Author Archives: pladmin2

Posjet Garić gradu

Garić grad, srednjovjekovna utvrda u Moslavačkoj gori, gotovo jednake povijesne vrijednosti kao i Medvedgrad, još uvijek stoji na svom mjestu i čeka planinare. Krećem iz Osijeka, točim gorivo u Valpovu. Pratim cestu te pored mene prolaze Donji Miholjac, Slatina i Virovitica. Skrećem prema Kutini i idem kroz meni nepoznata sela. Prije Garešnice odvajam se prema cesti za Čazmu i Bjelovar, a zatim pratim oznake za selo Podgarić i utvrdu Garić grad. Preda mnom se otvara predivna priroda, puna brežuljaka i

Keleti – Mecsekben [35+4+3=42]

12.04.2015. Što uopće reći poslije ovakvog dana!? Možda da iskoristim liriku od “prljavaca”? “Ma slušaj honey, please, please,… nakon ovakvog dana bio bi, red ma hajde kupi mi sladoled…” 🙂 U gradiću Pécsvárad, koji se nalazi 20-ak kilometar sjevero-istočno od Pečuha, parkirali smo naše autiće i malo se muvali prije polaska, pa sam zaustavio “endomondo”. Rezultat toga je da sada nemam trag jer sam poslije 10 minuta zaboravio kliknuti na “start”. I to se događa… 🙁 Zahvaljujući Robiju, koji mi je poslao Garmin

Velika i duboka by Robi Welsch

S obzirom da je Robi već poslao tekst na mađarskom jeziku, te da sa naše strane nema nikoga osim moje malenkosti – napisati ću tek nekoliko riječi za arhivu. Ekipa u sastavu: Robi (Róbert Welsch), Maria (Marcsi Réfi), Bernadet (Nagy Bernadett), Peter (Varga Péter), Ištvan (István Tóth), Žuža (Zsuzsa Lehoczki), Laci (Leirer László), Feri (Ferenc Kökény) i moja malenkost uspješno je odradila 27 km od Velike do Ivačke glave, i nazad okolo naokolo. Tko ne vjeruje neka pogleda Endomondo trag. 🙂

Stjenjaci Krndije

29.03.2015. Evo dragi naši, 20-minutni video zapis se još uvijek podiže i procesuira, poslije čega slijedi upload preko 100 komada fotografija. Iako umoran i sijed tj. blijed 😉 pišem ovo izvješće za sudionike pohoda i sve vas gladne informacija, što sjedite ispred malenih ekrana, i maštate o zajedničkom znojenju sa nama… To što nemate kondicije, hrabrosti, opreme, vremena ili imate prečeg posla od planinarenja – e to nije naš propust. Tko zna možda s jednom, nekad, negdje i vi pojavite na startnoj

Papučki jaglaci 2015.

22.03.2015. Nije neka tajna, da mi se u vrijeme pisanja ovih priča prilično spava. No, što se mora – mora se… Bezuspješno sam pokušavao, u više navrata, nagovoriti veći dio ekipe na pisanje ovih redaka. Ali, kao što vidite ništa od toga. 🙁 Ma šalim se… Nije mi teško. 😉 Manifestacija znana kao “Papučki jaglaci” ne samo da uspješno odoljeva vremenu, vražjoj televiziji i svemogućem internetu, nego iz godine u godinu okuplja sve više planinara, izletnika i zaljubljenika u prirodne

Meček – 2. hrvatsko-mađarski planinarski pohod

15.03.2015. Zahvaljujući tekstu koji je Robi poslalo nekoliko sati prije pisanja ovog teksta i nadaleko poznatoj guglovoj stranici za prijevođenje – imam nešto malo informacija koje mi olakšavaju ovo obraćanje. 🙂 Na “2. hrvatsko – mađarskom planinarskom pohodu” okupilo se 36 planinara + pas Benny. Hrvatske boje branilo je 10 planinskih entuzijasta: Jasna, Ivan, Dejan i Doris iz Osijeka, i Jasne, Vesna, Mladen, Boris, Dejan i Miša iz Slatine. Sa one strane Drave dočekalo nas je 26 domaćina predvođeni Robijem

Izlet u Gradačac i Tešanj

Gradačac i Tešanj, gradovi u sjevernoj Bosni u kojima još nikad nisam bio. Sada je bila prilika da ih posjetim zajedno sa planinarima iz Osijeka. Krećemo iz Osijeka u 7 sati ujutro. Prolazimo granicu kod Slavonskog Šamca i ulazimo u Bosnu. Do Gradačca, našeg prvog cilja, trebalo nam je oko 2 sata vožnje. Malo lutamo po cesti jer nismo odmah znali potrefiti pravu cestu prema kuli tj gradini. Ali zato imamo lijepu vožnju sa pogledom na gradačku utvrdu. Dolazimo do

Šaševo

Na Šaševo u drugom pokušaju kreće nas samo troje: Jasna i Vesna iz Slatine, i moja malenkost. Sa Zdenčine put nas vodi cestom prema planinarskoj kući Šaševo (d o s a d n o). Mali bezimeni greben koji se ukazuje nakon par stotina metara idealno je mjesto za isprobati i vidjeti što to tamo gore ima. Otkrivamo jako lijep greben nalik Uskovcu, vrlo uzak na vršnom djelu i jako strmih padina. Krivudamo, ne žurimo nigdje, ne moramo se držati najavljenog puta.

U okolici Orahovice

U zimskim pohodima nam je već postalo pravilo da malo mijenjamo ili skraćujemo dogovorene rute sukladno stvarnoj situaciji na terenu. S obzirom da su neki već najavili svoj nedolazak, mi i Davor smo u rano nedjeljno jutro se dogovorili da ipak odemo malo prohodati, bez obzira na najavu kiše. Kao što smo i mislili, kiša je na trenutke padala, no ne tako jako tako da kabanice nismo ni vadili iz ruksaka. Najteži dijelovi su bili spuštanja s vrhova, što zbog snijega koji se topi i jako se kliže, što zbog lišća na blatnjavom tlu. Počeli su se pojavljivati i prvi vijesnici

Sokolinom do Jankovca i nazad

15.02.2015. Iako je kao najava pohoda bila od Drenovca do Ivačke glave i nazad preko Jankovca, visina snijega je uzrokovala skraćivanje rute do Jankovca i nazad. Na startnoj liniji našla se manje-više uobičajena ekipa: dvije Jasne, Miša, Davor i moja malenkost. Uspon preko grebena Sokoline je i inače dosta zahtjevan, a kada je visina snijega cca 30 do 40 cm, onda je baš gadan. No, lijepo sunčano vrijeme, jutarnja temperatura koja je od 0°C u kasnijim satima narasla i do