Iznad mogućnosti

27.03.2011.

U centru Slatinskog Drenovca okupila se manje više standardna konfekcija (sa istoka Ivan i Jasna, sa sjevera Robert, Ivona i ja). Prije samog polaska na “parkplacu” se zaustavilo bijelo kombinirano vozilo iz Vukovara iz koga je izašlo 10-ak malih, malo većih i preko nekoliko odraslih planinara. Odmah nam je prišla jedna kratko ošišana crnokosa djevojčica u crvenoj opravi i pozdravila nas (Sandra iz Vukovara), a zatim i drugi dečki iz njezine ekipe. Ljubazno sam ih pozvao na zajedničko preznojavanje i teško disanje na grebenu Sokoline, što su oni zbog najmlađih u ekipi glatko odbili. Šteta, možda neki drugi put. Sjećam se ugodnog druženja na Međunarodnom danu planina 2010. gdje su Vukovarci i njihovi prijatelji i Zagreba bili zanimljiva i ugodna planinarska pratnja i razonoda.

Našu je putešestviju markiranim i malo više nemarkiranim krajolikom organizirala Ivona, vodič je trebao biti Ivan i njegov GPS, a na kraju nas je svim mogućim putovima i stranputicama vodao Josip Ciganović (glavom i bradom) koji nam se pridružio na Jankovcu. Cigo je prihajao na Jankovac iz Velike hodajući uzvodno pokraj Duboke,  Šumarskog fakulteta i Jezerca. Sa nama je hodao nekih 6 sati, a zatim se vratio do Velike.

Sve u svemu Šapice su na pohodu bile preko 8 sati, a Cigo najmanje 10! Osim što kao lud štanca one simpatične crveno bijelo putokaze, naš Cigo hoda poput Seiferta i poznaje svaki kutak Papuka. Sukladno onom vicu “Jel’ znate kako se zove cigo koji brzo računa? Sada vi odmahujete glavom i kažete “Ne znamo!” a ja odvažno odgovaram “Cigitron!” mogli bismo našem Josipu Ciganoviću dodijeliti novi nadimak. 😉

Da sve ne bude tako krasno i idilično pobrinuše se sportske ozlijede kod Ivana, žuljevi kod Ivone i moje cipeletine od kojih očito nema sreće i više neće u planinu. 🙁 Otuda i naslov ove priče “Iznad mogućnosti”. Ipak i unatoč svim nedaćama, tih 500 zajedničkih minuta druženja i hodanja proveli smo u dobrom raspoloženju i još boljim vremenskim prilikama, a pali su i neki dogovori za slijedeći susret (friški domaći kruh i domaći namaz od kikirija). A ne! Ništa od toga! Poziv na kruh i maslac vrijedi samo za ISPO Šapice, ostali se mogu pogladiti po stomaku i prepusti maštanju. 🙂

Dragi naši istočni, jugoistočni, južni i zapadni planinarski prijatelji i prijateljice, kao i uvijek do sada mogli ste biti dio naše kružne papučke avanture… Bez obzira na opravdane i neporavdane razloge šaljemo vam pozdrave ma gdje bili i nadamo se ponovnom susretu sa vama. Dok Ivona ne smontira video zapis od onih silnih video klipova koje sam napravio u maniri Stipe Božića, bacite pogled ili dva u našu fotogaleriju.

Miša Nicinger

 

9 comments

  • Nije na odmet spomenuti da smo išli rutom Sl. Drenovac – Greben Sokoline – Jankovac – JJPP – Kolac – Rust – Gaborovica – Torinačka kosa – Velika Radetina – Sl. Drenovac… da ipak ljudi znaju na što smo “potrošili” 8h hoda 🙂

  • Ivan

    Evo Miša, ne znaš ni rutu napisati a kamoli ići po njoj 🙂

  • Hmmm, ne znam ja tko se svako malo savjetovao sa GPS-om, ccc 🙂

  • Miša

    Nije važno gdje smo bili – bitno je da smo bili! 😉
    Žao mi je što nismo malo više vremena proveli sa Vukovarcima. Priča bi bila bogatija i sadržajnija, posebno jer su poveli prekobrojni podmladak na “šetnju” grebenom Sokoline. Mogli smo im objasniti kako se spustiti “4. lovačkom” ili gdje se nalazi “Stari grad Klak”…

  • Ivan

    Video je odličan.
    S obzirom da nisi obrisao onu reklamu, častim te duplom porcijom…nečega, ti si već smisli čega.
    Molim te da se za realizaciju nagrade javiš Ivoni 🙂

  • Ivan

    Ivona kaže:
    Hmmm, ne znam ja tko se svako malo savjetovao sa GPS-om, ccc 🙂

    Samo sam provjeravao dali radi 🙂

  • Hmm, istina, Miša je glavni i odgovorni kamerman, a tko kaže da je i montirao video? 🙂

  • Ivan

    Ok, ako je tako onda:
    Video je odličan.
    S obzirom da nisi obrisala onu reklamu, častim te duplom porcijom…nečega, ti si već smisli čega.
    Molim te da se za realizaciju nagrade javiš Miši 🙂