Drenovački uskovac

20151025_papuk_mala25.10.2015.

Neću pretjerati ako izjavim da sam se prvi put poslije dugo vremena, ponovno osjećao kao pravi, pravcati planinar.

Razlog tome, nisu samo zanimljivi dečki i cure iz: Požege, Orahovice i Slatine – već prije svega izvrsna i iznimno zahtjevna planinarska tura (u prvom dijelu) koja se u povratku pretvorila u zabavnu vodenu avanturu, sa bezbroj prelazaka manje ili više nabujalog potoka. Sve skupa 16,9 km.

Nažalost, Davor Matas (alias Osječki), je zbog bolova u leđima nenadano odustao od pohoda, a ostatak ekipe je opet zbog ozljeda pojedinih članova (Ivan i Boris) skoknuo do Velike i tamo odradio samostalno jednu tzv. lakšu turu, o čemu slijedi posebno izvješće.

Dakle, na startnoj crti se pojavilo nas osam i jedna zbilja umiljata mačka iz Slatinskog Drenovca. 🙂 Ukratko: Davor Osječki, Davor Požeški, Cigo (koji to nije), Mario i Gogo, Mira i Vanja, i moja malenkost. U konačnici hodamo samo nas 7, jer Davor poslije pozdravnog govora odlazi put Osijeka, a maca domu svome…

Iako smo po brojnosti bili znatno ispod onih starih i nadaleko poznatih ISPO vremena, ipak je bilo lijepo na trenutak evocirati uspomene i prisjetiti se nekih zajedničkih putešestvija sa: Virovitičanima, Pakračanima, Našičanima, Brođanima i inim planinarskim entuzijastima  s ovu i onu strane Papuka.

Vanja je kao i svi drugi (druge) do sada, decidirano odbila napisati priču i dati svoje viđenje naših znojnih susreta, ali je zato s lakoćom odradila pohod i to bez ijednog prigovora. Ima ona nešto malo planinarskog iskustva, no ovo je za nju bilo na mnogo načina prvo pravo planinarsko iskustvo. Nadamo se da ćemo je vidjeti još koji put na našim lokalnim gorjima.

Davor je ovu turu izvrsno osmislio, a Cigo se kao i uvijek iskazao u vođenu skupine i uspješno se držao (bez GPS-a i Orux asistencije) u zamišljenim okvirima sa odstupanjemo +/- 500 metara, što je izniman uspjeh i preciznost za odokativnu navigaciju. 🙂

Umjesto naklapanja o ljepotama “Drenovačkg uskovca” koga su šumari na dobrom dijelu devastirali do neprepoznatljivosti i kojima bi za taj čin trebalo udijeliti min. 100 batina svakome tko je u tome sudjelovao – prepuštam vas fotkama i video zapisu.

Do novog znojnog susrta – ostajte mi lijepi i rumeni.

Miša Nicinger

Internet je naše igralište - midnel.hr