Trebao je ovo biti uobičajen i ne preteški pohod gdje bi nas Ivan Lončarić, naš vrhovni vođa, vodio ali u zadnji tren smo dobili obavijest kako se to ipak neće ostvariti i da se snađemo sami za drugu avanturu. 🙁 Entuzijastični kakvi jesmo, nismo predugo bili u depresiji, te smo se odvažili za malo žešću avanturu, a ja sam nadobudno testirala nove gojzerice. Krenuli smo s Jankovca putem grebena Sokoline u smjeru Ivačke glave. Na samom početku Komarci i Obadi
05.08.2020. Unatoč neradnom danu i prazničnom raspoloženju – Šapice ne uspijevaju okupiti, na startnoj crti, niti 10 pripadnika. Te tuge i očaja, tog jada i bijede, te strahote i grehote. 🙂 Rosulja, siroti “padobranac”, instalacija Parka prirode Papuk i mi: Nataša i Monika iz Našica, Roberto, Robert, Iva i Lota plus četveronožni Ax (aka Milivoje) iz Osijeka, Marija i Miša iz Slatine. Kišica je tek malo sipila, pa prestala, blata je bilo, ali ne previše, vjetra niti malo, ali je
31.05.2020. Nakon iscrpnih dogovora oko Transverzale Papuka i tko će startati s koje točke i hoćemo li nakon trčanja praviti roštilj ili kuhati nešto došlo je i to subotnje jutro starta. U samo jutro naš Damir Kligl, od milja zvan “deda”, “vođa”, “gonič” i “zvijer s Papuka” – javlja da zbog temperature i zdravstvenih problema, nažalost, neće s nama, ali biti će logistika od kuće ako negdje zapnemo jer ipak neki od nas nikada nisu prošli tom stazom. Podijeljeni u
02.05.2020. Jedna vesela ekipa od 9 članova odlučila je iskoristiti vrijeme corone odnosno, neodlaske na utrke na istraživanje Papuka, oživljavanje starih i zapuštenih ruta, obilazak predivnih vrhova od kojih su neki nezasluženo ostali izvan planinarskih staza. Neke od njih poznaju samo stari iskusni planinari, ali evo, ovim putem odlučili smo obnoviti sjećanja, i sve to malo prilagoditi i novijim generacijama, kako putem slika tako i GPS tragom. Pa evo, prvi dio naše rute trebao je obuhvatiti 13 vrhova Papuka, sa
02.05.2020. Sasvim je logično kad ekipa planira neki dužinski izazov u brdu, da Maloča (to bih bila ja) neće moći odoljeti. Nema veze što Maloča, još poznata i kao Baba, nema zimsku bazu iza sebe, ima nula kondicije i nekoliko kilograma viška. Ona ide na osvajanje vrhova Papuka, što je više moguće! Još i cvili u sebi što će dečki ići desetak vrhova, što podrazumijeva 70-ak kilometara, a ona nije u stanju. Ali neka, imamo mi tu još nekoliko članica
08.03.2020. Međunarodni je praznik ali ne rada, nego žena. Ima li bolje prigode od ove, da svim ženama koje su nas rodile, koje volimo i za kojima patimo, ukažemo makar mrvicu više pažnje nego što to činimo tijekom 364 ili 365 dana u godini. Uobičajeno je da muškarci pomažu ženama svaki dan, vole ih, maze, paze i zahvalni su im što imaju nekoga tko tripi njihove ispade, djetinje gluposti, mačo sranja i ine budalaštine koje dečki inače čine. Dakako, to
01.03.2020. Gdje su to Šapice obitavale i ostavljale svoje tragove ove nedjelje 01.03.2020. godine? Šapicama su se pridružili i Mađari koji su mršavi, ne papaju puno i veoma su uhodani… Pa evo ovako: krenuli smo iz Velike (od bazena) i popeli se na Mališćak (740 m/nv) zatim na Ivačku glavu koja je ujedno bila i naš najviši uspon (913 m/nv) naravno uz to nas je poprilično i zagrijala za „Mišino“ brdo (852 m/nv) koje je bilo dosta zahtijevno visinski, a
16.02.2020. Danas su brojne Šapice, ispenjale Zapadni greben i na kratko odnijele pobjedu nad moćnim Papukom, a zauzvrat smo ga darivali znojem, oduševljenjem i dužnim poštovanjem. Bilo nas je odasvud, a dobar dio članova nikada do sada nije posjetio Papuk sa zapadne strane. I dok su nekima klecala koljena, drugima se žarila pluća, pojedinci su telefonirali i s lakoćom skakutali do najvišeg slavonskog pašnjaka. Istovremeno se uz crvenilo na licu i ubrzani puls svima razvlačio osmijeh na licu kad smo
02.02.2020. Nekoliko sati je dovoljno od prve ideje, dogovora i polaska od doma na planinarenje, pogotovo ako je sunčan dan nakon niza maglovitih. Tako smo jutros na poseban (palindromski) datum 02.02.2020. krenuli iz Koprivnice prema Zapadnom Papuku. Vozili smo se do mjesta Nova Krivaja gdje je trebalo ostaviti kombi, ali za potvrdu da li smo na dobrom putu smo upitali grupu Mađara koja je očekivala “Šapice”! Tu smo bili malo iznenađeni, kakve “Šapice”, kako baš da naiđemo na grupu koja
06.01.2020. Mišljenjem kako ću zadugo, a vjerujem i zauvijek pamtiti ovaj dan, simpatičnom “navlakušom” o pisanju smatram kako je prigodno da se javim kao vaša nova šapica i kažem koju riječ o ovom posebnom danu. Kako sam došla (možda ne sebi toliko, jer sam osoba koja voli i prakticira “iskakanje iz profila” no po viđenju i reakcijama drugih) kao nekakvo iznenađenje – nisam mogla ni pomisliti da ću baš danas i baš na ovom mjestu upoznati tako divne ljude. Zaista