Josipovim putem

02.01.2010.

O našim ste prijašnijim putešestvijama mogli saznati puno toga. Večeras ću biti nešto kraći (pa zar je to moguće!?) jer me čeka još puno, puno posla. Dva dana planinarenja za redom, prvi dio trilogije Gospodar prstenova, ova priča za laku noć (ili za dobro jutro), a zatim slijedi još neodgodivi posao koji svaki sistem administrator mora odraditi. A što se mora nije odveć teško. 🙂

2011. tako reći nije niti počela, a mnogi od nas imaju već dva pohada iza sebe! Današnji je miksani pohod išao ovako nekako: Zvečevo, Reljinac, Velebit 1, Bilo, Lom, Točak, Palež, Josipov put, Zvečevo, Casablanka. 🙂 Sve skupa više od 6 sati hoda, uglavnom poznatim dijelovima naše omiljene planine. Cafe bar Casablanka se dakako ne računa. Iako u našu ISPO/SPP ekipu povremeno znaju zalutati razni dragi ljudi, žene i djeca i poneki pas, kako vrijeme odmiče shvaćamo i prihvaćamo da smo okrenuti manje-više sebi i sebi sličnima: Miro, Dražen, Josip 1., Josip 2., Željko, Ruža (s izvrsnim maminim kolačima), Gabrijel, Mirjana, Ivona & dakako ja. Sve skupa kad se zborji, oduzme, pomonoži i podjeli dođemo do broja 10. Da su nam prihajali Jasna i Ivan bilo bi nas točno “12 veličanstvenih”, no i ovako je dobro. Ma ne, nisam zaboravio niti druge ISPO-vce, što se odmah ljutite? Kad se najavite i pojavite, pistati ću ovama u superlativu da će vas komadi opsjedati dan i (do duboko u) noć.

Na pola puta do odredišta sreli smo dvije nježne srne sa krupnim okicama, dva moćna škanjca i jednu prekrasnu vjevericu. Drugih živuljiki osim planinara kasnije nismo imali čast upoznati, niti od njih bježati, iako je tragova zubatih zvijeri bilo na sve strane. 😉 Krenuli smo iz Novog Zvečeva, pregazili sva ona lijepa mjesta i vratili se do starne crte sretni, veseli i nasmijani, ma usudio bih se reći čak i bolje raspoloženi no kad smo krenuli. Da, da, čaroban je utjecaj planine. Ako vjerujete u postojanje “zdenca života” ili priželjkujete pronaći mitsku stvar poznatu kao “sveti gral” tada morate znati da se aktivnost znana kao planinarenje najviše približava tom cilju. Sve ostalo su bajke za malu djecu (tabletice, spravice, masažeri, pedikeri,…)

U tih šest sati planinarenja, ponovno smo upoznavali i proživljavali ljude ispred, iza i pokraj sebe, a još više nas same. Dok smo punili vlastite baterije kisikom i odštopavali trombove u venama, nemilice smo praznili one litij-ionske i po slobodnoj procjeni ispucali 84 filma i dva-tri kilometra filmse vrpce. Danas vam predstavljamo dio snimljenih materija u našoj fotogaleriji, a uskoro možete očekivati i video zapise s ovog iznimnog pohoda.

I za kraju molim oprost za standardno kašnjenje od 10 minuta, u polasku, i hvala na ugodnom druženju, hodanju, blagovanju i brbljanju.

Miša Nicinger

5 comments