MDP 2021.

12.12.2021.

Neke je trebalo nagovarati da se odvaže iskobeljati iz kreveta dok nam vani deru neki čudni vjetrovi, sasvim drugačija meteorološka slika od one kakvu očekujemo kad planiramo trkohode, nogohode, i druge raznorazne aktivnosti. Oni koji su se dali nagovoriti i šljapkati danas na Boroviku po blatu, spoticati se o granje, korijenje i kamenje, trčkarati k’o srna po golemim nakupinama lišća i kušati ostatke snježnog pokrova, sigurna sam da će postati zaljubljenici u ovu stazu ako to već nisu. Ali to nije sve!

Nisam sigurna jeli nas počastila majka priroda ili su za to “zaslužni” lovci uvijek gladni lova, ali prizor krda srna bio je detalj koji je današnji trkohod učinio baš onakvim kakvog ponekad priželjkujemo. I koliko god šuma djeluje kao da je usnula, itekako je živa i živahna. A da bi to doživjeli, samo treba osluškivati poštivajući zakone prirode, jer ipak smo mi samo gosti, često nepoželjni.

I danas smo imali uspona i padova, figurativno ali i doslovno. Jedno zaigrano drvo podmetnulo je nogu našoj Mari koja je naprosto odlučila poljubiti zemlju po kojoj hoda. Mišo Kovač bi sigurno bio jako ponosan. 😜

Oni koji su odlučili dan provesti u toplini svog ili tuđeg doma, vjerojatno su užitke primali iz nekih drugih izvora. Možda će poželjeti da su bili s nama neovisno o tome što je najavio Vakula. Možda! Ostaje nam vidjeti koliko ćemo zaljubljenika u prirodu okupiti sjedeći put, a koliko će njih ostati samo zaljubljenici u lijepu prognozu vremena.

Pučke izreke o vremenu kažu:

  • Nema zime dok ne padne inje, ni proljeće dok sunce ne mine, ni radosti dok je ne podijeliš s kime;
  • Svatko je svoj vlastiti nagovjestitelj vremena.

Na kraju smo opet shvatili koliko nas male stvari vesele, a velike povezuju. Percepcija velikih i malih stvari je relativna ali u konačnici shvaćamo kako sve dođe na svoje.

Iva Smoljan

= = =

Međunarodni dan planina zaljubljenici u visoko gorje, obilježavaju boravkom u planinama, hodanjem, trkohodom ili trčanjem. Sve to najčešće u društvu istomišljenika i po sistemu što više ljudi na jednom mjestu – to bolje. 🙂 Nažalost i skupovi u prirodi su limitirani, jer “glavni štab” zateže i otpušta  okove, sukladno odlukama moćnika iz svijeta, kojima više nije dovoljno što su porobili crne, crvene i žute, sada su na red došli svi koji misle drugačije, a želja za potpunom kontrolom i pohlepa neprestano raste. 🙁

Unatoč povremenim lošim iskustvima sa “padobranicma” koji dođu raditi svinjarije – Šapice se i dalje drže pravila prema kome su svi dobro došli i nema skrivanja, nema tajni i pohoda samo za odabrane.

Sukladno tome, na Jezeru Borovik se okupila malena ekipa iz Našica, Osijeka i Slatine, kako bi odradili 12 km čistog užitka, na obroncima Dilj Gore. Većina je trčkarala, a tekstopisac je zbog ozljede hodao. Bila je to prigoda za napraviti par fotki sa teleobjektivom (15 godina star dSLR Pentax K10d + Sigma 18-200 mm / F3.5 – F6.3), no hladnoća i jak vjetar nisu dopuštali stajanje u mjestu, a standardno plašljive ptice znaju kako držati fotografa na odstojanju…

Unatoč niskoj temperaturi i povremenim udarima vjetra, uspješno smo odradili zacrtane planove i obilježili MDP kako i priliči zaljubljenicima u planine i prirodne ljepote. Jezoro Borovik je lijepo i veliko, a da ima više kiše i snijega, vjerojatno bi se i udvostručilo.

Ovim putem apeliram na sve ljubitelje životinja koji se brinu i hrane ih sačmom, da se suzdrže od odlazaka u prirodu. Isto vrijedi za ljubitelje šuma koji se motornim pilama brinu za zdravlje stabala. Prirodu ćemo najbolje sačuvati ako je pustimo na miru…

Lijep pozdrav na sve strane i sretan vam Međunarodni dan planina.

Miša Nicinger

Fotke sa trkohoda: Marija Bešlić i Mario Pavičić
Video sa trkohoda: Mario Pavičić