U subotu, 11. lipnja 2011. godine, obronke Slatinskog prigorja, povodom “puta u nepoznato”, posjetili su osječki planinari. 73 planinara, iz najbrojnijeg i jednog od najstarijih slavonskih planinarskih društava, HPD Bršljan-Jankovac iz Osijeka, tijekom četverosatne planinarske ture obišla su skijalište Tominac, izletište Bunarić, jezero Javoricu te slatinske vinograde, iz kojih su se spustili u grad.
05.06.2011. Naša današnja hodačko-gastronomska avantura počinje i završava na Jankovcu. Od trenutaka kada smo zaključali vrata na osobnim prometalima, do trenutka otključavanja proteklo je točno šest i pol sati. Već je i vrapcima jasno da to vrijeme nismo proveli sjedeći na terasi planinarskog doma niti na dekici ispred. Iz Slatine Ivona i ja, iz Višnjevca Jasna i Ivan. Zlobnici bi rekli “ekipa mala…”, a mi dodajemo “…ali odabrana”. 🙂 Privatnim kanalima saznajemo da su naši dragi & mili ISPO-vci otišli u
29.05.2011. Povodom obilježavanja Međunarodnog dana rendžera i Europskog tjedna Geoparkova, Nadzorna služba JU PP Papuk organizirala je 1. Kamp rendžera. Na kampu, koji se održao 28. i 29. svibnja u Parku prirode Papuk, sudjelovalo je 20 učenika iz dvije osnovne škole s područja Virovitičko-podravske županije (Čačinci i Orahovica). “Kamp rendžera zamišljen je kao spoj rekreacije, obrazovanja, druženja i zabave mladih u smislu doživljavanja boravka u prirodi. Djeci je u kampu prezentirana važnost odnosa čovjeka prema potrebi za očuvanjem prirode za
22.05.2011. Nekoć davno… Tako započinje svaka bajka, pa i ova naša planinarska. Ekipa Slavonskih Šapica (Miša, Ivona, Jasna, Ivan i ja) usudila se probati nešto novo, nešto divlje. Napuštamo sigurnost obronaka Papuka te polazimo u avanturu preko sedam mora i sedam planina, hodamo sedam dana i sedam noći te konačno stižemo u podnožje Dilj-gore. U planinarskom domu Đuro Pilar u Slavonskom Brodu pridružuju nam se i lokalni entuzijasti (Jozo, Goran, Stipo, Ivana, mali Filip i Nataša), te naša družina od ne
17.04.2011. U nedostatku puno malih ljudi i velikih pohoda, okupila se šačica velikih ljudi na malom ali zato nadasve slatkom pohodu. 🙂 Iako je današnja ekipa sastavljena na brzaka i tako reći zbrda-zdola možemo slobodno reći kako je riječ o samim šampiona: liječnica – komada jedan, budući GSS-ovci sa položenom prvom pomoći – komada dva, časnik Hrvatske vojske – komada jedan, snimatelj i tekstopisac – komada jedan. Dodajmo i to da naši vrli GSS-ovci (budući) imaju i mnoge druge kvalitete ali
03.04.2011. Za sve znane, manje znane i neznane papučke planinare ali i sve one koji se tako osjećaju spomenimo prvo i prije svega ostaloga našu nedjeljnu rutu: Anđina koliba, Nevoljaš, Lapjak (Tauberove stijene), Velika, Mališćak, Orahove vode, Ivačka glava, spust starom šumarskom prosjekom, pa “lagani” uspon na Koprivnato brdo, a zatim vratolomni spust i povrat na Anđinu kolibu. Iako bi planinarima ruta trebala biti na zadnjem mjestu, nešto usputno i nebitno, ipak sam pobrojao sva ta lijepa i manje lijepa
Napokon smo krenuli sa lokalnim šetnjama. Priznajem, moj je propust što nismo i prije, ali nikako da nađem vremena subotom i okupim ekipu. Ipak, da nema malih planinara iz vrtića, koji me svaki put, kada se vidimo, pitaju “Kada idemo?” možda bi još duže čekali.
27.03.2011. U centru Slatinskog Drenovca okupila se manje više standardna konfekcija (sa istoka Ivan i Jasna, sa sjevera Robert, Ivona i ja). Prije samog polaska na “parkplacu” se zaustavilo bijelo kombinirano vozilo iz Vukovara iz koga je izašlo 10-ak malih, malo većih i preko nekoliko odraslih planinara. Odmah nam je prišla jedna kratko ošišana crnokosa djevojčica u crvenoj opravi i pozdravila nas (Sandra iz Vukovara), a zatim i drugi dečki iz njezine ekipe. Ljubazno sam ih pozvao na zajedničko preznojavanje
20.03.2011. Zašto i zbog čega nismo išli na Papučke jaglace nemam precizan odgovor. Nekako spontano smo zaključili da je bolje napraviti solistički uspon na Ivačku glavu nego se voziti s onu stranu Papuka ne šetnju gdje se sve događa kao u kakvom usporenom filmu. Ne znam kako vi doživljavate masovne skupove ali nama je jednom bilo zanimljivo, drugi put podnošljivo, treći put bi bilo jednom previše. 😉 Iako ste nam svi odreda nedostajali, povremeni izleti u duetu pokazali su neke
05.03.2011. Rekord svih rekorda! Utrka koja se ove godine organizira već po 6. put, u subotu je, u malom mjestu Tkon, na otoku Pašmanu, okupila 700-tinjak natjecatelja iz Hrvatske, Slovenije, Mađarske, BiH, Srbije… Oni najspretniji snage su odmjerili u Ultra utrci – 40km otočkih škrapa i šikare. Rekreativci su napravili đir od 8km na utrci Đir, dok su najbrojniji bili Light-aši na 20-kilometarskoj stazi, koja je ove godine, po prvi put, obuhvatila i najatraktivniju stijenu Škrapinga. No, o tome, malo