Arhiva po ključnoj riječi: Miša Nicinger

Mir(z)ino jato

18.04.2010. 18. travanj će u povijesti ostati zapamćen po dva važna događaja: 1.) 1925. godine u Parizu su nacionalni savezi mnogih država svijeta osnovali Međunarodnu radioamatersku udrugu – IARU (International Amateur Radio Union), stoga je današnji dan proglašen svjetskim danom radioamatera. 2.) Na Papuku je upriličena međužupanijska planinarska radna akcija u kojoj su učešće uzeli planinari iz: Požeško-Slavonske, Osječko-Baranjske i Virovitičko-Podravske županije. Istina najveći teret su podnijeli dečki iz Mirinog jata: Cigo, Josip, Željko, Davor, a zatim Ivan i moja

Papučki jaglaci 2010.

21.03.2010. Iz godine u godinu i tako čak 28. puta (svaka im čast) održavaju se turbo popularni i nadaleko poznati Papučki jaglaci. Zahvaljujući našoj izvrsnoj ekipi iz Pleternice, Alilovića, Požege, Velike i okolice, uspjeli smo vještim manevrom izbjegnuti gužvu koju napravi oko tisuću planinara i mnogobrojni izletnici, te smo sa odabranom 14-ero članom ekipim zbrisali na ISPO prema Koprivnatom brdu – 852 m/nv. Ovoga puta ulogu “otate” i “omame” preuzima Josip Ciganović – Cigo, glavom i bradom. Cigo se u

Dječja radost

24.01.2010. Ima li što ljepše od dječje graje, smijeha, rumenih obraza i pokoje smrznute ručice? Vjerovali ili ne ima u Slatini ili preciznije rečeno na našem omiljenom i nadaleko poznatom Papuku. 🙂 Odavno je poznato da su od male djece jedino ljepše “mame sa malom djecom”. 😉 S obzirom da se nježnijem spolu više sviđaju “tate sa malom djecom”, koristim prigodu i pozivam sve očeve sa dječicom na šetnju po brdsko planinskim predjelima i friškom zraku, pa neka ženske uzdišu. Čak

Kutjevačko Vincelovo 2010.

23.01.2010. U zadnjih 12 mjeseci puno toga se promijenilo. Šapice su 2009. na Vincelovu nastupile u sastavu; Željko, Ivona i moja malenkost. Danas našu ekipu čine: Jasna, Slavica, Antonija, Lareta, Jurica, Matija, Ivona i mojih 90kg žive vage (nikako skinuti tih 5-6 viška). Poslije punog autobusa Zagrepčana (HPD Medvešćak) i punog autobusa planinara iz PD Konjuh iz Tuzle i Brčkog, Slatinčani su bili takoreći jedna od najbrojnijih ekipa. S obzirom da su Belišćani došli u manjem broju no što je to

Mile čupavice

16.01.2010. Velika prednost našeg lokalnog prigorja se prije svega ogleda u blizini, a zatim u kraćem, jeftinijem i jednostavnijem dolasku i odlasku. Kada pohodimo brda i planine izvan prigorja, treba ranije ustati, voziti se autom, odraditi pohod, a onda u povratku slijedi presvlačenje, uspavljujuća i beskorisna vožnja. U konačnici još slijedi raspremanje, čišćenje i pranje auta. Jedino Ivona uživa dok traje radijska emisija Vrijeme vinila, sve ostalo svodi se na stani-kreni, lijevo-desno, i ubrzaj-koči. Danas smo zahvaljujući svevišnjem dobili u

Iz doline u visine

03.01.2010. Nedjelja je dan kada obični ljudi sanjaju slatke snove i spavaju par sati dulje no obično, bude se i spremaju doručak u krevetu, maze voljenu osobu i crvrkuću po kući, a zatim kuhaju juhicu od govedine sa griz knedlicama, spravljaju kolače što mirišu na djetinjstvo, druže se sa prijateljima, odlazi u posjete ili pozivaju susjede na kavu i kolače. Tako to rade obični ljudi ali ne i planinari! Oni su čudna neka fela (vrsta), drugačiji, posebni, kao da imaju

Novogodišnji pohod 2010.

01.01.2010. Šapice u sastavu ona & ja (a tko bi drugi) ovoga puta predvodi “stari sportski vuk” Stjepan Gal i vjerni pas Scooby. Naše je odredište Lager Sekulinci i krug okolo-naokolo nemarkiranim stazama, koje vode pokraj partizanske bolnice i drugih znamenitosti iz davnih NOB vremena, sve skupa 5 sati hoda. Vrijeme u gradu pokazuje monsunsko raspoloženje ali to našu malu četveročlanu ekipu ne može iznenaditi. Mi smo najmanje dva puta spremniji nego cijela civilna zaštita i općenarodna obrana u koju

Sretna Nova godina (2010.)

01.01.2010. Prije ili kasnije poželimo da Nove godine više ne dolazile jer budućnost ne uspijeva ispuniti naša  očekivanja. Takvo razmišljanje je siguran pokazatelj da smo osvojili najviši planinski vrh i ostatak vremena provodimo na spustu, u špilju znanu kao crna zemlja. Planinarenjem se ne mogu riješiti ni mali, ni veliki životni problemi, stvoriti bračna zajednica, napuniti baterije, praviti se važan, susresti male i velike ljude koje nikada ne biste sreli u običnom životu, družiti se, smijati, tješiti, bodriti, a tko

MDP 2009.

13.12.2009. Međunarodni dan planina – Najviši slavonski travnjak Vrijeme sadašnje, mjesto radnje “Kod dva Papuka”, odaziv velik, zabava luda, raspoloženje izvrsno, starosna dob od 7 – 82. godine, ljepota krajolika neopisiva, visina snijega do 60cm, vidljivost sve do Bosne, dosegnuta visina 940m, duljina hoda 5:05 sati, težina pohoda 7 od 10. Niste bili!? Pa kako ste mogli propustiti manifestaciju pod nazivom “Nepoznati Papuk” pohod nad pohodima i uspon na “Najviši slavonski travnjak”? No dobro, nema veze, mi smo bili i

Dva Velebita u jednom danu

06.12.2009. Dragi naši, hvala vam na ugodnom druženju i doviđenja uskoro… Mašemo si dok ostavljamo mjesto poznato kao Kamenski vučjak na kome lovci još uvijek pucaju u zrak (kao popizdili) i krećemo put Slatine, do koje ima ohoho kilometara. Mrak je uvelike opkolio grad kad smo stigli doma. Na sreću Ivona vozi mirno i bez trzavica (dobra je ona, dobra…) pa sam lijepo odspavao sve do Slatine, ne računajući kratkotrajno buđenje za potrebe propuštanja stada ovaca i bezbrojnih malenih i