Category Archives: Krndija

Čarobna bajka: 13 vrhova Papuka

02.05.2020. Jedna vesela ekipa od 9 članova odlučila je iskoristiti vrijeme corone odnosno, neodlaske na utrke na istraživanje Papuka, oživljavanje starih i zapuštenih ruta, obilazak predivnih vrhova od kojih su neki nezasluženo ostali izvan planinarskih staza. Neke od njih poznaju samo stari iskusni planinari, ali evo, ovim putem odlučili smo obnoviti sjećanja, i sve to malo prilagoditi i novijim generacijama, kako putem slika tako i GPS tragom. Pa evo, prvi dio naše rute trebao je obuhvatiti 13 vrhova Papuka, sa

Slavonska ženska ekspedicija – Tri žene, osam vrhova Papuka i dvije mačke bez ručka

02.05.2020. Sasvim je logično kad ekipa planira neki dužinski izazov u brdu, da Maloča (to bih bila ja) neće moći odoljeti. Nema veze što Maloča, još poznata i kao Baba, nema zimsku bazu iza sebe, ima nula kondicije i nekoliko kilograma viška. Ona ide na osvajanje vrhova Papuka, što je više moguće! Još i cvili u sebi što će dečki ići desetak vrhova, što podrazumijeva 70-ak kilometara, a ona nije u stanju. Ali neka, imamo mi tu još nekoliko članica

Kapavačka laganica

I tako nakon dugačke pauze, izolacije, karantene, korone i čega sve ne napokon protegnusmo nogice po obroncima Papuka/Krndije. Naša današnja avantura je bila kratka ali slatka. S obzirom da je još uvijek na snazi ograničeno kretanje i druženje manjeg (čitajte maksimalno dvoje) broja osoba pa čak i na javnim površinama. Držali smo se propisanoga razmaka, a i dobili smo neočekivanog prijatelja. Šetnju smo započeli s Međe te krenuli put Kapavca. Na samom startu nam se pridružio četvernonožni neimenovani prijatelj koji se

Medvjeđi kuk

15.03.2020. Današnje planinarenje nije bilo uh-buh s obzirom na situaciju što manjeg druženja u većim skupinama (Korona virus). Prije raspisivanja i zgotovljenja moga osvrta na današnji dan, želim zahvaliti Miši što nas nije ostavio kratkih rukava tj. druženja na planini. Skupilo nas se taman toliko, da smo uspjeli ishoditi dobru kilometražu uz poneko (moje) mijaukanje. Sve to pripisujem početku nadolazećeg proljeća i taj neki umor kojemu ne znam stručni naziv, ako tako nešto uopće postoji. 🙂 Krenuli smo naglo uz

Šapice na stjenjacima

23.02.2020. Lokalitet je zvučao fenomenalno i uzbuđujuće. Dio Krndije kojom “moje šapice” nisu kročile. Započeli smo žestoko, ako izuzmem prvi kilometar koji smo išli po asfaltu. I tek što smo skinuli jakne i deblje majice počeli smo usponom. Odmah smo se razdvojili na dvije skupine one nadobudne i na ostale, koji smo odabrali nešto lakšu turu. To je barem u teoriji zvučalo kao lakši dio. Iako nisam baš zamišljala današnji pohod tako strmim, a niti da će biti toliko sajli.

Laganica iz Našica i policiklički aromatski ugljikovodici

09.02.2020. Uvijek se oduševim kad ugledam kako Šapice organiziraju izlet u naša slavonska gorja. Hormon se aktivira i naravno da krećem odmah u još jedan izazov. Polazna je točka danas bila Seona na kraju sela lijevo, pa opet lijevo i onda ravno do Našičkog vodovoda. Dok se naša Šapica fotografira pokraj Niagara Falls (pozdrav Damiru) mi se fotografiramo pored Našičkog vodovoda. I baš nam je dobro! Ovu smo dionicu hodali prije 2 godine s našom hrvatskom legendom alpinizma Stipom čiji

Zadnja prvoga 2020.

26.01.2020. Današnju priču prema predviđanju vremenske prognoze sam zamislila nešto drugačije. Trebalo je krenuti ovako nekako “idemo u planine biti prljavi k’o svinje, idemo u planine…” no dan je bio iznad prosječno topao (sad zvučim kao dežurni meteorolog). Očekivali smo malo kiše, nimalo pahulja, nešto sunca, a dobili smo sve osim kišnih kapi. Dan je bio apsolutno predivan, ali definitivno pretopao za ovo doba godine. Mjesto sastanka ispred / pokraj Kutjevačkog dvorca. Okupila se šarolika skupina od 40 dvonožnih živuljki

Mira i sedam mušketira

22.12.2019. Unatoč ne baš sjajnim vremenskim prilikama, na Međi se okupilo sedam ozbiljnih mušketira i jedna nasmijana Mira, kako bi u vlažnom i hladnoćom kontaminiranom okruženju odradili pohod izMeđu Krndije i Papuka. S obzirom da je danas drugi dan zime, priželjkivali smo nekoliko centimetara snijega i temperature bliske nuli, a zauzvrat dobili prekobrojne kišne kapi i temperaturu od +7°C. Na startu: Mira iz grada blizanaca i ekipa sastavljena od Osječana i Kutjevčana u pluralu, slijede pojedinci iz Požege, Bistrinaca i

Prva zadnjega 2019.

01.12.2019. HPD Sunovrat Đurđenovac prve nedjelje zadnjega mjeseca u godini organizira tradicionalno okupljanje planinara pod nazivom „Prva zadnjega“. Ovogodišnja manifestacija održana je 1. prosinca i okupila je velik broj planinara iz više slavonskih planinarskih društava. Nakon toploga čaja, domaće rakijice i kruha s masti te pozdravne riječi domaćina i zajedničkog fotografiranja svih sudionika planinari su iz Planinarske kuće Tivanovo u Gazijama krenuli na jednu od ponuđenih staza. Sunčan dan okupio je mlade i stare, iskusne planinare, ali i početnike. Planinare

Kutjevačko Martinje 2019. (Pohod kišobrana)

10.11.2019. I dok većina planinara iz brojnih hrvatskih gradova i nekoliko susjednih država (BiH, Srbija, Mađarska) putuje doma poslije hodanja, druženja i cuganja – idemo mi odraditi jednu brzinsku reportažu sa Kutjevačkog Martinja ili bolje rečeno Pohoda kišobrana. 🙂 Iako stara izreka kaže: “Po jutru se dan poznaje” danas se pretvorila u “Po noći se jutro poznaje” jer cijelu noć cmolji kiša, koja se ujutro pojačala, a smirivanje nastupa tek iza 11 sati i na kraju ostadoše samo oblaci bez