Tko se boji kiše još?!

05.05.2013.

papuk_2013_001Više se ne sjećam kako je točno pisalo, ali bilo je to ovako nekako: “Prognoza kaže kiša će padati cijeli dan. Jel idemo?”… Nakon cijela tri sata i nešto sitno minuta sna, izbauljala sam iz kreveta i bacila pogled kroz prozor. Nije mi baš bilo jasno o čemu to Jasna priča..? Pa vani je vedro.. Kasnije sam doznala.

Ljudi, zapamtite! Ne idemo na planirani pohod jedino ako u trenutku kad izlazimo iz kuće pljušti… Ako je vedro, oblačno, čak i ako lagano sipi – idemo. 🙂 Tako je bilo i jutros.. Istina, dok smo se nas dvije (da, dobro ste pročitali…samo nas dvije), dovezle do Papuka, oblaci su se navukli. Ajde, pomislih, bar neće biti žege, sunca, sparine… O kako sam se prevarila.

Sokolina, uspon na Ivačku i svi drugi, strmi usponi, nisu ništa naspram prvih petstotinjak metara jutros. Mislila sam da ću dušu ostavit negdje tamo, pazi sad, na potezu od Trga bana Jelačića do silaska sa asfaltne ceste… Jedva sam se ja nekako dovukla do šume i uspona… Tko mi je kriv, kad sam do rane zore bančila na djevojačkoj jedne od naših Šapica…

S prvim usponom, gle čuda, sve je postalo puno lakše. Nit vodilja bila nam je Miroslavova priča o Jankovcu i sladoledu. Čak smo smislile i scenarij u slučaju da na Jankovcu nema sladoleta – panično zovemo Miroslava, on sjeda u auto i dovozi nam slaju, hehhh… U priči i zezanciji prošlao je uspon, i onaj iza njega, i onaj iza, i onaj iza.. iii… znate kako to ide već na Sokolini. Za tren smo se našle na spustu prema popularnom izletištu, koje je i ove nedjelje vrvilo, ne znaš jel bilo više auta ili ljudi.

S osmjesima na licima, smazale smo po jednog Macho leda, priuštile si 15-ak minuta pauze i krenule u berbu. Ali, prije svega, skoknule smo do izvora Jankovačkog potoka na jedno umivanje, pa do grobnice poslušati Gregorianse (čuli nismo ništa osim ptičica sa okolnih bukvi). A uzaludno smo tražile i šišmiše…. Sram me reći, ali tu poučnu stazu nikad nisam obišla u komadu. Uvijek dođemo do pola, s ove ili one strane, i negdje skrenemo. Tako je bilo i ovaj put – skrenule smo prema Starom drumu, gdje smo dobrih sat vremena brale medvjeđi luk. Al’ će bit dobra segeta ove godine, kladim se da oni Osječani danas nisu ubrali ni upola kao mi (broj vrećica je tajna, neka se misle). 🙂

Uz poveću buku, koju smo tu i tamo stvarale kako bi ustrašile svinje, kojima je Stari drum omiljeno zborno mjesto, spustile smo se pored Klaka, ni ne pomišljajući da skrenemo malo do njega, zbog neslavnog pronalaska mine prije par dana na toj lokaciji (pročitaj više).

Dolaskom u Slatinski Drenovac – iznenađenje. Lokacija, gdje se put za Stari drum odvaja sa asfaltne ceste u selu, skroz je uređena, stavljena je nova ograda oko cijelog posjeda, čak je i kapija nova. Uklonjene su table za Klak, i pitanje je vremena kada će zaključati kapiju. Kojim putem ćemo onda prema Klaku i Drumu?!

Stotinjak metara prije Trga, začula se grmljavina i počele su sitne kapi kiše. Ali, tko se boji kiše još? “Pala” je još jedna berba – ovog puta oni nježni, zeleni vrhovi sa borova (?). Sutra radimo čarobni Jasnin napitak, pa je molimo da nam napiše recept, i prije svega, potvrdi jesmo li ubrale pravu stvar, hehhh.

Do skorog viđenja.

Ivona Lozić

 

6 comments

  • Jasna

    To je to. Staviti u staklenu teglu red iglica red meda ili šečera. Držati na suncu 15-tak dana dok se ne pretvori u sirupastu masu. Uzimati zimu kašikicu – dvije dnevno jer ima obilje C veitamina.

  • JASNA

    Ivona lijepo si to sročila! Ne znam je li bolje snimaš ili pišeš 🙂
    Bilo je jako zabavno i opušteno. Mirjana čuješ li – OPUŠTENO 🙂

  • Miša

    Cure svaka čast! Iz video zapisa i priče se da zaključiti kako ste se dobro provele ili u prijevodu – kad miše nema mačke kolo vode. 🙂

  • Miroslav

    Pretpostavljam ništa od geocachea na Klaku 😀 E i meni je sladoled bio nit vodilja u subotu, ali oni izdašni voćni kupovi od prošle godine kojih ove nema 🙁

  • Ivona

    Teglica napunjena, sad još samo sunce čekamo…

    Miroslave, dobro da nismo znale za te detalje o kupovima, al’ bi se razočarale 🙂

  • Mirjana G.

    Jasnička,

    Moja važna dužnost prethodne večeri je zahtjevala dosta nazdravljanja tako da sam se ja skroz opustila i planinarenje drugima prepustila 😀

    Vidimo se!