Po šumama i gorama

19.12.2010.

Slatina 09:00h temperatura -14°C palimo “pilu” i krećemo put Slatinskog Drenovca gdje nas u 10:00h očekuju Šapice iz svih krajeva lijepe naše. Khm, dobro ne baš iz svih krajeva. Usput zastajemo na preko nekoliko lokacija kako bismo fotografirali nevjerojatno raskošne snježne skulpture nastale od bezbrojnih kristala leda okupane sunčevim zrakama.

Isprobavamo kvalitetu novih “gudjerki” namjenjenih zimskim uvjetima na cesti i znate što? Dobre su to gume, opako dobre. Zima zima pa ne ka je – ako je zima nije lav ne boji se tko je zdrav i ima Good Year UltraGrip 6 kao mi ili još bolje 7+ jer za tili čas stižemo na odredište.

Ivan, Jasna i Višnjevca i Vanja iz Slatine već čekaju. Profi vojnik odmah vadi lopatu i baza snijeg kako bi nam napravio mjesto za parkiranje – bravo Ivane! Dok navlačimo opremu Ivona pravi zadnje kalkulacije tipa E=mc2 i odlučuje ostaviti planinarski ruksak, fotić i odlučuje se za “bord” i drugi ruksak u kome se nalazi skijaška oprema. Pokušavamo je odgovoriti i u konačnici ipak pomažemo da sve to stavi na svoja nejaka pleća.

Krećemo opijeni friškim planinskim zrakom makadamskom cestom prema Jankovcu i odmah susrećemo dvoje nabrijanih planinara kako kreću na greben Sokoline prema Ivačkoj glavi. Pozdravljamo ih i želimo sreću, i evociramo uspomene na naš uspon od Drenovca do vrha Papuka u još gorim uvjetima no što su vladali danas (jer je preko debeloga snijega bio debeli ledeni pokrivač). Kako je to izgledalo pročitajte ovdje,  a zatim bacite pogled na fotke sa tog epohalnog pohoda.

Kod 4 ili 5-og mosta skrećemo na slabo korištenu stazu za Jankovac gdje Vanja preuzima vodstvo i prti snijeg. Na pojedinim mjestima ima odrona, a debela stabla prekrivena sa 30cm snijega rade dosta problema. Pomažemo se, dodajemo, prihvaćamo sve do slapa Skakavac koji još uvijek nije cijeli zaleđen i izgleda premoćno (preporučamo uz jedan uvjet – morate doći pješice do slapa!).

Na Jankovcu iznenađenje – Betlehem načinjen od drvenih skulptura u naravnoj veličini, jaslice, domaće životinje, sve – kao iz bajke… Donje jezero je skoro zaleđeno, automobila nema, tragova planinara isto tako… Zato su tu Šapice! 🙂 Nastavljamo prema Nevoljašu i poslije skoro 3 sahata hoda ručamo i družimo se sa dobro raspoloženim planinarima iz Velike koji su naložili vatricu, okreću kobasice, miriše slanina, sjeckani luk, a tu je mekani kruh… Ivan dijeli kavicu, čokoladice, salenjake – pravi domaćin.

Ivona se presvlači i sprema za spust skijaškom stazom na kojoj ima 30 do 50cm lepršavog snijega. Spuštamo se puno brže nego na usponu… 🙂 S obzirom da snijeg nije ugažen Ivona ima silne muke u pokušajima brzog i glatkog spuštanja (tako joj i treba kad nije htjela slušati). 😉 Ipak u konačnici uspijeva malo uživati u svom naumu i smiješak na licu je tu… Ako je ona zadovoljna i mi smo.

Blizu Jankovca Ivan isprobava bord u sjedećem položaju u duljini od cca 40 metara. Ide mu! 🙂 Na Jankovcu se razdvajamo: Ivona ide isprobati cestovni spust, a nas četvero nastavljamo planinarskim putem dolje – ujedinjenje planiramo kod četvrtog ili petog mosta.

Uskoro smo dolje poslije blizu 6 sati hoda. Napunili smo pluća zrakom, ugodno se družili i što reći osim da je naša misija u potpunosti uspjela. Vidimo se i ne zaboravite baciti pogleda na prekrasne zimske fotografije…

Miša Nicinger

 

10 comments

  • Ivan

    “Ivane, ne misliš li da ste malo previše ekstremni u planinarenju” komentiraju moji kolege. Jesmo li?? 🙂

  • Ekstremni?! Neee, zašto to uopće misle? 🙂

  • Miša

    Tko nije bio – ne može niti zamisliti koji ljepotu Papuka u ovo doba godine.

    Poslije pohoda smo išli u kazalište gledati predstavu “prvaŽena, drugaŽena” i umrli od zime jer su “krelci” isključili grijanje prije početka predstave?! 🙁

    Na planini nam je bilo toplo – pretoplo… 😉

  • Davor Matas

    Koja je žičara gore bila, a i na Jankovcu..skijalo se samo tako.Koliko ste se puta pentarali gore dolje.

  • Samo jednom 🙁 Pohod smo započeli tek oko 10, i još nas je čekao dug put nazad… da je žičara, eee.. to bi bila druga priča..

    Sredinom studenog bila sam na nekom ski-sastanku, kojem je nazočio i Reno Fleiss. Jedan od gostiju, neka faca iz Virovitice, spomenuo je baš to skijalište na Nevoljašu, kako se uređuje, i kako se nadaju dogodine da će ga pustiti u funkciju 🙂

  • Davor

    Prije dvije godine netko je u dobroj vjeri (koliko sam čuo) očistio teren za skijalište i zaita ga dobro pripremio za sezonu skijanja(i potrošio novce) a onda se navodno umiješala politika(a kod nas se zna što je to) i sve je propalo.
    Možda g. Mesić na nešto više o tome da li je to istina ili su samo priće.
    Znam o Jankovačkoj stazi puno jer smo je mi(upravni odbor P.D. Jankovac iz Osijeka) u ono vrijeme napravili stazom sa vučnicom a rat je na žalost učinio svoje….Koliko znam poslije nitko nije pokazao interes za tu stazu i sada je zarasla do te mjere da vjerovatno od nje nikad više ništa.

  • http://www.youtube.com/watch?v=l7AEvrzwjO8 stavio sam glazbenu podlogu za naslov. ni blizu od ekstremnog, Ivane pošalji mi mail pa da vidiš što su ekstremi ! O žičarama u Slavoniji…. prvo mi pada na pamet: duda varalica. Nevoljaš se prije dvije god. uređivao , ali samo podloga. Naravno da su emisarili toj stazi samo novinari za potrebe narednih lok. izbora. Prejadno. Imam uvid , otprilike, u posjećenost Nevoljaša. Zima 2009/10 max 70 -tak sanjkaša. I to je sve. Zaboravite Nevoljaš još dugo,dugo. Jankovačka žičara je dobila postolje za novi trafo, a što je polazna infrastruktura za vučnicu. Daj Bože. Pozz svima.

  • Ivan

    Klikunaš: “Ivane pošalji mi mail pa da vidiš što su ekstremi”
    Evo je:
    loncaric.ivan@gmail.com

  • Ivan

    Ima li tko kakve ideje za ovu nedjelju? Mi smo zainteresirani i gotovo sigurno idemo nekamo.

  • Ivane, Cigo je nešto mantro za nedjelju. Neka Vas vodi gdje još niste bili, a njemu je svejedno ( tumuli npr.) možda i ja “skoknem”.