Sporohod na Krndiji

09.05.2021.

Prvo lagano objašnjenje zašto u zadnje vrijeme forsiram Krndiju? Jednostavno je… Našice se  nalazi na pola puta između Osijeka, Požege i Slatine. Blizu je planinarima i trkačima iz okolnih gradova i sela i dobro je mjesto za hodanje, trkohode i trčanje. Istočna Krndija, u tom dijelu ima i više no dovoljno sadržaja za uživanje, ali i za lagane, srednje teške i zahtjevne treninge. Pogledajte samo kakva čuda tu radi skupina Barabera koja sebe zove “Djeca iz šume”.

S obzirom na manje zahtjeve ovog pohoda i iznimno lijepo vrijeme, očekivao sam nešto više mama, djece i onih malo starijih na druženju i kobasičarenju. U konačnici su na pohod došle tri drage cure iz Našica: Barbara, Nikolina i Martina, iz Osijeka: Ljiljana i Damir, a iz Slatine Marija i moja malenkost. Nije loše. 🙂

U praksi je Osječanima sve daleko, posebno Zapadni Papuk ili neke nama omiljene rute i vrhovi (Zapadni greben, Crni vrh, Točak). Planinare iz Požege je u zadnje vrijeme nemoguće dobiti sa ove strane Krndije i Papuka, a mi iz Slatine smo dulji niz godina prelazili cijeli Papuk samo da bi hodali zajedno sa ekipom iz Zlatne doline. Bilo kako bilo, ljude je teško okupiti na jednom mjestu jer takva je konfiguracija terena. Naše omiljeno Slavonsko gorje nas spaja duhom, a fizički razdvaja. Posebice je teško kad isti dan imamo manifestaciju pod nazivom “Jubilani jankovački planinarski put” koja okuplja brojna društva i mnoštvo planinara na hodnji dugoj ~ 34 km.

Šapice su odradile ~17 km i dobro se zabavile. Sve je to već viđeno mnogo puta: Našički vodovod, Bedemgrad, Ivina vrela, Paulinovac, Klanac Čat kosa. Vrijeme i mjesto radnje je idealno za trkohod, no ovo je bio sporohod i ispoštovali smo najavu od početka do kraja. Pronašli smo jedni druge, nikoga nismo izgubili, a putem smo sreli planinare iz Gazija, Đurđenovca, Đakova…

Lijep pozdrav na sve strane. Vidimo se dragi moji.

Miša Nicinger

* * *

Kaže ruta “Laganica iz Našica” savršeni pohod za ovaj predivni dan, kad ono uspon za jezik do poda isplaziti. 🙂 Prvi uspon smo naravno fulali ali samo zahvaljujući šumarima jer su toliko stabala porušili da se je gotovo nemoguće orijentirati. Poslije se uspostavilo da je super što smo promašili uspon jer je alternativa verzija bila blaža. Nismo previše prigovarali – samo malo. Podno zidina Bedemgrada jedva smo dočekali ubaciti nešto u želudac, a samo 3 km prešli. Danas smo došli uživati, pa idemo polako. Hodamo put Ivinih Vrela, zatim na Paulinovac. Iako smo planirali nešto ranije klopati, ovaj smjer je bio puno lakši, te smo tako i išli. Na Paulinovcu nas je dočekala vatrica. Koje divno iznenađenje. 🙂 Odmah smo se bacili na peckarenje i mljackanje. Dan je prošao odlično! Predivno provedena nedjelja u odličnom društvu…

Marija Bešlić

Fotke su priložili: Marija, Ljiljana i Damir.