21.11.2021. “Nakon dugo vremena se pridružujem Šapicama u šumskim pustolovinama. Ovaj put, plot twist – bilo je 20 km šume, ali ovaj put trčanja. Odličan trening su nam složili Marija i Miša sa svojim moćnim Garminima i tragovima kojih je bilo više nego staza tako da sad imaju još par tragova. Skupilo se nešto visinske razlike, Kapovac i Petrov vrh, sve sa startom i ciljem u planinarskoj kući Gazije. Osim što smo iskoristili divan dan, maknuli smo se od zračenja
04.07.2021. Vremena je tako malo, a obveza nažalost sve više. Nije tajna da mi ova izvješća kradu silne sate, jer treba obraditi video materijale i fotografije, osvrnuti se na događaj i nešto pametno napisati. Uz sve to treba biti informativan i zabavan, i još za džaba. Ovaj ću put biti stvarno kratak. Testirao sam GoPro Hero 9 (na glavi) i daljinski upravljač na ruci. Samo ću reći da sve ima svoje prednosti i mane. Posebno izvješće na temu akcijskih kamera
09.05.2021. Prvo lagano objašnjenje zašto u zadnje vrijeme forsiram Krndiju? Jednostavno je… Našice se nalazi na pola puta između Osijeka, Požege i Slatine. Blizu je planinarima i trkačima iz okolnih gradova i sela i dobro je mjesto za hodanje, trkohode i trčanje. Istočna Krndija, u tom dijelu ima i više no dovoljno sadržaja za uživanje, ali i za lagane, srednje teške i zahtjevne treninge. Pogledajte samo kakva čuda tu radi skupina Barabera koja sebe zove “Djeca iz šume”. S obzirom
18.04.2021. Plan za današnji pohod je bio uistinu lijep, za razliku od vremena. 🙂 Neprestana kiša, raskvašeno tlo, blato, voda i temperatura koja se nije pomakla sa +6°C. Tek negdje u poslijepodenevnim satima raste za dva stupnja i daje naznake da bi se i Sunce moglo probiti kroz sive oblake. Trebali smo odraditi sa užitkom 24 km SPP-a od Ceremošnjaka preko Crne Klade, inih sela i zaselaka do Jezera Borovik i nazad malo istom, malo zaobilaznom putanjom. U konačnici mijenjamo
04.04.2021. Taman u idealno doba jutra, u 10:00 sati, na Međi se sastala naša peteročlana skupina uskrslih planinara i razigrana pesica Gita kako bi podno vrha Kapavca – sporo trčkarali i tražili luk koji je sakrio zeko. Al’ ovaj put, medvjeđi luk nam se sam otkrio u svojoj punoj snazi, divan, velik, mirisan i lijep (dosta epiteta) spreman da u nadolazećim danima pusti visoko svoje krasne bijele cvjetne glavice i uljepša padine brdovite Krndije. Sa bla-bla strane danas se preturalo
03.04.2021. Znate ono, kad pružite sve od sebe i budete među zadnjima! Tako nekako. 🙂 Istrčao sam 21,1 km makadama, brda i dolina, blata i vode, za 1:53:42 i nisam uspio skoro nikoga sustići, ni zaobići, a ako i jesam opet su me pretekli u zadnjoj krivini. Svakako pogledajte tempo po kilometru (zadnji kilometar je nešto sporiji jer sam zaboravi isključiti Garmin sat). Dečki su mladi, zdravi, vitki i žilavi, i uopće se nisu obazirali na moje godine, debljinu i
28.03.2021. Na današnju medvjeđu nedjelju u sastavu 11 šaponja, odrađen je jedan mali proljetno – zeleni pohod. Konačno nas je obasjalo zeleno polje mladog medvjeđeg luka, a uspjeli smo i stjenjak ispenjati. Što se tiče tehničkog dijela izleta odradili smo uspon na dva vrha: Kapavac (792m) i Petrov vrh (700m), a polazišna točka rute u oba smjera nam je bila Međa. Dok smo se kretali put Kapavca sreli smo jednog planinara iz Delnica. Imala sam čast njihat se s njim
20.03.2021. Kakva staza!!! Vrckava, neodoljiva i izričito poštena… da je barem i parking bio takav. 🙂 Mislim, bio je vrckav, ali ne i pošten. 😂 Nekolicina nas je zaglavila u stihijskim nanosima blata. Ali, šuma je to… Tako mora biti. Ljudi su susretljivi, srdačni, profesionalni. Hvala vam, dobri ljudi, na tome. Staza je ravna, pristupačna, jednostavna i lako prohodna. Tri kilometra ravnice, zatim kilometar i pol uzbrdo, pa okretište, a onda se dolje samo pustiš… Noge same idu! I prepustiš
14.02.2021. Ukratko, na istočnoj Krndiji, na jednoj od dionica SPP-a, danas je bilo malo hladnjikavo (-5°C), suho (100%), smrznuto (99,5%), povremeno i ugodno (sunčeve zrake), sa puno priče, smijeha i naslikavanja. A na kraju kava, čaj i piškota torta. Sve to kako je i zamišljeno (osim Ivinih vrela): Paulinovac > Lončarski vis (482 m/nv) > Bedemgrad (407 m/nv) > Londžica (242m/nv) > Paulinovac. Okupilo se nas zamalo deset, točnije devet 🙂 a od toga jedan novi član – Siniša iz
31.01.2021. Vjerovali ili ne ali “Zadnja prvoga” se održava dulji niz godina. Odaziv planinara je uvijek znatan do velik, ali jedino Šapice i Vidimovci, potpomognuti Gojzericama i HGSS-ovcima, redovito odrađuju dvostruki prijelaz preko Krndije (tamo i nazad), a neki od nas (Slatinčani) dupli dvostruki tj. četverostruki prijelaz (dva puta autom i dva puta pješice). Žrtva je to koju redovito podnosim jer volim tu ekipu, planinu, mjesto i vrijeme radnje, ma sve, a najviše nju. 😉 No, s obzirom da je