Pohod na -12°C + SLV (sjeverni ledeni vjetar)

26.12.2010.

Iz opravdanih razloga iz Slatine kreće samo jedna, jedina, jedinstvena Šapica (čitaj bigfoot šapetina) to jest ja. 🙂 E pa šta? Nek’ se zna! 😉 Poslije neprospavane noći (briga i sekiracija) ustadoh u 07:45h s ciljem da u 08:50h startam sa ISPO ekipom sa Vučjaka kamenskog. U Slatini -4.5°C bez snijega, Voćin tek malo pahulja, na Djedovici nema puno snijega ali je ralica već prošla, a temperatura se spustila na -6°C.

S onu stranu Papuka manje snijega, ali ga na momente ipak ima…

Na cesti tu i tamo nailazim na komade stijene (odron) i razmišljam kako to nije baš dobro ignorirati, utjeha mi je ralica koja će to zasigurno maknuti… Na jednom mjestu uočavam poveći kamen sa suprotne strane i odlučujem stati kako bih ga bacio u potok i isprobao gume (može li se krenuti na snijegom prekrivenoj uzbrdici). U tom trenutku me obilazi automobil VT registarskih pločica i ostavlja u snježnoj mećavi pokraj odlomljene stijene. Mislim se u sebi “Eh, ni ti Virovitičani nisu kao što su nekad bili!” kasnije se ispostavilo da je to naša Mirjana žurila na susret s onu stranu planine. Nadljudskom snagom bacam kamenu gromadu u potok jer se tim putem trebam vratiti pa ne bi bilo zgodno nagaziti je… Nekad sam vozeći bicikli od Slatine do Zvečeva obvezno zastajkivao i micao stijene & kamenje sa asfalta, i usput spašavao puževe, žabe  i kukce od sigurne smrti. 😉 Da, da, takav sam ja. Bio sam Biciklistički GSS puno prije mnogih. 😉

A na Vučjaku kamenskom sjatila se tako reći cijela Slavonija: Davor iz Osijeka, Mirjana iz Virovitice, Žare iz Pakraca, moja malenkost iz Slatine, a Požežana, Pleterničana i kršnih momaka iz okolnih sela u neograničenim količinama: Miro, Dražen, Davor, Lojza, Cigo, Sadik, Luka Ćirko, Zdravko Zrnčić i dakako “Emina sa baklavama i urmašicama punjenim čokoladom i orasima”. 🙂 Sve skupa 13 ISPO-vaca!

Evo i kako je izgledao naš današnji pohod kad se pretvori u riječi: Lula (Leštat) – Bogdaška kosa – Kaluđerska kosa – Velika Velinca – Jugozapadni greben Papuka – radarska postaja (full pick) – Krečane – Kobiljsko brdo – Kamengrad – Lula – hvala Miro. 😉 Sve skupa 6 sati i 45 minuta umanjeno za  cca 20 minuta jer smo na “full pick” lokaciji popili čaj (kako tko), poklopali sve kolačiće, prozborili koju pametnu i neobaveznu, uživali, bili, vidjeli, ugrijali se… Hvala domaćinima sa radarske postaje na iznimnom dočeku od strane voditelja postaje i cjelokupnog osoblja na ovom uistinu nesvakidašnjem provodu.

Riječ dvije o događanjima na pohodu.

Vidjeli smo preko nekoliko srna kako graciozno skakuću preko prosjeke gdje tzv. zaljubljenici u životinjski svijet (čitaj lovci) ne mogu sa svojim dugim cijevima i kratkom pameću. Lijepo ih je vidjeti, još ljepše znati da su žive, zdrave i uspješne u skrivanju od mrskih dvonožaca. “Četiri noge dobre, dvije noge loše – be, be, be!”.

Snijega nije bilo puno ali je zato sjeverni ledeni vjetar spuštao temperaturu sa normalnih -12°C na  dvostruko nižu vrijednost. Tako da smo koristili svu garederobu, i dvostruke i trostruke kape (tražila se potkapa više) kako bismo se malo zaštitili od opakog i nemilosrdno šibanja SLV-a. Bio je to moj prvi susret sa ovako niskom temperaturom i prvi problemi sa opremom (jakna, gamaše, rukavice, kapa) sve se pokazalo nedostatnim! Znao sam da mi oprema nije za Himalaju, a sada znam da nije ni za Papuk, a Velebit, Dinaru i Alpe neću niti spominjati. Bolna je spoznaja da za iole ozbiljnu planinarsku odjeću i obuću treba izdvojiti 3-4 tauzenke kuna i tek tada ste spremni za ovakve uvjete na pohodima. 🙁 GSS-ovci su standardno dobro obučeni, dio ISPO-vaca također i sada treba šparati ili pohitati na ‘postbožićne’ rasprodaje kako bi se došlo do kakvog komada pl. obleke.

Na trenutke je cijeli ISPO izgledao kao kakva prava ekspedicija na osmatisućnjak, a katkada kao obezglavljena karavana u pješčanoj oluji (onako zamotani i zakukuljeni). 😉

Što više dodati!? ISPO-vci su na kratko odnijeli pobjedu, bolje rečeno preživjeli surove uvjete, i dokazali sebi, a zatim i svim drugima kako još nisu za bacanje i recikliranje, a to morate priznati uopće nije mala stvar!

P.S.
A gdje Ivona? Ona je nekoliko sati strpljivo vezivala čvorove, preskakala ograde, spuštala se na konopu sa raznim napravama, vježbala preživljavanje, oživljavanje i spašavanje… Kako je mlada dama krenula očito je da na nju možemo računati u dobru ali i u zlu.

Fotke sa mjesta događanja kao i uvijek možete pogledati u našoj fotogaleriji.

Miša Nicinger

9 comments

  • Uhhh, zavidim na tom minusu, snijegu, vjetru… bura na Papuku 🙂 naaajs

  • Ivan

    Ja baš i ne zavidim na tome :-). Mi smo otišli jednu kraću rutu iz Seone do Bedemgrada, malo prošvrljali okolo pa nazad.Sve u svemu, bitno je da smo u pokretu. Pozdrav

  • Mirjana G.

    Ljudi svaka čast!!!
    I ne zavidim vam uopće na -12 + slv… 😉

  • Miša

    Ivane, na muci se poznaju junaci! 🙂

    Mirjana, sve je to za ljude ali i za one koji se tako osjećaju. 😉

  • Zavidjeti ili ne zavidjeti na -12 celzića ? Dobro je Miša napisao: treba dobra oprema i onda nema zime. jedna sudionica ovog izleta imala je pernatu jaknu, ali imala je i problem sa ” odvajanjem znojenja” ( bila je gotovo mokra od svog vlastitog znoja). I to pokvari temp. regulaciju tijela i pojačava , recimo to tako, neraspoloženost izletom. Znam to na iskustvu svoje supruge, koja isto tako nema dvije tisuće kn za Gorotex jaknu. Da nije bilo gosp. Pinte koji nam je omogućio na pola ture ( vremenski) toplu sobu i okrepu bilo bi to dosta teže izdržati. Nismo baš svaki dan 7 sati na hladnoći pa da se tjelesno i psihički na to navikneš. Dobro je tu turu Cigo isplanirao uz male korekcije.
    Svim ljudima na ovom siteu SRETNA NOVA GODINA.

  • Ivan

    Ok, uvjerili ste me: zavidim vam :-).
    Klikunaš, onaj link na video koji ste mi poslali, tip je stvarno vrlo spretan.

  • Ivan

    Ivane, na muci se poznaju junaci! 🙂
    Kaže Marko Kraljević, pa izdahne 🙂

  • Mirjana

    Nadovezujem se na klikunaša. Imala sam per.jaknu i zaista se ne može svašta nositi od odjeće i obuće u raznim uvjetima u planini. Prva prilika u Iglu športu u Zagrebu (ovaj tjedan ili idući) i kupujem jaknu. Sve drugo nema smisla. Sve najbolje!

  • Ivan

    Samo naglas razmišljam: možda ne bi bilo loše da tijekom pripreme za neki zahtijevniji pohod netko od iskusnih planinara kaže nekoliko riječi o nužnoj opremi koju treba imati ili nositi(npr. snijeg je visok, obavezno obuti čizme i sl.). Ponavljam, naglas razmišljam kao neiskusan planinar, ništa više.