Povratak na Schwarzwald
01.08.2011.
Nakon pune dvije godine, put nas je opet odveo prema “Crnoj šumi” i stotinama, zapravo tisućama, kilometara označenih staza…. Ovaj put smo prije odlaska malo bolje proučili staze koje se nude oko Calwa, grada u kojem smo odsjeli, ali i dalje. Zanimljivo je da je najviši vrh područja koje obuhvaća Schwarzwald visok samo 1493m. Zadnji put smo posjetili jezero Mummelsse i vrh iznad jezera na visini od 1.164m. Feldberg, najviši vrh, i ovaj put nam je bio malo predaleko za jednodnevni pohod, kao i dva velika ledenjačka jezera, Titisee i Schluchsee, koji su također bili u užem izboru destinacija. Izbor je pao na Triberg, gdje se nalaze najpoznatiji slapovi u Njemačkoj te najveći sat sa kukavicom u svijetu.
Dan prije napravili smo lagani đir od kojih 3-4 sata po rubnom dijelu Schwarzwalda iznad Calwa, ovaj put sa manje uspješnom berbom borovnica nego preklani. Iako smo tuda prošli samo jednom prilikom zadnjeg posjeta, nekih pojedinosti, poput mača, ljuljačke ili “farme” divljih svinja, sjetili smo se bez problema (khmmmm, mi, hahh).
Naoružani obiljem klope i vode, u ranim jutarnjim satima, oko 10, zaputili smo se na 120km dug put u središte Crne šume. Put, kojim nas je usmjeravala naša sveznajuća Lou Gps, vodio nas je uglavnom kroz mala švarcvaldska sela sa predivno uređenim okućnicama i planinskim kućicama. Obzirom da je bio ponedjeljak, početak radnog tjedna, mislili smo da neće biti velike gužve, kad ono.. Imamo što vidjeti.. Ulice pune turista, vreva i gužva na svakom kantunu. Negdje sam pročitala na internetu “kada ljudi kažu da idu posjetiti Crnu šumu, uglavnom to znači da su išli u Triberg” 🙂
Triberg je mjesto koje ima sve što privlači brojne turiste – najpoznatije, iako ne i najviše, slapove u Njemačkoj (niži su za čak 304m od najviših slapova, Röthbachfall!), najveći sat sa kukavicom u svijetu, brojne dućane koji prodaju unikatne proizvode od drveta, suvenirnice sa poznatim švarcvaldskim kapama, Schwarzwald kolače (koje je gotovo nemoguće naći u ljetno doba zbog vrućina), jednu od najljepših željeznica u Europi – Schwarzwaldbahn…
Bacamo kratki pogled na “Kuću tisuću satova” i odlučujemo biti pravi turisti nakon malo pentranja i hodanja :). Kartu za posjet slapovima plaćamo samo 3€ (cijena za Plitvice iznosi 15€!!!), i krećemo u obilazak 163m visokih kaskadnih slapova na rijeci Gutach.
Staza je podijeljena u tri kategorije – asfaltiranu, koja je pristupačna invalidima i roditeljima sa malom djecom u kolicima; dobro ugaženu, široku zemljanu stazu prohodnu čak i za turiste u šlapama, te onu treću, kako su ju nazvali “nature” za koju je ipak potrebnija malo ozbiljnija obuća od šlapa. Trebam li vam reći da broj posjetitelja eksponencijalno opada prilikom prelaska s prve na drugu, i s druge na treću stazuod ?! Obzirom da bi posjet samo slapovima bio prekratka šetnja, Šapice su obišle sve tri staze, uzduž i poprijeko. Tako smo otkrili da slapovi imaju čak tri ulaza, na svakoj razini po jedan, brojne kioskiće gdje se prodaju kojekakve drangulije, zabavni park za mlađe te adrenalin park za one malo starije, hrabrije ili luđe 🙂 To me se dojmilo skoro pa i sami slapovi. Između 20-30 visokih stabala (a možda i više), razapete su sajle, postavljene drvene platfotme i deseci različitih metoda prelazaka od stabla do stabla. Tako nešto bilo bi lijepo vidjeti i na našem Papuku, oko Jankovca. Osim što bi to bila dobra prilika GSS-ovcima za vježbu, obogatila bi se i sama ponuda Parka.
Po povratku u mjesto, obišli smo Kuću 1000 satova i par suvenirnica u kojima se prodaju suveniri izrađeni od drveta. Naravno da smo se sjetili našeg Ivana i njegovih kuksi 🙂 Ovo bi bio raj za njegov novokupljeni alat, hehh…
Zbog manjka pravih informacija, najveći sat na svijetu ipak nismo vidjeli:-( Ipak, i oni koje smo vidjeli, zaista su impresivni. A ništa… sljedeći put, kada budemo išli prema ledenjačkim jezerima, bacit ćemo opet pogled na sat, možda u međuvremenu izgrade još veći 🙂
Ivona Lozić