Osječki polumaraton 2020

27.06.2020.

Pioniri maleni mi smo vojska prava. Meni prija etanol, a nekima trava. Smrt Koroni, sloboda trkačima, volim trčat’ mada tijelo zub vremena načima. Za Ferivi na um pada jedna mi rečenica, žestoka i dobra trka, kao prepečenica. (Roberto Bašić)

* * *

Početak: Pozdravi, osmijesi, fotkanje i sveopće ushićenje u zraku zagrijanom na +32°C jer mi zaljubljenici (čitaj zaluđenici) trčimo 21 kilometar u paklenom okruženju, po vrelim osječkim ulicama, trgovima, sjeni drveća u malobrojnim parkovima, promenadi i gradskim znamenitostima. Jeeee…

Ovo je natjecanje, mnogima pa tako i vašem tekstopiscu bio jedan od najtežih polumaratona, i ujedno najlošiji rezultat u trogodišnjoj trkačkoj karijeri. Naime, nekad sam ovakve sitnice od 21 km odrađivao u vremenu 1:41, a sada sramotnih 2:04. Trčalo se, hodalo se, povremeno umiralo, dva puta tuširalo, znojilo, uzdisalo i opijalo s vodom i izotoničnim napitcima. 🙂 U svoju obranu ću reći da su skroz mladi dečki planirali istrčati 1:30 a na kraju su bili 10 i 15 minuta sporiji! Sukladno tome bio sam izvrstan. Da nije bilo tako pakleno vruće, vjerojatno bih uspio istrčati ispod 1:50. No, koga briga? Važno je bilo izdržati do kraja.

Malo o Osijeku i Osječanima: Kao i uvijek (i svuda) bilo je 50/50. Pola ljudi nas voli, podržava, navija, pljeska, bodri, a druga polovica (vozači i penzioneri) mrzi iz dna duše. Crkli daboga i jedni i drugi. 😉 Tako su nam govorili (i mi njima). Haha. Te panike, tog uzbuđenja. Joj majko mila… Oni misle za nas da smo majmuni, i teško im je sjediti u autima sa upaljenom klimom. Napadali su policajce koji su stajali punih 3 sata na suncu i pržili se. Vjerujem da su plavci pri tome mrzili i trkače i vozače. Jbg. A penzioneri su prepametni, ali tko ih jebe. Punim proračun otkako znam za sebe i puniti ću ga dok ne crknem, pa mogu reći što mislim.

Spomenuti ću dva propusta: Na startu nije bilo WC-a. OK ima kafića i u Esseker centru… Ali je bilo par WC-a na pola staze. Na kraju utrke ručak se dijelio negdje na nekoj udaljenoj i nama izvan Osijeka nepoznatoj lokaciji, tako da mnogi nisu ni otišli po zasluženi i pripremljeni obrok (mesni ili vegetarijanski) Šteta.

Orkijepa: Zbog vrućine se tražila kapljica napitka više, no organizator je ipak uspio osigurati dovoljno tople vode, raznog voća, prefinog izotonika i hladnog piva, koje nažalost ne pijem. Srećom grad Osijek živi normalnim životom, pa smo hladnu cugu kupovali u dućanima i skrivenim trafikama… (Čujem od onih sporijih – da na kraju ipak nije bilo dovoljno tekućine…). Dodatno, ja sam nosio 1.5 litara vode na leđima i skoro sve popio.

Na nekoliko lokacija u gradu su mi dovikivali “planinarimo.info”! 🙂 A negdje oko 11km iz parka iskočila žena i pružila mi čašu vode. Oslovila me sa “Šapice” ili “planinarimo.info” i uljepšala mi dan, utrku, žedna usta, a tek ego. Joj. 😉 Hvala!

Osvježenje na stazi: Posebno mi je godilo kupanje koje su nam omogućili osječki vatrogasci. A tuš na Copacabani je bio upravo štrumfastičan. Neopisivo dobro iskustvo. Nažalost bio sam preumoran da sve to snimam na video, a sad mi je žao što nisam. Fotić je vodootporan…

Đakovčani i korona: Sa svima sam se družio, posebno sa Đakovčanima. Jebala vas korona da vas jebala. Sve od reda!

Glazbenici na stazi: Kao i uvijek “Svaka čast”. Lijepa podrška i znak pažnje. Nije lako par sati svirati, dok mi isplaženih jezika prolazimo. Nekima sam dobacio, digao palac, snimio fotku ili nekoliko sekundi video zapisa. Sjajni su… Posebno cure u parku sa onim bubnjevima i tam-tam ritmovima. Izvrsno!

Volonteri: Cure i dečki – hvala i svaka čast, znojili ste se za nas! Nemam primjedbi i hvalim vas do neba i nazad.

Trkači i okrijepa: Mnogi su bacali čaše i boce na sve strane! Haaaaloooo dečki! Pa koji vam je k… Većinu čaša sam ostavio okrenute naopako na stolu. Nisam mogao petljati po vrećama i smetati drugim natjecateljima. Jako je ružno i tužno kad se sve to razbaca i netko mora skupljati. Putem sam vidio Osječane u civilu kako skupljaju odbačene boce! A bilo je puno onih koji sa na rukohvat visećeg mosta ostavili prazne boce! To je vjetar srušio u Dravu! Stvarno glupo. Tužno. 🙁 Takvi na trailovima bacaju čaše i boce u travu i šumu. Joj. Uf. Ne radite to. Please!

Poruke na stazi: To je bili jako, jako, jako dobro. Netko se dosjetio i pri kraju kad je najteže polijepio plakate na stazi sa porukama stimulacije. Nisam sve popamtio niti snimio. Nekoliko jesam… Izvrsna ideja i ogromna psihološka pomoć umornim trkačima.

Natjecatelj Bojan Trogrlić je cijelu trasu polumaratona odradio sa košarkaškom loptom (i završio utrku sa rezultatom 2:11:33. Bravo mali! Snimio sam ga malo na video zapisu i jedna fotka…

Natjecatelj Roberto Bašić (inače hrvatski branitelj) je odavno poznat kao osoba koja trči vrlo brzo i pod krinkom odnosno kostimiran kao da ide na bal pod maskama. Svaku utrku začini oblekom koja se ističe i nešto nam poručuje. Ovoga puta je trčao u pionirskoj uniformi što je samo po sebi izuzetno teško zbog vrućine i težine. Vrijeme 1:38:18. Roberto, bravo i svaka čast!

Šapica iz AK Maksimir Jasna Tušek Lončarić je uzela 1. mjesto u kategoriji Žene do 36 godina starosti. 😉 Čestitke!

Šaponje: Ivan & Miša su bili sramotno loši i zauzeli su 7. and 8. mjesto u kategoriji muškaci do 43, godine, a Šapica Monika Bizik je trčala je pod imenom Marija Bešlić i ostvarila 10. mjesto u svojoj kategoriji, ona je bebač, pa je to OK. 🙂

Pohvalio bih moje Slatinčane koji su nastupili na štafeti 3 x 7 km kao tim Popišanci, jer se u Slatini, tijekom rujna mjeseca održava jedna od najljepših utrka Slavonsko-baranjske trail lige “Popišanac trail”. To su: Igor Pipić, Boris Harla i Boris Presečan. Bravo dečki! Najbolji ste! Ako ne i bolji… 😉 A sad imate i štogod za potrošiti, počastiti se… Nagradni fond nije kao u Bostonu, ali ipak… 🙂

Kratko ću spomenuti i mladu Slatinčaku – Doroteju Santi koja je uzela 1. mjesto u ukupnom poretku na 5 km. Doroteja, volio bih te vidjeti na 21 km jer tamo su “pravi” igrači. Ti to možeš… Ove utrke od 5 km su za babe i žabe… 🙂

Od Slatinčana su kasnije primijećeni trkači: Nenad Pelengić i Goran Draksler, ali ih u gužvi nisam vidio…

Nešto za kraj: Parking mjesta je bilo više no dovoljno. No, ja sam naivac mislio da je nedjelja, a ne subota i nisam platio “parkplac”. Jbg. Sukladno tome opravdano sam dobio čestitku od Elektromodula. Isprva pizdim, a onda kažem – platiti ću – kriv sam. 🙁

A sad ide priča o Elektomodulu:

Osječani mi svi odreda govore, nemoj platiti kaznu: “Idite tamo, vamo, onamo i oprostiti će vam taj iznos”. Svašta – mislim se ja…. Idemo prvo na ručak u Esseker centar, pa ćemo vidjeti. Kažu da je ured za plaćanje i reklamacije blizu FINA poslovnice (kažu ‘jezičari’ da je ispravno napisati FINE ali ja mislim da je to glupo). Tko ih šiša…

Ispred Essekera srećem djevojčicu i planinarku iz “Bršljana” – Daria Šarčević Smajić, pa malo ćakulamo. Njezin pokojni otac Ivan Šarčević i ja smo često komunicirali na radio valovima u ’80-tim godina prošlog stoljeća…

Ručak nije poslužen u Essekeru, kako je bilo prijašnjih godina… 🙁 Nije mi se dalo vozikati po gradu i tražiti tu novu lokaciju gdje trkači imaju organiziranu papicu. Idem u ured Elektro modula. A tamo pauza pola sata. Grrr… Srećom njihov ured dijeli ulaz sa restoranom “OberLuncBar”. Naručimo kavu, a pizzu nemaju!? Ali imaju svašta nešto drugo i to po vrlo pristupačnim cijenama. Jeeee. 🙂 Konobarica Stipić Dolores je preljubazna i savjetuje nam da pojedemo nešto friško i domaće. Uzimamo varivo od kelja, faširke, šopsku salatu, kruh… Milina jedna. Sve džabe (vidi slike). Pohvale za uslugu, okus, cijene, ma sve. Osječani najbolji steeeee. 🙂

U uredu tvrtke Elektromodul se prvo zahvalim curama na ručku! Haha. One me gledaju blijedo, a zatim mi opraštaju kaznu jer sam prvi put u prekršaju. Dodatno, kako čujem, dnevna karta košta samo 8 kn. Stvarno je glupo brukati se i sramotiti za taj iznos. No, bio sam uvjeren da je nedjelja. Žao mi je. I drago mi je. Jer kako bi inače dobili finu klopu u OberLuncBar” restoranu. Monika, hvala na finom ručku. 🙂

I da svršim: Bilo je vruće, naporno, teško, lijepo, nimalo tužno i ružno. Žao mi je što smo blokirali promet i smetali jadnim penzićima na pločniku. Malo više snošljivosti bi nam dobro došlo. Svima. Jer svi, baš svi smo postali prepametni, bezobzirni, samoživi… 🙁

Hvala svima i nemojte štogod zamjeriti. Napola sam reporter, napola trkač, no trudim se, i sve vas volim, a samo jednu najviše. Žao mi je što nije trčkarača na utrci građana. No, novi posao u VT ima svoje zahtjeve…

Lijep pozdrav na sve strane. Vidimo se dragi moji…

Miša Nicinger

Rezultati:

Zadnjih 20-ak fotki smo ukrali organizatoru, a snimili su ih vrsni fotografi: Stjepan Zec i Marko Ivaniš, a nekoliko fotki su priložili: Ivan Lončarić i Angel Milišić-Zečević.