Klekom iznad oblaka

18./19.05.2019.

Istražujući planove izleta uočila sam da naše društvo Bršljan-Jankovac organizira pohod na Klek. Ubrzo su moju želju za polaskom podržali Maja i Domagoj pa smo se priključili osječkoj ekipi koju su predvodili Ivan i Jasna.

Prvi dio dana iskoristili smo za posjet Ogulinu. U Frankopanskoj kuli smješten je Zavičajni muzej Ogulin kojim nas je uz zanimljivo predavanje proveo njihov djelatnik. Razgledali smo zbirku posvećenu Domovinskom ratu, arheološke i etnografske eksponate.

Posebno nas se dojmila alpinistička zbirka jer smo gledajući staru skromnu opremu uvidjeli koliko su napora i srčanosti morali uložiti nekadašnji planinari na osvajanje zaleđenih vrhova. Svaka čast!

Jedan dio eksponata posvećen je našoj književnici Ivani Brlić Mažuranić. Ugledavši njen zapis: “Kada si sretan i sunce za tobom žuri“, uskliknula sam da će nam to biti moto susreta. Za to vrijeme vani su se već približavali tamni oblaci.

Nakon obilaska muzeja bacili smo pogled u Đulin ponor, a dio planinarki popio je vode iz vrela Cesarovac kako bi se pomladile. Kao prave vile planinkinje.

Potom smo se autobusom odvezli u Bjelsko odakle smo započeli uspon u “Carstvo klečkih vještica”.
Izgleda da nas sunce nije uspjelo sustići jer nas je kiša pratila sve do planinarskog doma Klek smještenog na 1000 m n/v. Gore su nas srdačno dočekali domar i članovi lokalnog društva uz toplu vatricu i napitke.

Budući da je kiša dobro natopila teren odlučeno je da ćemo se na sam vrh na 1181 m n/v penjati u dvije skupine. Međutim, jako klizav i strm teren, ponovno započinjanje kiše i približavanje večeri rezultiralo je otkazivanjem uspona druge skupine. Bili smo malo razočarani no spremni prilagoditi se novonastalim uvjetima. Šapice jesu svojeglave, ali poštuju odluku vodiča.

Večer smo proveli na zanimljiv način – dio ekipe na fešti s domaćim polaznicima planinarske škole, a mi ostali u drugom dnevnom boravku izrađujući paracord narukvice i učeći čvorologiju.

Trenutak za pamćenje bio je izlazak sunca iznad oblaka. Neopisivo. Potom spuštanje proplancima preko Kneje, kroz rosu i planinsko cvijeće, te uz rijeku Dobru. A za kraj dana zeleni i šumeći Kamačnik.
Prvotno najavljena 20-km ruta od Kleka do Kamačnika je zbog loše prohodnosti staze promijenjena pa smo se autobusom odvezli u Vrbovsko.

Kanjon rijeke Kamačnik od izvora do ušća u rijeku Dobru dug je nešto više od 3,2 km i zaštićeni je krajobraz s lijepo uređenom stazom i drvenim mostovima.

Kišica koja je ponovno započela pokvarila nam je plan da se smjestimo na klupicu i sanjarimo o budućim danima.

No nije važno, strpljenja treba i doći će sve na svoje mjesto. Vratit ćemo se opet našem Kleku, punog srca suncu i zelenilu u zagrljaj.

Martina Šega

Foto: Vlatko Boček, Martina & Domagoj Šega, Ivica Ranogajec