Crveni mundiri

23.01.2011.

Zbog GSS-ovskih vježbi, Slavonske i Hrvatske televizije i drugih aktivnosti skoro sve Šapice ostaju na Jankovcu (Ivona, Mirjana, Jasenka, Vanja, Robert i Darko). Stjepan i Scooby su GSS-ovci pa ih ne računamo u Šapice. 🙂 Kako je krenulo sve će Šapice prebjeći u crvene mundire – na kraju ćemo Jasna i ja morati potpuno sami osvajati papučke vrhove. Tko zna možda bi bilo najbolje da se svi učlanimo!?

U tom slučaju ne bismo više morali hodati i planinariti. Morali bi povazdan sjediti doma (pokraj telefona) i čekati da nas pozovu. Genijalna ideja. 🙂 Aha, sad mi tek postalo jasno zašto su oni pohitali u GSS. 😉

Bilo kako bilo, dok su GSS-ovci igrali svoje spašavateljske igre sa psima i užadima, Jasna i ja odlučili smo skoknuti od Jankovca do Nevoljaša po snijegu prosječne dubine 35cm, pri -5°C. Nije nam bilo teško, dapače – uživali smo punih 4 sata. Osim toga znali samo da je iza nas 49 do zuba naoružanih “crvendaća” spremnih na sve moguće kako bi nas spasili od zime, gladi i divljih zvijeri (vjeverice, srne, ježevi i daždevnjaci).

Za početak recimo da je krajnje vrijeme za obnovu markacija od Jankovca do Nevoljaša. Znam, znam svi ćete reći da markacije na tako prohodnoj stazi nisu uopće potrebne, ali niste u pravu. To sam i ja mislio. Nažalost pri debljini snježnog pokrivača od 30 – 50 cm, stare i blijede markacije i snijegom prekrivena stabla na kojime su grane obješene do zemlje, sve izgleda potpuno drugačije (čitaj neprepoznatljivo!). Po lijepom vremenu markacije u tom dijelu zaista nisu odveć potrebne, ali u ovakvim uvjetima trebaju i te kako. Ako neće nitko drugi evo Jasna i ja ćemo popraviti markacije samo nam osigurajte boju, sendviče i par volontera. 🙂

Do Majerovih livada pratili smo jedan trag, a onda se dotični jednostavno vratio nazad!? Dvije su vrle Šapice nastavile hrabro poznatim i neprepoznatljivim stazama. Cesta od Anđine kolibe do Nevoljaša prekrivena je sa više od 40 cm snijega, ispod kojega ima puno neravnina i još više blata. Na Nevoljašu se smrzla olovka u sandučiću, pa smo pokušali pisati sa onom iz ruksaka i uspjeli sastaviti tri riječi prije no što je titna otkazala poslušnost. 🙁 Na brzinu smo naučili zašto GSS preporuča nošenje grafitne olovke u planinu…

Kako bismo stigli na završnicu GSS-ovih aktivnosti, odustali smo od pohoda na Lapjak i krenuli nazad istim putem. Na Jankovcu je Scooby upravo pronalazio unesrećenog planinara ispod debelog sniježnog pokrivača, sve pod budnim očima HRT-a i Slavonske televizije. Svi su bili sretni i zadovoljni. Mi što smo hodali 4 sata, ostali jer su odradili predviđene vježbe i zadatke u pripremama za buduće spašavatelje. Bravo (svi) mi.

Djelić atmosfere kao i uvijek možete pogledati u našoj fotogaleriji, a uskoro će Ivona objaviti članak na portalu Slatina.net popraćen fotografijama crvenih mundira i kraćim video zapisom.

Miša Nicinger

Internet je naše igralište - midnel.hr