Trešnje u cvatu na Pištanskoj kosi

20150419_krndija_mala19.04.2015.

Unatoč dugotrajnim pripremama i najavama “proljetnog izleta” – na startoj crti se pojavila manje-više standardna postava pojačana mlađahnim Velimirom iz Bistrinaca.

Organizator i vodič (Davor) je unatoč problemima sa kičmom, došao da nas pozdravi i provede nekoliko desetaka minuta sa nama, a zatim se oprostio i vratio do automobila, pri čemu je unatoč bolovima prehodao nešto više od 5km. Svaka mu čast!

Ostatak ekipe u sastavu: Jasna i Ivan, Jasna, Vesna, Velimir i moja malenkost hrabro grabi dalje & dublje u takoreći netaknutu divljinu Krndije, koja mami planinare osebujnim mirisima, zvucima, novim proljetnim ruhom i prvim životinjama (kukci, leptiri, crvi, punoglavci, vodozemci)…

Alpino dečki iz Osijeka i njihovi Banjalučki gosti nam otkazuju u zadnji tren. Naša je tuga u tom trenutku bila neizmjerna. 🙁 No ostaje nada da ćemo uskoro zajedno gacati po blatu i u znoju lica svojih. 😉

Temperatura se tijekom dana držala oko 12°C pri čemu je na povremenom i ne odveć snažnom vjetru bilo malo hladnije, a na Suncu znatno toplije. 🙂 Sve u svemu vrijeme kao stvoreno za planinarenje: suho i lijepo.

Iako je u najavi bilo predviđeno hodati jednom od najdužih kosa na Papuku – Pištanskom kosom, pa preko Rusta (772m/nv) i Kolca do Domobranske livade, a zatim nazad SPP-om, pa preko Bazova glave, križa i lovačke kuće “Vepar”, u konačnici smo odlučili vratiti se istim putem nazad.

Zašto? Zato, jer smo ostali bez vodiča, a ostatku ekipe ionako nije važno gdje hoda, važna je ekipa, druženje, smijeh i dakako naslikavanje. 🙂

Video je ovoga puta kratak, ali zato sladak poput kamermana… 😉

 

Ivanov GPS sustav sa OruxMaps-om sustavom u pozadini, kaže da smo odradili oko 22km, moj Endomono 27km (da je Davor ostao do kraja njegov bi pokazao preko 35km). No, sve to i nije odveć važno, pa ćemo kao referencu uzeti 27km.

Sve u svemu, nama je bilo lijepo i nimalo teško. Nadam se da ćemo uskoro na startnoj crti vidjeti neka nova/stara lica i da ćete: pričanje, lajkanje i maštanje o zajedničkom znojenju sa nama zamijeniti sudjelovanjem “uživo” jer sve ostalo je virtualno glumatanje, ma koliko mi šutjeli o tome.

Dok se to ne dogodi, ostajte mi zdravi, veseli i čili.

Miša Nicinger

2 comments

  • Davor

    Nije Krndija nego Papuk.
    Iako Pištanska i Viljevačka kosa dolaze do prvih kuća u Orahovici ipak su dio Papuka jer izviru tamo daleko, ispod Kolca u srcu Papuka.
    Ne možete ni zamisliti moju tugu kada sam se morao rastati od Vas i vratiti natrag do auta, ali šalabazao sam još malo uokolo tako da sam jučer prešao preko 10 kilometara a ne 5.
    Žao mi se što se niste spustili sa Bazove glave prema Orahovici ali biti će još prilika nadam se, …..ovo sa leđima ne popušta baš.
    Drugi puta propuštamo Bazovu glavu (oba puta krivac sam ja) ali popraviti čemo to, obećavam u trećem pokušaju.

  • Jasna

    Davore samo ti prvo riješi leđa 🙂 Dobro si napravio plan pohoda, nešto novo ili djelomično staro samo s neke druge strane. Uživali smo. Proljeće u punom zamahu, ekipa sjajna kao i uvijek. Vidimo se.