Jablanac – Velebit
20.06.2015.
Protekli produženi vikend proveli smo s pripadnicima našeg planinarskog društva „Bršljan – Jankovac“ u kombinaciji planinarenja po Velebitu i kupanja u Jablancu. Bili smo smješteni u planinarskoj kući „Miroslav Hirtz“, koja se nalazi na vrlo atraktivnoj lokaciji i dominira nad lukom Jablanac.
Kako je prvi dan bio predviđen kao dan odmora nakon noćnog putovanja, Jasna i ja smo iskoristili priliku te smo prijepodne posjetili obližnje mjesto i trajektnu luku Stinica, a poslijepodne, u društvu s novim poznanicma, uvalu Zavratnica. Pogled na uvalu s vidikovca iznad Zavratnice je stvarno vrlo lijep, a dokaz da se nešto može kada se hoće je upornost naše Ane, koja je prilično zahtjevan uspon „odradila“ u japankama. Svaka čast, Ane.
U jutarnjim satima drugog dana autobusom smo se prevezli do planinarskog doma „Alan“, odakle smo s vodićem hodali do Velikog Kozjaka (1.629m/nv). Jutarnja temeperatura od oko 10°C u kombinaciji s burom nas je dobro iznenadila po dolasku na Alan, no kasnije se bura smirila te je bilo vrlo ugodno za hodati. U poslijepodnevnim satima smo se autobusom vratil u Jablanac, malo se okupali, večerali odličan čobanac te rano otišli spavati.
Trećeg dana (nedjelja) ujutro je bilo najhladnije, po dolasku na Alan termometar je pokazivao 7°C, što je u kombinaciji s burom stvaralo osjećaj ledene hladnoće. Zimske jakne, koje smo ponijeli „za svaki slučaj“ su se pokazale prijeko potrebne. Cijelo vrijeme hodanja do vrha Zečjak (1.622m/nv) je bura bila prilično jaka, mada me iskusniji planinari uvjeravaju „ma, nije to ništa kako zna biti“. Pogled s vrha Zečjak je fantastičan, more, otoci i okolni planinski vrhovi su ti kao na dlanu. Neopisivo.
Kako je ova staza od PD Alana do Zečjaka ipak malo kraća (cca 2 sata hodnje) Jasna i ja smo se, u dogovoru s vodićem, odlučili pješice vratiti na Jablanac. Planinarska staza br. 23, kojom se za cca 3 do 4 sata stiže do Jablanca, je odlično markirana i vodi kroz zanimljive predjele Velebita. Po dolasku na Jablanac opet kupanje i fina večera. Na spavanje smo otišli još gotovo po danu J.
Zadnji dan (ponedjeljak) kupanje, kupanje i kupanje te povratak u Osijek u večernjim satima.
Odličan izlet, puno novih prijatelja, zezancija, pjesma (e, kakav Ane ima glas), kupanje, hodanje, klopa, ….
Zahvaljujem se vođi puta Miroslavu Mitroviću Mitru na odličnoj organizaciji i svima koji su doprinjeli da sve prođe dobro (tamo gdje Branimir može proći autobusom, ja se ne bih usudio ići ni biciklom, svaka čast).
Ivan Lončarić
Znači, ne idu samo Česi na Velebit u japankama.