Tisovac 2. put

14.11.2010.

Nakon nesretnog madeža Frane i četiri visinski preskočena vikenda, Šapice ponovno žare i pale Papukom. 🙂 Oboje na nogama imamo udobne trekerske cipelice (Zlatna Nit d.o.o. – Slatina) s tim da je polovica Šapica (neću reći koja, samo ću je diskretno pogledati) zaboravila prije odlaska na planinu malo razgaziti nove gojzerice, pa su žuljevi malo radili svoje. 😉 Ako i vi želite dobre, a jeftine cipelice-lutalice možemo vam srediti grupni popust i gratis montažu.

Današnji šest satni pohod prošao je u iznimnom raspoloženju i još ljepšem vremenu. Pohod je upotpunila veselim cvrkutanjem i naša nova Šapica – Mirjana Grbac, koja osim što što voli sve što vole mladi, upravo otkriva ljepote Papuka i posljedice koje po zdravlje ima besciljno tumaranja planinama. Mirjana je ujedno i glavni “krivac” za odustajanje od lutanja sa ISPO ekipom koja nas je ljubazno pozvala na tumaranje zapadnim dijelovima Papuka (Voćin, Djedovica, Crni vrh i tako to). Čim našu Mirjanu opremimo sa: gamašama, zviždaljkom, kompasom, čeonom lampom, astro folijom, prvim i drugim zavojem, i drugim sitnicama eto nas opet kod vas.

S obzirom na neobično toplo vrijeme, nimalo ne čudi poveliki broj automobila na Jankovcu i brojni planinari i izletnici koje smo putem susreli. Neke smo ufotkali pa ih možete vidjeti u našoj fotogaleriji, a nekima smo čak imena uspjeli pohvatati – Erika, Renata, Vladimir, Kristijan, Anamarija i Anja iz Požege, uz psa Scoobija. Kasnije smo na putu prema Trišnjici susreli desetak planinara i obavili brojne bilateralne razgovore, iako su Slatinčani bili u manjini. Unatoč manjku sjevernjaka, bilo je lijepo vidjeti sve te izletnike i planinare iz Požege koji su kako i dolikuje pohodili Papuk i uljepšali ga dobrim raspoloženjem i skakutanjem sitne dječice. Neka, neka, za 100 godina i mi iz Slatine ćemo tako nahrupiti na našu stranu…

Ova se priča ne zove slučajno “Tragovima Šapica”, a to ne! Prije odstranjivanja nesretnog madeža Frane – Ivona i ja obišli smo neka već viđena i nepoznata mjesta, poput Tisovca i Čarobne šume, dakako na tom putu našla se Trišnjica i druge sitnice. 🙂 S obzirom da Mirjana tek otkriva ljepote našeg omiljenog gorja, odlučili smo “utvrditi gradivo” i ponovno pohoditi stazu od prije mjesec dana. Nismo se pokajali! Samo nam je žao što naše drage Lončariće nismo prošetali tim putevima, da i oni malo uživaju. 😉 Tko zna, kakvi su ti Višnjevčani agilni i poduzetni – možda su tamo već bili, a mi nemamo pojma o tome. 😉

Nego, da ova priča ne bude dugačka i dosada, moram spomenuti ugodno druženje na Trišnjici gdje je Drago Mikel (9A2XF) slavio 60. rođendan sa ekipom planinara koja je tamo upriličila radnu akciju pripreme drva za zimu i izgradila novu drvarnicu, pokraj planinarskog skloništa. PD Sokolovac iz Požege, po tko zna koji put pokazuje vlastitim primjerom kako se sve može kad se vrijedne ruke slože. Svaka čast cure i dečki! Drago sretan rođendan i svako dobro. 🙂  Pozdrav i kolegi radioamateru Vladimiru Karakatićau- 9A4KV koga sam upoznao, pa mi je žao što sa naše slatinske strane, nije išao Ivan Dolovski – 9A7DRI da isplaniramo kakav “lov na lisicu” to jest slavonsko prvenstvo u ARG-u po našoj omiljenoj planini.

Na povratku sa Trišnjice ugledali smo nove-novcate markacije koje naprosto blješte i pucaju od zdravlja. 🙂 Čak je šikara bez markacije dobila nove lijepe crveno-bijele pruge, a sve stare marke su prebojane kako ne bi dolazilo do zabune. Ne znam tko je radio novu “marku”, mogu samo pretpostaviti da su to napravili Miro i Cigo, pa ću reći da je posao odrađen uistinu profesionalno, a dio staze koji je preusmjeren prolaz kroz crnogorična stabla je uistnu štrumftastičan i pun pogodak! Bravo majstori!

Iako mi inspiracije nikada ne nedostaje, najbolje je sada prekinuti nizanje riječi s porukom “vidimo se uskoro na mjestima gdje obični smrtnici ne zalaze, gdje su lica crvena, znoj curi u potocima, a osmijeh i dobre vibracije čine čuda…”

Do svidanja dragi naši…

Miša Nicinger

 

8 comments

  • Ivan

    Vidim da vam je bilo vrlo lijepo. Mi smo svi jučerašnji i današnji dan proveli u Zg, Jasna i ja smo jučer obišli Sljeme, Vlasta je s prijateljicama bila u novom Arena centru, a danas smo svi zajedno bili na Interliberu. Na sva tri mjesta je bila velika gužva, no bilo je vrlo zanimljivo. Pozdrav

  • Mirjana

    Nemojte mi reći da su slike 20, 21 i 22 odraz lika u vodi na putu?!

  • Jesu, jesu, pravi pravcati odrazi u lokvama… Kada se pohodi ne svedu samo na trčanje i žurbu, da se napraviti lijepih fotografija 🙂

  • Mirjana

    Stvarno je predobro!!

  • i Jozo taj dan bio Na Tisici. a sada: 12/35 je Naevoljaš
    24/35 umire, sječa cijelog odjela od Lipa do Trišnjice, traje borba za ostanak pokoje bukve !!!!, Dojč marka je naša, a drva od Fakultetske šume – Hvala im. Barski portreti = fantastično.
    Spremajte se za MDP. Poz i novoj šapici

  • 12/35 nije Nevoljaš, nego ipak Mališćak. Kada smo stajali na Tisovcu, Nevoljaš je bio malo lijevo ispred nas (kao kazaljka na 11. sati), a ovaj vidikovac bio je na 8.. jedva se vidi sa Tisovca, tek kad se stane na rub gdje je ono kamenje.. sad je dosta lakše vidjeti jer nema lišća na stablima..

  • priznajem fulao sam.
    12/35 je stvarno Mališčak (740 m) jer je zadnji na horizontu kada se gleda sa Tisovca (660,4 m).
    13/35 je Nevoljaš (740 m) jer je iza njega Koprivnato brdo ( 852 m), tj desno kota (771 m). Nito ne odgovara na učestali i učestali upit ( ni Joza); da li gazite borovnice na tom zanimljivom , a malo posjećenom vrhu ?

  • Pitanje nije neodgovoreno 🙂 još od prvog pohoda Tisovcu… Naravno da ih ne gazimo.. Čuvamo ih i pazimo, da nagodinu možemo tamo odmarati uz slasne zalogajčiće 🙂