03.01.2010. Nedjelja je dan kada obični ljudi sanjaju slatke snove i spavaju par sati dulje no obično, bude se i spremaju doručak u krevetu, maze voljenu osobu i crvrkuću po kući, a zatim kuhaju juhicu od govedine sa griz knedlicama, spravljaju kolače što mirišu na djetinjstvo, druže se sa prijateljima, odlazi u posjete ili pozivaju susjede na kavu i kolače. Tako to rade obični ljudi ali ne i planinari! Oni su čudna neka fela (vrsta), drugačiji, posebni, kao da imaju
01.01.2010. Šapice u sastavu ona & ja (a tko bi drugi) ovoga puta predvodi “stari sportski vuk” Stjepan Gal i vjerni pas Scooby. Naše je odredište Lager Sekulinci i krug okolo-naokolo nemarkiranim stazama, koje vode pokraj partizanske bolnice i drugih znamenitosti iz davnih NOB vremena, sve skupa 5 sati hoda. Vrijeme u gradu pokazuje monsunsko raspoloženje ali to našu malu četveročlanu ekipu ne može iznenaditi. Mi smo najmanje dva puta spremniji nego cijela civilna zaštita i općenarodna obrana u koju
01.01.2010. Prije ili kasnije poželimo da Nove godine više ne dolazile jer budućnost ne uspijeva ispuniti naša očekivanja. Takvo razmišljanje je siguran pokazatelj da smo osvojili najviši planinski vrh i ostatak vremena provodimo na spustu, u špilju znanu kao crna zemlja. Planinarenjem se ne mogu riješiti ni mali, ni veliki životni problemi, stvoriti bračna zajednica, napuniti baterije, praviti se važan, susresti male i velike ljude koje nikada ne biste sreli u običnom životu, družiti se, smijati, tješiti, bodriti, a tko
13.12.2009. Međunarodni dan planina – Najviši slavonski travnjak Vrijeme sadašnje, mjesto radnje “Kod dva Papuka”, odaziv velik, zabava luda, raspoloženje izvrsno, starosna dob od 7 – 82. godine, ljepota krajolika neopisiva, visina snijega do 60cm, vidljivost sve do Bosne, dosegnuta visina 940m, duljina hoda 5:05 sati, težina pohoda 7 od 10. Niste bili!? Pa kako ste mogli propustiti manifestaciju pod nazivom “Nepoznati Papuk” pohod nad pohodima i uspon na “Najviši slavonski travnjak”? No dobro, nema veze, mi smo bili i
06.12.2009. Dragi naši, hvala vam na ugodnom druženju i doviđenja uskoro… Mašemo si dok ostavljamo mjesto poznato kao Kamenski vučjak na kome lovci još uvijek pucaju u zrak (kao popizdili) i krećemo put Slatine, do koje ima ohoho kilometara. Mrak je uvelike opkolio grad kad smo stigli doma. Na sreću Ivona vozi mirno i bez trzavica (dobra je ona, dobra…) pa sam lijepo odspavao sve do Slatine, ne računajući kratkotrajno buđenje za potrebe propuštanja stada ovaca i bezbrojnih malenih i
29.11.2009. Organizacijski odbor pohoda pod nazivom “Izlet u nepoznato” otkazao je planiranu rutu, stoga su slatinske Šapice u sastavu “ona & ja” odlučile skoknuti do zapadnih susjeda i istražiti malčice obronke Bilogore. Riječ je dakako o turbo popularnom izletištu građana Virovitice – 1. Virovitičkom gradskom ribnjaku.
22.11.2009. Dogovor, manje više standardni – ekipa iz Požege i Slatine (više njih, manje nas) treba se okupiti na pola puta i krenuti u pohod nepoznatim i nemarkiranim papučkim stazama, puteljcima i širokim drumovima na kojima su nekada hajduci dočekivali bogataše i otimali im zlatnike, dukate i talire. 🙂 Pri 3°C krećemo iz Slatine u kojoj se zadnjih nekoliko dana ne vidi “prst pred okom” i vozimo oprezno put Novog Zvečeva (via Popišano brdo, Ćeralije i Voćin) gdje imamo dogovoreni
15.11.2009. Zahvajujući ljubaznom pozivu planinara sa južne strane Papučkog gorja, upućene na sjevernu stranu, nadaleko poznatim slatinskim Šapicama 🙂 imali smo čast i zadovoljstvo pohoditi našu omiljenu planinu od mjesta koje se naziva Kamenski vučjak pa sve do najvišeg vrha, o da… Poziv za ovaj mali i nadasve slatki pohod, koji je potrajao cca 5h i 30′, dobili smo od gosn. Mesića putem raznovrsnih sredstava veze (GSM, E-mail, Forum) i rado se odazvali – hvala, hvala – zovite nas opet. 😉
07.11.2009. Ovoga puta Šapice hitaju na Velebit brzom-brzinom u Fordu Mondeu, kako bi realizirali unaprijed dogovoreni obiteljski pohod u sastavu svi “mi” ali bez gospođe mame 😉 ili poimence: Stjepan Lozić, Miša Nicinger, Ivona Lozić i Filip Lozić. Dan počinje bez imalo kiše (zamislite) i sa pokojom zrakom sunca, temperatura na jadranskoj obali je više nego solidna cca 12°C, a želja za boravkom u prirodi povelika. Pohod predstavlja kompromis između želja i mogućnosti koje vladaju u našoj četveročlanoj skupini, što
05.11.2009. Zbog obilnih kiša koje ovih dana lijevaju na i ispod Velebita, Šapicu su od nedjelje stacionirane u Svetom Filip i Jakovu gdje strpljivo iščekuju prve naznake poboljšanja kako bi se stvorili preduvjeti za bilo kakav pohod, kad već ne možemo u dva dana jurišati na vrh. Jutros je kiša napokon stala, pojavilo se sunce i lijepo plavo nebo, temperatura je malčice skočila, čak se cvrkut ptičica mogao zamijetiti. Uslijedilo je brzinsko dovršavanje neodgodivih poslića i sumanuta vožnja auto cestom