16.12.2018. Nakon cjelodnevnog subotnjeg prelijevanja po kauču, navečer si pomislim da to nije život kakav si želim i sjetim se poziva na nedjeljno planinarenje od Petrovog vrha. Plan je bio ambiciozan, ali labilan i podložan dogovoru. Kaže se da je inercija najjača sila u svemiru, pa u nedjelju još uvijek u sebi dvojim trebam li ići ili opet nastaviti maženje s kaučem. Očekujem brdo nabrijane fit ekipe i trkača, podsmjehe i kolutanja očima zbog moje degradirane kondicije, ali ipak odlazim.

02.12.2018. “Prva zadnjega” je sinonim za jedan mali lijepi takoreći “obiteljski” izlet na Krndiji koji ima za cilj okupiti planinare iz cijele Slavonije u prvoj nedjelji zadnjeg mjeseca. Pohod nije zahtjevan i dijeli se na tri težine: lako, lakše i najlakše, pa se sukladno tome svakom početniku ili starijem planinaru može udovoljiti. Ujedno je to lijep izlet za prvi susret sa planinaranjem kao takvim. Prava je šteta što na ovakve izlete ne uključujemo više novih sudionika (prijatelji, partneri, rodbina) kako

10.11.2018. “Studeni” bi se ove godine komotno mogao preimenovati u “Ugodni” jer da nema suhog lišća u bojama jeseni, teško bismo sa sigurnošću mogli tvrditi u kojem smo godišnjem dobu. A s obzirom da vaš tekstopisac sutra trči 21km na Jarunu, evo (uistinu) kratkog izvješća. Ukoliko ste sudjelovali na pohodu i imate što za izjaviti – slobodno pošaljite nekoliko prosto-proširenih rečenica. Rado ću ih umetnuti u ovo izvješće. 🙂 Već dulji niz godina planinarenje tijekom 1. dana (subota) na Kutjevačkom martinju

05.08.2018. “Kako je bilo?” – pitaju oni koji nisu došli. “A kako će biti – vruće i sparno.” – odgovaram ja – “I nemoj’ više da me pitate takve bedastoće, nego se pojavite na startnoj crti!” Lako je tako… Sladoled, erkondišn, ‘ladno piće i ‘ajmo sad podjebavati one koji su danas prolili hektolitre znoja i odradili turu kak’ spada i srce traži. 🙂 Naša su tri jezera dobro poznata planinarima i putnicima namjernicima ili nešto manje znana običnim ljudovima što samo

01.07.2018. Naspram prošlog vikenda, ovo je bilo jedno uistinu lagano planinarenje. Na startu se pojavilo nešto Osječana (Zdravko i Suzana), malo više Požežana (Franjo & Sandra, Anamarija, Gordana & Bobica) i mrvica Kutjevčana (Vinko) te moja malenkost iz Slatine, a sve sa ciljem ljudikanja i hodanja po Krndiji. Usput smo susreli i planinare iz Orahovice (Mira), Feričanaca (Mira) i Našica (Ana Marija), te jedan par iz Engleske (Renata & Andy) kao i moje nove nove trkačke prijatelje (Antonio Dujmović i

10.06.2018. Nije da imam nekog izbora, jer pisati se mora. Vrbujem na sve strane nove Šapice, hodače, trkače… i nadam se da će napokon netko mlađi, ljepši i pametniji početi raditi ovakva ili slična izvješća, no kao što vidite – ne uspijevam u naumu. Jbg. Lakše je lajkati nego zasukati rukave. 🙂 No barem nisam kenjator kao neki. 😉 Kume leeegeeendoooo. Joj! Da ga nema – trebalo bi ga sklepati od dasaka i patentirati. Made in Croatia. Naša današnja avantura ima