Drenovački uskovac

20151025_papuk_mala25.10.2015.

Neću pretjerati ako izjavim da sam se prvi put poslije dugo vremena, ponovno osjećao kao pravi, pravcati planinar.

Razlog tome, nisu samo zanimljivi dečki i cure iz: Požege, Orahovice i Slatine – već prije svega izvrsna i iznimno zahtjevna planinarska tura (u prvom dijelu) koja se u povratku pretvorila u zabavnu vodenu avanturu, sa bezbroj prelazaka manje ili više nabujalog potoka. Sve skupa 16,9 km.

Nažalost, Davor Matas (alias Osječki), je zbog bolova u leđima nenadano odustao od pohoda, a ostatak ekipe je opet zbog ozljeda pojedinih članova (Ivan i Boris) skoknuo do Velike i tamo odradio samostalno jednu tzv. lakšu turu, o čemu slijedi posebno izvješće.

Dakle, na startnoj crti se pojavilo nas osam i jedna zbilja umiljata mačka iz Slatinskog Drenovca. 🙂 Ukratko: Davor Osječki, Davor Požeški, Cigo (koji to nije), Mario i Gogo, Mira i Vanja, i moja malenkost. U konačnici hodamo samo nas 7, jer Davor poslije pozdravnog govora odlazi put Osijeka, a maca domu svome…

Iako smo po brojnosti bili znatno ispod onih starih i nadaleko poznatih ISPO vremena, ipak je bilo lijepo na trenutak evocirati uspomene i prisjetiti se nekih zajedničkih putešestvija sa: Virovitičanima, Pakračanima, Našičanima, Brođanima i inim planinarskim entuzijastima  s ovu i onu strane Papuka.

Vanja je kao i svi drugi (druge) do sada, decidirano odbila napisati priču i dati svoje viđenje naših znojnih susreta, ali je zato s lakoćom odradila pohod i to bez ijednog prigovora. Ima ona nešto malo planinarskog iskustva, no ovo je za nju bilo na mnogo načina prvo pravo planinarsko iskustvo. Nadamo se da ćemo je vidjeti još koji put na našim lokalnim gorjima.

Davor je ovu turu izvrsno osmislio, a Cigo se kao i uvijek iskazao u vođenu skupine i uspješno se držao (bez GPS-a i Orux asistencije) u zamišljenim okvirima sa odstupanjemo +/- 500 metara, što je izniman uspjeh i preciznost za odokativnu navigaciju. 🙂

Umjesto naklapanja o ljepotama “Drenovačkg uskovca” koga su šumari na dobrom dijelu devastirali do neprepoznatljivosti i kojima bi za taj čin trebalo udijeliti min. 100 batina svakome tko je u tome sudjelovao – prepuštam vas fotkama i video zapisu.

Do novog znojnog susrta – ostajte mi lijepi i rumeni.

Miša Nicinger

4 comments

  • Cigo

    Miša, svaka čast, postaješ sve bolji režiser ! Nadam se da žene danas ne plaču, bilo je prilično naporno.

  • Valentin

    Lijep pohod. Vjerujem da je bilo teško iako se po fotkama to ne vidi.

  • Davor

    Zahvaljujem Cigi što Vas je proveo mojom zamišljenom rutom, manje više uz nekakva mala odstupanja.

    Tko zna zna, a Cigo zna.

    Žao mi je ako Mira odustaje od ovakve vrste plaminarenja i prebacuje se samo na markirane rute, tako se i nema bog zna što za vidjeti.

    Pa zar Vam nije bilo lijepo??…. što podrazumjeva da je moralo biti malo i teško.

    Idući nastavak na ovome mjestu u proljeće kada bude najviše vode, da vidimo može li se i to proći, ako ne imamo uvijek odstupnicu, uspemo se na greben.

  • Mira

    Davora, bilo je odlično. Istina, jako naporno, ali prelijepo. Moja poruka tebi otišla je u jednom trenutku “male slabosti”. Predomislila sam se gotovo istog trenutka i nadala se da nećeš pogledati video. Šta je, tu je. Opet ću ja sa vama. Samo ti ozdravi i osmišljavaj nove pohode. A za proljeće ću ponijeti ribarske čizme ili kupaći (da ne moram na greben ha, ha).

    Cigo, ne brini, nije bilo suza.