17.11.2013. Maglovito jutro nije obećavalo mnogo. Sunce se jedva probijalo kroz sive krošnje već usnulih stabala papučkih šuma. Jesen je pokazala svoju čaroliju i polako se povlači pred ledenom kraljicom koja je sve bliže. Njen dah osjećamo na licu i rukama putem do mjesta današnjeg susreta.
Današnja pohodnja je dokaz da ne mora uvijek najava puta, koji je izgledao kao nešto što smo već prošli u više navrata, biti nezanimljiva i dosadna već se može pretvoriti u nešto što je čak i prešlo naša očekivanja. U Orahovici se skupila standardna skupina planinara Ivona, Jasna, Miša, Miroslav i ja. Nakon što smo izmijenili međusobno domaće jabuke kojima se svi hvalimo, promijenili smo rutu s obzirom da je Miroslav vidio najavu lova u području kojim smo prvobitno htjeli
20.10.2013. Iako bi neiskusne izletnike ovakav naslov priče mogao odvesti na krivi trag i skupljanje plodova, zbog kroničnog nedostatka vremena – odlučio sam sklepati priču po skraćenom postupku. Na potpuno praznom “parkplacu” Jankovac okupla se dobro poznata ekipa umilnih lica: Jasna, Bigi, Vesna, Ivona, pojačana Borisom koji je novopridošla šapica ili bolje rečeno šaponja i dakako moja malenkost.
13.10.2013. Šapice koje su danas pohodile Papuk, jednoglasno se, nakon današnjeg dana, odriču stare poslovice “po jutru se dan poznaje”! Kako, zašto? Da ste bili s nama, znali bi… Pohod, planiran i dogovoren u kasnim subotnjim satima, započeo je vožnjom kroz tmurnu, maglovitu i prohladnu ravnicu. Tri su stare šapice i jedan novi šaponja – Jasna, Vesna, Ivona i Boris, danas bile u akciji. Iako je Boris izrazio želju da svoje vatreno krštenje doživi na najtežem i najdužem mogućem usponu, odlučili smo
21/22.09.2013. Svima su poznati uspjesi naših planinarskih kolega koji su osvojili sva lokalna gorja, počevši od Velebita, preko Dinare do Triglava, pa sve do vrha Moun Blanc koji seže u nebo 4.810m. Svi ti kršni momci i djevojke koje je “put nanio” na druge kontinetne – slabo poznajemo, nikada ne viđamo, a još manje se sa njima družimo. Oni imaju drugačiju: opremu, tehniku i netko drugi im piše priče, snima filmove i financira uspone.
15.09.2013. Kako se nitko nije javio za šetnjicu do zen-klupice zapadnim grebenčićem, Miša i ja preokrenuli smo plan, pa odlučili skoknuti do Jankovca u još manji đir, koji uz sva skretanja, lutanja i zadržavanja, nije prešao 6 sati. Ne brinite, pohod na zen-klupicu ipak čuvamo za vas.
08.09.2013. I prije su Šapice imale neobične planinarske pohode, u kojima se glavnina hodača povećavala i smanjivala, ali ne poput ovog današnjeg. Naime, zbog održavanja viteških igara na Jankovcu Slatinsko/Osiječka planinarska družba se okupila Slatinskom Drenovcu odakle smo krenuli grebenom Sokoline via Jankovac do vrha Ivačka glava (912m/nv). Ovo “via” je ključno
08.09.2013. Miris prve jutarnje kave u Velikoj? Hm, zašto da ne! Ionako već dugo planiramo i odgađamo, ali evo jutros smo je napokon popili!!! La la la. Sa prvim zrakama sunca naša četveročlana grupa u sastavu Dejan, Mario, Goran i Nina kreću od
29.08.2013. Lourdes, iliti po naški Lurd, mjesto hodočašća gdje dolaze milijuni vjerskih turista okrijepiti dušu i pronaći mir na nekoliko dana. Tamo sam i ja bio. Ovo je pogled iz očiju planinara. Išli smo na tjedno putovanje Francuskom te smo posjetili neke
01.09.2013. Današnji susreti planinara iz Slavonije i okolice, dogodio se u organizaciji Slavonskog planinarskog saveza, a za logistiku se pobrinuo domaćin – HPD Papuk iz Virovitice. I jedni i drugi su od strane gostiju dobili čistu peticu, iako ništa manje nisu dodijelili niti mješovitom bendu u kome su nastupili glazbenici iz Slatine i Virovitice. Slavonski planinari su ovom manifestacijom na simboličan način obilježili kraj ljetne sheme i početak jeseni čime su najavili sve češće odlaske u planine jer će sljedeća