (Mirjana, Daša, Jasna x 2, Miša, Ivona, Ivan, Vlasta i..Bigi-vau, vau) svoju je avanturu započela na Jankovcu. Budući da je ruta već ranije dogovorena