planinarimo.info

23.05.2010. Današnji pohod Papukom bio je izniman planinarski događaj u kojem su Šapice i brojni Slavonci uspješno svladali sve teškoće, susreli stare prijatelje i upoznali posve nove ljude iz čarobnog radioamaterskog svijeta. 😉 Ali to nije sve! Šapice su pod svoje okrilje primili iznimno simpatičnu obitelj Lončarić iz Višnjevca, što smo potvrdili darivanjem majice sa logom šapica i natpisom “planinarimo.info” našoj Vlasti. Tata Ivan i mama Jasna morati će sačekati novu kolekciju proljeće/ljeto 2010. ili samoinicijativno replicirati majicu o vlastitom

18.04.2010. 18. travanj će u povijesti ostati zapamćen po dva važna događaja: 1.) 1925. godine u Parizu su nacionalni savezi mnogih država svijeta osnovali Međunarodnu radioamatersku udrugu – IARU (International Amateur Radio Union), stoga je današnji dan proglašen svjetskim danom radioamatera. 2.) Na Papuku je upriličena međužupanijska planinarska radna akcija u kojoj su učešće uzeli planinari iz: Požeško-Slavonske, Osječko-Baranjske i Virovitičko-Podravske županije. Istina najveći teret su podnijeli dečki iz Mirinog jata: Cigo, Josip, Željko, Davor, a zatim Ivan i moja

21.03.2010. Iz godine u godinu i tako čak 28. puta (svaka im čast) održavaju se turbo popularni i nadaleko poznati Papučki jaglaci. Zahvaljujući našoj izvrsnoj ekipi iz Pleternice, Alilovića, Požege, Velike i okolice, uspjeli smo vještim manevrom izbjegnuti gužvu koju napravi oko tisuću planinara i mnogobrojni izletnici, te smo sa odabranom 14-ero članom ekipim zbrisali na ISPO prema Koprivnatom brdu – 852 m/nv. Ovoga puta ulogu “otate” i “omame” preuzima Josip Ciganović – Cigo, glavom i bradom. Cigo se u

24.01.2010. Ima li što ljepše od dječje graje, smijeha, rumenih obraza i pokoje smrznute ručice? Vjerovali ili ne ima u Slatini ili preciznije rečeno na našem omiljenom i nadaleko poznatom Papuku. 🙂 Odavno je poznato da su od male djece jedino ljepše “mame sa malom djecom”. 😉 S obzirom da se nježnijem spolu više sviđaju “tate sa malom djecom”, koristim prigodu i pozivam sve očeve sa dječicom na šetnju po brdsko planinskim predjelima i friškom zraku, pa neka ženske uzdišu. Čak

03.01.2010. Nedjelja je dan kada obični ljudi sanjaju slatke snove i spavaju par sati dulje no obično, bude se i spremaju doručak u krevetu, maze voljenu osobu i crvrkuću po kući, a zatim kuhaju juhicu od govedine sa griz knedlicama, spravljaju kolače što mirišu na djetinjstvo, druže se sa prijateljima, odlazi u posjete ili pozivaju susjede na kavu i kolače. Tako to rade obični ljudi ali ne i planinari! Oni su čudna neka fela (vrsta), drugačiji, posebni, kao da imaju

01.01.2010. Šapice u sastavu ona & ja (a tko bi drugi) ovoga puta predvodi “stari sportski vuk” Stjepan Gal i vjerni pas Scooby. Naše je odredište Lager Sekulinci i krug okolo-naokolo nemarkiranim stazama, koje vode pokraj partizanske bolnice i drugih znamenitosti iz davnih NOB vremena, sve skupa 5 sati hoda. Vrijeme u gradu pokazuje monsunsko raspoloženje ali to našu malu četveročlanu ekipu ne može iznenaditi. Mi smo najmanje dva puta spremniji nego cijela civilna zaštita i općenarodna obrana u koju