07.07.2021. – 13.07.2021. Kaže Miša: Ajd’ napiši par rečenica. Mislim si, lako je njemu reći. On toliko toga može reći o nekakvoj beznačajnoj stvari kao što je neki list ili trava, a ja bi sad trebao strpati u par rečenica 7 dana planinarenja. I to Velebita i još nekih susjednih lokacija, koje su sve jedna ljepša od druge. Idem po danima, tako mi se čini najzgodnije. Prvi i drugi dan: Baške Oštarije. Mnogi ovo mjesto poznaju kao lokaciju gdje završava
16.08.2020. Evo, dragi naši prijatelji, voajeri, čitatelji, gledatelji, pratitelji – ovako izgleda Raskol u Šapicama, kad svatko ode na svoju stranu. 🙁 Sukladno IT narodnoj poslovici “ako nije objavljeno – nije se ni dogodilo” malo sam si dao truda i izmaltretirao sve sudionike “raskola & razdora” da pošalju koju fotku i tekst. 🙂 Rezultat mojih nastojanja je pred vama. Pisalo se, tipkalo, kuckalo, češkalo, birale se fine riječi i poruke, jer mi nismo samo lijepi, mladi, uspješni, snažni, brzi, voljeni
01./02.08.2020. Protekloga vikenda zaokružio sam svoju velebitsku avanturicu, solo pohod na Zavižan, Premužićevu stazu, te Rožanske i Hajdučke kukove. Presretan sam da je sve prošlo OK, i sve kako sam zamislio i isplanirao. Krenuo sam igrom slučaja solo, ali putem sam stekao i nove prijatelje. Hvala prijatelju Juro koji mi je na neki način svojim pričama usadio želju da otkrijem Velebit, a pomogao je i savjetima koji su bili dragocjeni. Nadam se da možda i moja objava potakne neke od vas
20.06.2020. Nakon nekoliko lijepih izleta i istraživanja slavonskih planina odnosno Papuka, Djeca iz šume odlučuju malo proširiti svoje istraživačke vidike. Bez previše razmišljanja, Velebit je bio prvi u planu, a u prilog nam je išla i činjenica o nekoliko slobodnih dana u nizu koje smo odlučili maksimalno iskoristiti. Iako nemamo iskustva kao planinari, svi smo proveli mnogo vremena po prirodi i otprilike smo znali što nam treba. Smjestili smo se u Krasnom polju, kamo smo stigli u kasnim večernjim satima.
02.06.2018. Šapice na krovu Hrvatske Kao i sve dobre ideje tako je i ova dogovorena brzo i neplanski. Sreo sam se s Ratimirom u lunaparku i prihvatio njegov poziv za uspon na Dinaru i Svilaju. U petak 01.06.2018. godine, na put smo krenuli nas petero (Silvija i Ratimir HPD Gojzerica, Vesna HPD Strmac, Željko HPD Klikun i ja ispred Šapica) u popodnevnim satima. U Kijevo stižemo oko 22h i smještamo se u osnovnoj školi gdje smo noćili. Slijedeće jutro (subota,
27.05.2018. U nedostatku vremena gotovo da sam odustala od objave ove priče s Premužićeve staze. No ipak su me dva razloga natjerala na to. Prvo, prekrasni Velebit, s kojega vam osječki Šaponje umjetnici neće htjeti poslati fotke, iako su puno više obišli ovih dana. Drugi razlog je Brankica koju smo Domagoj i ja upoznali na putu. Ee. Da. Sa zagrebačkom adresom, ali rodom iz mjesta s najljepšim plažama srednje Dalmacije. Da je naša Marija kojiim slučajem bila s nama proćakulale bi
05.05.2018. Kako je red i običaj, dan uoči Wingsa – Šapice planinare po Velebitu. Dok drugi odmaraju i unose ugljiko hidrate mi nabijamo kondiciju, penjemo se na Sveto brdo, planiramo uspon na Vaganski vrh, pa se u zadnji tren predomislimo. 🙂 Ove godine su “Tom & Jerry” dobili pojačanje i to ne bilo kakvo! Miroslav je planinar za 5, uz to je mlad, zgodan i slobodan. 🙂 Dobio je i nadimak, ali ćete za tu spoznaju morati pogledati video zapis.
28.10.2017. (subota) Moglo bi se reći kako se bliži kraj godine tako se i naši izleti bliže kraju. Ova naša mala avantura po Sjevernom Velebitu možda je posljednja a možda i predposljednja. Put Velebita krenuli smo u subotu kao i uvijek u ranim jutarnjim satima. U sastavu Branimir, Damir, Marija i moja visost. Taktiku i plan smo imali i sve dobro razradili. Da ne opisujemo detalje puta koji je trajao 5 i po sati prelazimo odmah na start – planinarska
06.05.2017. Tomislav je još u siječnju odlučio trčati Wings for life 2017., i usput odraditi pohod na zamalo najviši vrh Velebita – Sveto brdo (1.751 m/nv). Dugo i bezuspješno me nagovarao na sudjelovanje, no kako to obično biva u jednom trenutku su zvijezde na nebu zauzele pravi položaj, i tako reći pred sam start utrke “Krila za život” odlučih sudjelovati u adrenalinskom vikendu za pamćenje. 🙂 U petak poslije podne “Tom” kreće iz Donjeg Miholjca, preko Slatine i kupi Jerryja
Priroda nam daruje, da nam se um raduje… Pošto ova priča kasni skratiti ćemo joj muke. Zašto naslov “drugi svijet”? Pa baš zato što nemam vremena ispisati cijelu priču zbog svih obaveza i problema, gužve, strke i zbrke, a dok sam bio na odmoru bio sam totalno opušten bez obaveza i briga. To je kao da dođete iz raja u pakao. Pošto sam odabrao za odmor mjesto Starigrad kako bih se nasolio u moru tako sam i odabrao hodanje po