Povratak na Schwarzwald

01.08.2011.

Nakon pune dvije godine, put nas je opet odveo prema “Crnoj šumi” i stotinama, zapravo tisućama, kilometara označenih staza…. Ovaj put smo prije odlaska malo bolje proučili staze koje se nude oko Calwa, grada u kojem smo odsjeli, ali i dalje. Zanimljivo je da je najviši vrh područja koje obuhvaća Schwarzwald visok samo 1493m. Zadnji put smo posjetili jezero Mummelsse i vrh iznad jezera na visini od 1.164m.  Feldberg, najviši vrh, i ovaj put nam je bio malo predaleko za jednodnevni pohod, kao i dva velika ledenjačka jezera, Titisee i Schluchsee, koji su također bili u užem izboru destinacija. Izbor je pao na Triberg, gdje se nalaze najpoznatiji slapovi u Njemačkoj te najveći sat sa kukavicom u svijetu.

Dan prije napravili smo lagani đir od kojih 3-4 sata po rubnom dijelu  Schwarzwalda iznad Calwa, ovaj put sa manje uspješnom berbom borovnica nego preklani. Iako smo tuda prošli samo jednom prilikom zadnjeg posjeta,  nekih pojedinosti, poput mača, ljuljačke ili “farme” divljih svinja, sjetili smo se bez problema (khmmmm, mi, hahh).

Naoružani obiljem klope i vode, u ranim jutarnjim satima, oko 10, zaputili smo se na 120km dug put u središte Crne šume. Put, kojim nas je usmjeravala naša sveznajuća Lou Gps, vodio nas je uglavnom kroz mala švarcvaldska sela sa predivno uređenim okućnicama i planinskim kućicama. Obzirom da je bio ponedjeljak, početak radnog tjedna, mislili smo da neće biti velike gužve, kad ono.. Imamo što vidjeti.. Ulice pune turista, vreva i gužva na svakom kantunu. Negdje sam pročitala na internetu “kada ljudi kažu da idu posjetiti Crnu šumu, uglavnom to znači da su išli u Triberg” 🙂

Triberg je mjesto koje ima sve što privlači brojne turiste – najpoznatije, iako ne i najviše, slapove u Njemačkoj (niži su za čak 304m od najviših slapova, Röthbachfall!), najveći sat sa kukavicom u svijetu, brojne dućane koji prodaju unikatne proizvode od drveta, suvenirnice sa poznatim švarcvaldskim kapama,  Schwarzwald kolače (koje je gotovo nemoguće naći u ljetno doba zbog vrućina), jednu od najljepših željeznica u Europi – Schwarzwaldbahn…

Bacamo kratki pogled na “Kuću tisuću satova” i odlučujemo biti pravi turisti nakon malo pentranja i hodanja :). Kartu za posjet slapovima plaćamo samo 3€ (cijena za Plitvice iznosi 15€!!!), i krećemo u obilazak 163m visokih kaskadnih slapova na rijeci  Gutach.

Staza je podijeljena u tri kategorije – asfaltiranu, koja je pristupačna invalidima i roditeljima sa malom djecom u kolicima; dobro ugaženu, široku zemljanu stazu prohodnu čak i za turiste u šlapama, te onu treću, kako su ju nazvali “nature” za koju je ipak potrebnija malo ozbiljnija obuća od šlapa. Trebam li vam reći da broj posjetitelja eksponencijalno opada prilikom prelaska s prve na drugu, i s druge na treću stazuod ?! Obzirom da bi posjet samo slapovima bio prekratka šetnja, Šapice su obišle sve tri staze, uzduž i poprijeko. Tako smo otkrili da slapovi imaju čak tri ulaza, na svakoj razini po jedan, brojne kioskiće gdje se prodaju kojekakve drangulije, zabavni park za mlađe te adrenalin park za one malo starije, hrabrije ili luđe 🙂 To me se dojmilo skoro pa i sami slapovi. Između 20-30 visokih stabala (a možda i više), razapete su sajle, postavljene drvene platfotme i deseci različitih metoda prelazaka od stabla do stabla. Tako nešto bilo bi lijepo vidjeti i na našem Papuku, oko Jankovca. Osim što bi to bila dobra prilika GSS-ovcima za vježbu, obogatila bi se i sama ponuda Parka.

Po povratku u mjesto, obišli smo Kuću 1000 satova i par suvenirnica u kojima se prodaju suveniri izrađeni od drveta. Naravno da smo se sjetili našeg Ivana i njegovih kuksi 🙂 Ovo bi bio raj za njegov novokupljeni alat, hehh…

Zbog manjka pravih informacija, najveći sat na svijetu ipak nismo vidjeli:-( Ipak, i oni koje smo vidjeli, zaista su impresivni. A ništa… sljedeći put, kada budemo išli prema ledenjačkim jezerima, bacit ćemo opet pogled na sat, možda u međuvremenu izgrade još veći 🙂

Ivona Lozić

 

9 comments

  • Ivica

    Sva cetiri godisnja doba.
    Dok ovo pisem, upravo sjedim uz prozor i gledam snjeg, a vi se skicete i setate po sumama Papuka i Schwatzwalda.

    Nalazimo se u Cileu (Cile znaci na indijanskom domovinskom jeziku “daleka zemlja”). Snjeg kojeg gledam nalzi se na vrhovima velikog Andskog Vijenca.
    Inace vam pisem prvo da javim da pratim vase planinarnje a zatim jer zelim napraviti jednu molbu. Ono kad ste prijavili onaj video sa snjegom na Papuku a samo su prosle tri nedjelje nakon toga, i vi ste nanovo ubacili video koji pokazuje isto tako pokazuje Papuk ali ovaj put sa proljetnim zelenilom i cvijecem. Nesto unatrag ste ubacili jos jedan video a taj pokazuje ljeto na Papuku. Povodom toga je i moja molba, a ta je da kad dode jesen onda vas molim da ubacitei video tog godisnjeg doba. U nasem gradu Sao Paulo u Brazilu moze se doziviti cak svih cetiri doba u jednom istom danu.

  • klikunaš

    Ivica, ima jedan tip, a zove se Josip ( poznatiji kao Cigo) koji je snimio sa iste točke preko 80 snimki istog motiva, Jankovačko jezero. I tako to već dvije godine. Kada to kompletiramo pošaljemo ti. Pozdrav Tebi i obitelji.

  • Ivica

    Skijanje
    Ovih dana smo (Marcija i ja), marljivo posjetili sva Cileanska skijalista. Tu smo napucali mnogo fotografija. Cileanska skijalista se nalaze oko 50 km udaljena od grada Santiaga, na nadmorskoj visini izmedu 2500 do 3000m. Tamo se dolazi vozeci auto na asfaltiranor cesti, koja krivuda i sece prekrasne vidike. Za mnoge, tu je skijanje glavni cilj a za vecinu je samo da vide i osjecaju snijeg. Vecina posjetioca su upravo Brazilijanci.

    Svu opremu za skijanje se moze uzajmiti. Ako se nikad nisi skijao mozes to tu i nauciti sa posebnim e strpljivim profesorima. Promatrao sam neke klince iz Kanade kako se vjesto skijaju. Kad ih gledas cini ti se da to je jako jenostavno. Sve to kosta, izlet, skijanje mnogo, mnogo novaca. Zicane zeljeznice voze skijase do vrha pa dole kako koji. Tamo (za vas tu)u Valpovu je velika ravnica i nista se nemoze u zimi, samo moras da cistis snijeg to nije zabavnonitio ovome nije ravno.

  • Ivica

    Skijanje
    Ovih dana smo (Marcija i ja), marljivo posjetili sva Cileanska skijalista. Tu smo napucali mnogo fotografija. Cileanska skijalista se nalaze oko 50 km udaljena od grada Santiaga, na nadmorskoj visini izmedu 2500 do 3000m. Tamo se dolazi vozeci auto na asfaltiranor cesti, koja krivuda i sece prekrasne vidike. Za mnoge, tu je skijanje glavni cilj a za vecinu je samo da vide i osjecaju snijeg. Vecina posjetioca su upravo Brazilijanci.

    Svu opremu za skijanje se moze uzajmiti. Ako se nikad nisi skijao mozes to tu i nauciti sa posebnim e strpljivim profesorima. Promatrao sam neke klince iz Kanade kako se vjesto skijaju. Kad ih gledas cini ti se da to je jako jenostavno. Sve to kosta, izlet, skijanje mnogo, mnogo novaca. Zicane zeljeznice voze skijase do vrha pa dole kako koji. Tamo (za vas tu)u Valpovu je velika ravnica i nista se nemoze u zimi, samo moras da cistis snijeg to nije zabavno niti ovome nije ravno.

  • tešije -male Kninđe

    e moje šapice – veliki pozdravvv – baš Vam malkice zavidimooo 😛

  • tešije -male Kninđe

    bilješkaa:na ovim pričama za planine zaista nedostaje DINARAAAA – yesss

  • ivica

    Za sve planinare.

    Santiago je grad u dolini. Izgraden je na njenom dnu koji se nalazi na nekih 500 m nadmorske visine. Okolica grada su brda od visine Papuka pa na vise.

    Cile je dugacak oko 3.000km a najveca mu je sirina oko 400km. Sa istocne strane je Tihi Ocean, sa zapadne Andski masiv, na sjeveru pustinja a na jugu Anatartika gdje je vjecni led. Prosjecna visina Cileanskog Andskog masiva je oko 4.000m. Koliko mi je poznato, planinarenje nije ovdasnji sport ili zabava.

    U jednom istom danu je moguce, kupanje na moru (sto ne preporucujem cak ni u ljetu, zato sto tu tece hladna Humboltska Struja i more nikad nije toplije od 16 centigradskih stupnjeva) i planinarenje na nekom sa snjegom pokrivenim brdom. Mozete mi vjerovati u ovo i sami provjeriti, samo trebate skupiti vasu klapu, preletjeti ocean i Andski Masiv i ako vulkani dozvole sletjeti na Santiagov aerodrom. Pogodom tog podhvata, u ruksaku svakako treba biti i nekoliko boca dobrog cileanskog vina.

    U ovoj posiljci sam upotrebio nekoliko rijeci koje neznam dal su jos uvijek u prometu u domovini Hrvatskoj. vec unaprijed zalim ako nisam uspio biti jasan.

  • ivica

    Prvi snjeg
    Prekjucer je padao snjeg.

    Padao je u Cileanskoj prestolnici dok se Marcia vozila vec izvan grada u jednom Citi-turu. Jos ga uvijek nije vidjala kada pada i to ju je jako razocaralo.

  • Da, pričala sam sa Marciom, i rekla mi je za snijeg. Sigurno je pravi doživljaj 🙂
    Inače, Marcijin blog možete pratiti ovdje:
    http://santiagodochileparabrasileiros.zip.net/