Author Archives: pladmin2

Velebit – krv, znoj i suze

10.08.2014. Da, dragi moji. Baš tako. Krv, znoj i suze. Kojim drugim riječima opisati ovu našu trodnevnu avanturu Velebitom ako ne ovim često spominjanim riječima. Odmah na početku posebno izdvajam gospođu Kseniju Plantak, bez čije spremnosti da nam osigura logističku potporu na lokacijama gdje smo noćili (čitaj: voziš se po najgorim cestama Velebita kako bi na vrijeme došao do planinarskih domova i skloništa i dovezao nam vodu, hranu, vreće za spavanje i ostale stvarčice) ovo nebi bilo moguće. Hvala, gospođo

SOS pohod

10.08.2014. Planovi se mijenjaju tijekom jučerašnjeg dana, večeri, noći pa čak i u ranim jutarnjim satima. Ukratko od četvorice najavljenih (Davor, Miroslav, Dejan i moja malenkost) u konačnici na pohod krećem sasvim sam. Zašto? Bilo mi je žao onako dobrog sendviča, koga sam spremio još navečer… 🙂 SOS iz naslova znači “Sad Opet Sam” mada mi padaju i bolji slogani na pamet, posebno kada su u pitanju planinarski susreti sa suprotnim spolom. 😉 Bila je to prigoda da naslikavam “sam

Davorova desetina na Dobrom brdu

03.08.2014. Na “tromeđi” se okupio impozantan broj planinara iz preko nekoliko slavonskih žžupanija. Nas je bilo 10, a pokraj još cirka 20-ak planinara iz Osijeka i okolice koji su doššli na Krndiju pripremati se za pohod po Velebitu (nešto poput priprema koje odrađuju nogometaši pred prvenstvo). 😉 Par stotina metara smo hodali skupa, sjedinjenu u dugačku povorku, a onda su šŠapice i oni koji se tako osjećaju krenule na ISPO turu predvođeni sigurnim Davorom i katkada Ivanom. Ekipu sačinjavaju: Davor,

Fantastičan spoj

20.07.2014. Današnji pohod bespućima Papuka protekao je upravo onako kako su naši vodiči Ivan i Davor zamislili, ako ne i bolje od toga. Na startu su osim dobro poznatih i pomalo izlizanih lica neočekivano pristigli mladi i dugo očekivani planinarski kadrovi, povratnici i planinari u GSS uniformi iz stanice Orahovica. Novo lice i nadamo se buduća šapica je mlađahna i poletna Sandra koja ima kapacitet i sve predispozicije za osvajanje Alpa i Himalaje, povratnica je naša Jasenka, a GSS-ovac na

Dobre vile

13.07.2014 Na početku pohoda sam manje-više uspješno prognozirao čak dva od moguća tri scenarija. Jedan je bio bliski susret divljim zvijerima, što se i dogodilo, a dugi sa šumskim vilama. Srećom nisam našao na lovce jer bi to mogla biti treća (ne)sreća. 😉 Priča je odavno trebala biti napisana i objavljena, no s obzirom na zanemariv broj sudionika, prvo sam kao što to i dolikuje dobrom domaćinu, skuhao ručak (gravče na tavče sa kobasicama), zatim sam zajahao bicikl i odvozio

Hodanje i kupanje

06.07.2014. U trenutku pisanja ovog malenog izvješća, većina Šapica se brčka na turbo popularnom orahovačkom jezeru u Duzluku, gdje osim planinara osvježenje pronalazi na stotine kupača, izletnika i kampera. Poduzetni domaćini su pokraj vode upriličili natjecanje u pripremanju fiš paprikaša to jest riblje čorbe, a preko puta na rašljama peku šarane, spravljaju male i velike pice, i prodaju pića po turističkim cijenama bliskim onima na jadranskoj obali. Parking na suncu i travi naplaćuju 20kn/dan. Zahebani su i iznimno sposobni su ti

Radioamaterski susreti na najvišem nivou

05.07.2014. Današnji je planinarski pohod organiziran sa ciljem snimanja malene reportaže za 9A HAM portal QRZ.com.hr pa se tim povodom dvočlani tim (David & Miša) uputio iz Slatine put Ivačke glave kako bismo upriličili “susrete na najvišem nivou”. To da se ja zaputim na 913 m/nv samo da bih snimio par kadrova i nije neka vijest. Nikada nisam bio pametan i štedljiv kada je rekreacija u pitanju, ali nagovoriti starijeg juniora na takav pothvat predstavlja uistinu nešto posebno. Naime, Davidu

Dva puta u jednom danu

29.06.2014. U točno 09:00 sati i nekoliko minuta 🙂 na lokaciji poznatoj kao “Anđina koliba” postrojila se naša mala ekipa iz Osijeka i Slatine. Što reći osim da su Osiječani kasnili ali su zato bili brojno nadmoćni: Jasna & Ivan i Vlasta & Dino, dok su boje Slatine branili i obranili: Jasna i niže potpisani. Idejni vođa The Ivan poveo je Šapice na Ivačku glavu sa ciljem spusta na drugu stranu (onu Veličku) ali je zahvaljujući sufliranju i sugestijama sa

Nedjelja – Lapjak

22.06.2014. Danas sam išao na Lapjak, poučnu stazu koja je manje zahtjevna od Crnog vrha i Kapovca. Parkiram auto kod parkirališta blizu doma i krećem u šetnju uzbrdo. Prvih dvadesetak minuta je nešto veći uspon, do Veličke utvrde, ovdje stajem nekoliko minuta, a dalje slijedi blagi uspon prema vrhu. Kako sam se približavao Tauberovim stijenama, vidim kako mi se približava skupina planinara. Gledam malo bolje, kad ono Miroslav koji je sa prijateljima bio na kampiranju na Tauberovim stijenama. Sreli smo se

Subota – Petrov vrh, Kapovac i Ružica grad

21.06.2014. Zadovoljan sa jučerašnjim planinarenjem, danas sam išao malo lakšu turu. Opet mi je cilj udariti koji pečat u dnevnik. Autom dolazim do prijevoja koji označava granicu između Kutjeva i Orahovice i krećem na laganu šetnju do Petrovog vrha. Nakon petnaestak minuta dolazim do vrha, udaram pečat i ostajem nekoliko minuta da uživam u tišini koja okružuje ovo mjesto. Tek sam čuo poneki avion visoko na nebu. Vraćam se prema prijevoju, prelazim cestu i nastavljam do Kapovca. Opet lagana šetnja