Tisovac 2. put
14.11.2010.
Nakon nesretnog madeža Frane i četiri visinski preskočena vikenda, Šapice ponovno žare i pale Papukom. 🙂 Oboje na nogama imamo udobne trekerske cipelice (Zlatna Nit d.o.o. – Slatina) s tim da je polovica Šapica (neću reći koja, samo ću je diskretno pogledati) zaboravila prije odlaska na planinu malo razgaziti nove gojzerice, pa su žuljevi malo radili svoje. 😉 Ako i vi želite dobre, a jeftine cipelice-lutalice možemo vam srediti grupni popust i gratis montažu.
Današnji šest satni pohod prošao je u iznimnom raspoloženju i još ljepšem vremenu. Pohod je upotpunila veselim cvrkutanjem i naša nova Šapica – Mirjana Grbac, koja osim što što voli sve što vole mladi, upravo otkriva ljepote Papuka i posljedice koje po zdravlje ima besciljno tumaranja planinama. Mirjana je ujedno i glavni “krivac” za odustajanje od lutanja sa ISPO ekipom koja nas je ljubazno pozvala na tumaranje zapadnim dijelovima Papuka (Voćin, Djedovica, Crni vrh i tako to). Čim našu Mirjanu opremimo sa: gamašama, zviždaljkom, kompasom, čeonom lampom, astro folijom, prvim i drugim zavojem, i drugim sitnicama eto nas opet kod vas.
S obzirom na neobično toplo vrijeme, nimalo ne čudi poveliki broj automobila na Jankovcu i brojni planinari i izletnici koje smo putem susreli. Neke smo ufotkali pa ih možete vidjeti u našoj fotogaleriji, a nekima smo čak imena uspjeli pohvatati – Erika, Renata, Vladimir, Kristijan, Anamarija i Anja iz Požege, uz psa Scoobija. Kasnije smo na putu prema Trišnjici susreli desetak planinara i obavili brojne bilateralne razgovore, iako su Slatinčani bili u manjini. Unatoč manjku sjevernjaka, bilo je lijepo vidjeti sve te izletnike i planinare iz Požege koji su kako i dolikuje pohodili Papuk i uljepšali ga dobrim raspoloženjem i skakutanjem sitne dječice. Neka, neka, za 100 godina i mi iz Slatine ćemo tako nahrupiti na našu stranu…
Ova se priča ne zove slučajno “Tragovima Šapica”, a to ne! Prije odstranjivanja nesretnog madeža Frane – Ivona i ja obišli smo neka već viđena i nepoznata mjesta, poput Tisovca i Čarobne šume, dakako na tom putu našla se Trišnjica i druge sitnice. 🙂 S obzirom da Mirjana tek otkriva ljepote našeg omiljenog gorja, odlučili smo “utvrditi gradivo” i ponovno pohoditi stazu od prije mjesec dana. Nismo se pokajali! Samo nam je žao što naše drage Lončariće nismo prošetali tim putevima, da i oni malo uživaju. 😉 Tko zna, kakvi su ti Višnjevčani agilni i poduzetni – možda su tamo već bili, a mi nemamo pojma o tome. 😉
Nego, da ova priča ne bude dugačka i dosada, moram spomenuti ugodno druženje na Trišnjici gdje je Drago Mikel (9A2XF) slavio 60. rođendan sa ekipom planinara koja je tamo upriličila radnu akciju pripreme drva za zimu i izgradila novu drvarnicu, pokraj planinarskog skloništa. PD Sokolovac iz Požege, po tko zna koji put pokazuje vlastitim primjerom kako se sve može kad se vrijedne ruke slože. Svaka čast cure i dečki! Drago sretan rođendan i svako dobro. 🙂 Pozdrav i kolegi radioamateru Vladimiru Karakatićau- 9A4KV koga sam upoznao, pa mi je žao što sa naše slatinske strane, nije išao Ivan Dolovski – 9A7DRI da isplaniramo kakav “lov na lisicu” to jest slavonsko prvenstvo u ARG-u po našoj omiljenoj planini.
Na povratku sa Trišnjice ugledali smo nove-novcate markacije koje naprosto blješte i pucaju od zdravlja. 🙂 Čak je šikara bez markacije dobila nove lijepe crveno-bijele pruge, a sve stare marke su prebojane kako ne bi dolazilo do zabune. Ne znam tko je radio novu “marku”, mogu samo pretpostaviti da su to napravili Miro i Cigo, pa ću reći da je posao odrađen uistinu profesionalno, a dio staze koji je preusmjeren prolaz kroz crnogorična stabla je uistnu štrumftastičan i pun pogodak! Bravo majstori!
Iako mi inspiracije nikada ne nedostaje, najbolje je sada prekinuti nizanje riječi s porukom “vidimo se uskoro na mjestima gdje obični smrtnici ne zalaze, gdje su lica crvena, znoj curi u potocima, a osmijeh i dobre vibracije čine čuda…”
Do svidanja dragi naši…
Miša Nicinger
