17.03.2013. Ove nedjelje priča nas vodi opet na našu omiljenu planinu. 31. po redu Papučki jaglaci ove godine za mjesto okupljanja imaju legendarni planinarski dom Lapjak. Promatrajući ga s gusto popunjenog parkirališta u podnožju činio se nekako sneno i bajkovito. Zima je još jednom svoj bijeli plašt raširila preko vrhova Papuka kao da ga odbija predati proljeću.
24.02.2013. Iako u slavonskim gradovima, selima i nizinama snijega više nema niti u tragovima, a zima se niti ne nazire – malobrojni izletnici na Papuku danas su mogli doživjeti pravu snježnu avanturu. Debljina bijelog pokrivača je varirala između 40 i 60cm, a na visinama iznad 700m smo imali bliske susrete sa niskim oblacima koji u praksi izgledaju poput guste magle. 🙂
17.02.2013. Današnja priča nikako da klizne! Već treći put pišem uvodnu rečenicu, a tipke škripe i zastaju – ne uspijevam pokrenuti bujicu riječi… Možda sam napisao previše napisa o Papuku i iskoristio sve smislene i besmislene naslove, a jedinu sugestiju sa strane ne mogu objaviti (jebote točak), stoga ću krenuti polako sa predigrom i pokušati vas po tko zna koji put povesti u neslućene visine, sve do same završnice kada ćete doživjeti sladostrašće sreće pregledavajući naš 10-minutni video uradak. 🙂
27.01.2013. Vjerojatno neću pogriješiti ako kažem da smo ovaj pohod odradili na prosječnih -4°C s obzirom da je temperatura u dolasku do odredišta varirala između -3°C i -7°C, a sve to pri debljini ili bolje rečeno dubini snježnog pokrivača od prosječnih 25cm. Papuk je ovih dana prekriven suhim snijegom koji se zbog niskih temperatura pod nogama ponaša rasipno poput dravskog pijeska.
20.01.2013. Umoran sam, nije da nisam, a nije bilo niti standardnih 60-90 minuta sna prije pisanja. Ipak i unatoč svemu odvojiti ću narednih nekoliko minuta, barem dok ne završi podizanje video zapisa, kako bih nažvrljao par riječi za sve sudionike današnjeg pohoda, ali i za sve vas dragi prijatelji koji stjecajem različitih okolnosti niste bili sa nama.
01.01.2013. Poslije burno neprespavane novogodišnje noći i nastavne «šetnje» najljepšim i najvišim papučkih vrhovima, teško je zadržati visoku kreativnu lucidnost za vlastite impresije. Šteta, jer za ovakav događaja bilo ih je i previše. Započelo je susretom, upoznavanjem i polaskom u 10 ujutro s Jankovca prema konačnom cilju Ivačkoj glavi.
International Mountain Day Overture 24.11.2012. Na inicijativu Petera Lasla starog planinarskog vuka sa Papuka koga Šapice i naši čitatelji poznaju po komentarima i pozdravima ispod tekstova na planinarimo.info – danas se na Jankovcu okupila mala ali moćna ekipa planinara. I to ne bilo kakva ekipa – već međunarodna! Mađarski grad Baja poslao nam je troje planinara: Anita, Peter i Laci, a boje Šapica iz Slatine branili su i obranili: Ivona, Jasna i moja malenkost. Nije nešto, al’ nije da nije!
18.11.2012. Današnju priču započinjem stihom iz žalopojke “Konjuh planinom vjetar šumi bruji, lišće pjeva žalovite pjesme, borovi i jele, javori i breze, svijaju se jedno do drugoga…” Pjesma je mnogo sjetna i što je najvažnije ne poziva na rat i mržnju poput nekih današnjih koje su sve samo ne tužne. 🙁 Ova mi se pjesma počela vraćati u misli tek kad sam zahvaljujući osnivačici Šapica otkrio čari planinarenja i ako baš želite znati – kada sam spoznao da je Konjuh
21.10.2012. Iz netom razbuđenoga grada, koga je ni krivog ni dužnog okovala gusta i naizgled neprobojna magla, krećemo prema Anđinoj baraci, brvnari ili kolibi, gdje je u najpoznatija šumska vila, hodala visoko uzdignuta čela i obasipala putnike namjernike svojim čarolijama. Istovremeno iz bliskih ali i udaljenih dijelova Slavonije kreću sudionici današnjeg pohoda kako bismo u usponima i padovima proveli dan na našoj omiljenoj planini. Nekoliko kilometara vozimo se u koloni iza ekipe iz Osijeka koju čine Jasna 1, Ivan &
30.09.2012. Ekipa panonskih mornara, ovaj planinara, odlučila je poželjeti jeseni toplu dobrodošlicu tamo gdje se to najbolje može učiniti – u šumi. Sastajemo se na cesti Voćin-Požega kod lovačke kuće (i spomenika „lule“) u sastavu: Miša, Ivona, Jasna 2x, Ivan, Miroslav i moja malenkost. Današnja je misija obići zapadni dio Papuka, točnije popeti se preko strmog (!!!) grebena na sam vrh Papuk. Iako je sunce sramežljivo provirivalo iza oblaka, nije bilo naročito hladno. Pravi topli jesenski dan! Do početka samog