Viteške borbe

08.09.2013.

papuk_001I prije su Šapice imale neobične planinarske pohode, u kojima se glavnina hodača povećavala i smanjivala, ali ne poput ovog današnjeg. Naime, zbog održavanja viteških igara na Jankovcu Slatinsko/Osiječka planinarska družba se okupila Slatinskom Drenovcu odakle smo krenuli grebenom Sokoline via Jankovac do vrha Ivačka glava (912m/nv). Ovo “via” je ključno s obzirom da smo na pola uspona na nekih 550m/nv napustili greben Sokoline kako bi se spustili do Jankovca (475m/nv), a zatim se poslije pauze od pola sata ponovno penjali do križanja kako bi nastavili put Ivačke glave. 🙂

U tih pola sata pauze smo izgubili cijelu obitelj Lonačarić (Ivan, Jasna, a prije toga Vlasta i Dino), a zatim i Slavena, Enu i Teu, tako da pohod završilo samo nas četvero: Vesna, Jasna, Ivona i moja malenkost. Sve skupa bilo je to 7 i pol sati hoda što uistinu nije malo. Vrijeme koje smo utrošili na odmaranje kod vitezova i na vrhu Ivačka glava nismo zaračunali pod “hodanje”. Tek da se zna.

Na vrhu smo imali srdačne susrete sa planinarima iz Slatine: Nikolina, Mario, Dejan i Gogo. Zahvaljujući fotkama i video zapisu možete vidjeti kakva je to zgodna i skladna ekipa (skoro kao mi). 😉 Oni su od Anđine kolibe skoknuli do Velike, a zatim se vratili preko Ivačke glave i starog šumarksog puta do spomenika. Tijekom pohoda smo susreli još jednog planinara i to je bilo sve od ljudi, a niti zvijeri nismo susretali. Valjda su ih vitezovi i pucnjava otjerali daleko i visoko dok se situacija u PP Papuk ne vrati u normalu.

Na pohodu je briljirala naša Vesna koje se ovim paklenim usponom i spustom dokazala kao super turbo de luxe planinarka kakve nema na daleko. Još da nam Vesna svlada uspon sa Vučjaka Kamenskog na vrh Papuk u zimskim uvjetima i biti će spremna za Velebit, pa Julijske Alpe, a zatim tko zna, Ande, K2, itd. 🙂

vitez_001

Imali smo vrijeme kao iz bajke, dovoljno vode i hrane, iako smo zbog dijeljenja ekipe na one koji ostaju na Jankovcu i onih koji forsiraju planinu do samoga vrha, ostali bez dijela voća i slatkiša – nekako smo preživjeli do Drenovca gdje smo se pogostili sa orasima, breskvama i šljivama.

Na Jankovcu je bilo veselo, ali niti Šapicama na Sokolini nije bilo loše. 😉 Svi znamo da uz hodanje idu priče i pričice, prisjećanja i planiranja, a katkada je tu prisutna i mala doza olajavanja i opanjkavanja. Što se čudite!? Nitko nije imun na takve stvari, pa ni vrli planinari. 🙂

Prava je šteta što ovaj pohod nismo odradili u cijelosti, od početka do kraja, jer su mnogi sudionici imali poteškoće sa prijevozom i inim obvezama, no što je tu je.

Vidimo se uskoro na pohodu od Zvečeva do Orahovice koji uključuje noćenje u nekoj od planinarskih kuća ili u šatorima ovisno o vremenskim prilikama.

Hvala svima na ugodno provedenim zajedničkim trenucima i vitezovima jer su nam dozvolili prolaz bez naplate drumarine, mostarine i planinarine. 😉

Miša Nicinger

4 comments

  • Ivan

    Mi smo išli nazad starim drumom preko Klaka. Taj put treba potpuno otpisati, s obzirom da je potpuno zarastao u travu, a u Slatinskom Drenovcu je postavljena ograda kod one kuće gdje je nekada staza izlazila.

  • JASNA

    Da Ivane,Ivona i ja to dobro znamo. To je i bio razlog što smo se i nazad vraćali preko Sokoline.
    Bilo je dobro ponovo, nakon dužeg vremena, hodati zajedno s provjerenom ekipom.

  • Valentin

    Idući put ćemo se vidjeti valjda duže od 5 sekundi.
    🙂

  • Ivona

    Na žalost, Stari drum treba zaboraviti na neko vrijeme :-(. Možda Cigo nađe neku bolju stazu…?

    Kakvi su vaši dojmovi sa Viteških igara? Nama je na IG bilo suuupeer 🙂