planinarimo.info

13.11.2016. Kako je i predviđeno naša se ne baš mala 18-ero člana skupina uspinjala od Međe do Kapavca (792m/nv, pa se uzdasima spuštala do Planinarske kuće Šaševo (415m/nv), a zatim punih stomaka osvajala Javor (712m/nv), i na kraju špacirala pokraj Kapavca tijekom povratka na Među. Neću pogriješiti ako kažem kako smo svi bili iznenađeni količinom snijega koja nas je dočekala na Krndiji. Bili smo spremni na nisku temperaturu i svašta nešto ali nitko, baš nije očekivao toliko snježnog pokrivača. 🙂

05.11.2016. S obzirom da debelo kasnim sa objavom ove priče, bit ću kratak, iako nisam. 😉 Tko ne vjeruje nek’ klikne na video i uvjeri se koliko traje. 🙂 Naša je srednje velika planinarska nakupina danas odradila: Paulinovac > Ivina Vrela > Londžica (242m/nv) > Bedemgrad (407 m/nv) > Lončarski vis (482 m/nv) > Paulinovac, ukupne duljine nešto preko 16km, a ja i kilometar više od toga jer sam trekkirao u potrazi za štapovima koje je naša Marija (alias Mare) uredno nosila i

30.10.2016. Ni mala, a ni velika ekipa planinara okupila se danas u Kutjevu kako bi na temperaturi nižoj od 10°C odradila 24 kilometarski pohod po bespućima Krndije ili kako je to u najavi pisalo: Kutjevo > Dobra voda > Međa > Kapavac > Tromeđa > Lipe (760m/nv) > Planinska kuća Mlaka > Kutjevo. Malo smo i odstupili od plana i posjetili Rogin kamen, al’ smo vješto ignorirali opako težak uspon na Petrov vrh, koji nije niti bio u planu. No

21.08.2016. Malo tko je na startnoj crti u Kutjevu, očekivao 18 starih, pouzdanih i provjerenih šapica i dvije potencijalno nove šapice tj. dvoje novih članova (Ivana iz Požege i Tomislav iz D. Miholjca), no i to se dogodilo. 🙂 S obzirom da je zadnji put Martina (iz požeškog ogranka šapica) predložila izradu drvenog privjeska sa žigosanim simbolom šapica, prije početka pohoda prezentiram nekoliko rukotvorina nastalih glodanjem, brušenjem i bojanjem drvenih medaljona izrezanih od stare jabuke iz voćnjaka. Dobivam pozitivne kritike

10.07.2016. Baš kako je i najavljeno, uspješno smo odradili “Blueberry turu” na koju se odazvalo preko nekoliko planinarki iz Feričanaca: Mira & Vera, iz Osijeka: Sena, iz Slatine: Vesna & Jasna, i dakako niže potpisani tj. Ja glavom i bradom. Osim branja borovnica na Kapavcu, obrali smo i nešto malo stolisnika, arnike i kantariona. Dakako, to nije sve. Prolazili smo pokraj brojnih poznatih i manje poznatih ljekovitih trava poput matičnjaka, koprive, metne. Mira, a posebno Vera se pokazala kao izvrsni

15.05.2016. Umjesto “Vatreno krštenje” dobro bi se mogla iskoristiti i nadaleko poznata izreka “Tko je lud ne budi mu drug”. 🙂 O da, bilo je to uistinu jedinstveno iskustvo koje sve odsutne šapice neće moći prepričavati svojim unucima. A mi ludi budemo to spominjali u besedama tipa “Bilo je to jednom davno na brdovitom Balkanu, u mjesecu svibnju kad smo se zamalo svi posmrzavali i ostavili kosti na Krndiji…” 😉 Iako će ovi od šećera likovati i izgovarati u sebi “rekli

08.05.2016. Svaki je pohod lijep na svoj način i prepun iznenađenja. Nekad su to iznimne prirodne ljepote karajolika, a katkada susreti sa životinjskim svijetom i dakako ono najvažnije zanimljivim ljudima. Od prapočetka pa sve do današnjih dana Šapice u svojim redovima imaju najčešće jednog, najviše dva, a vrlo rijetko tri pripadnika iz iste obitelji, i ako me pamet dobro služi po prvi put u povijesti imamo na okupu četveročlanu obitelj Šmit: Dražen, Mara, Petra i Ana. Nadamo se ne i