Author Archives: pladmin2

Na Stublovcu

11.01.2014. Jučer sam, tražeći informacije o našim lokalnim stazama i stazicama, bacila pogled na stare pohode i ekipe koje su se izmjenjivale. Neki su otišli, neki se vratili, neki nam fale i spominjemo ih često, a njih nema, pa nema… Neke više i ne spominjemo… tek tu i tamo njihove majice. 🙂 Ove godine ponovo smo aktivirali “subote” i lokalne šetnje. Rute se duljinom i težinom prilagođavaju prijavljenim hodačima. Barem po našim brdima možemo kombinirati svašta – ima tu ravnica,

Rudine x2

05.01.2014. Iako se činilo da od današnjeg pohoda Šapica neće biti ništa, na Međi se sastaju Nikolina, Mario, Goran, Marko i Miroslav. Nadamo se da nas g. Matas nije čekao kod jezera, a ako je, ispričavamo se. Nadamo se i da će ubrzo ozdraviti i povesti nas nekim nepoznatim grebenima Krndije.

Novogodišnji pohod 2014.

01.01.2014. Ovogodišnju planinarsku sezonu, Šapice su tradicionalno započele na Ivačkoj glavi (912 m/nv) što smo dokumentirali upisom u knjigu, a zatim i sa nekoliko kolor fotografija, kao i kraćim video zapisom.

Silvestarsko istraživanje

31.12.2013. I posljednji dan 2013. godine odlučili smo započeti planinarenjem. Sati je 9:30. Klasično maglovito jutro. U zapuštenom mjestu Gornji Vrhovci ostavljamo auto i krećemo na turu koju je predložio Anton iz Kaptola, poznatiji kao Toni. On je inače član PD “Mališćak” iz Velike, a kad ne posjećuje vrhove poput Mangarta i Grintoveca, upoznaje se s prostranstvima Papuka. Biologa Marka imali ste priliku upoznati na posljednjem pohodu Šapica.

Šlag na kraju

29.12.2013. Oko današnjeg pohoda vodile su se žestoke rasprave, dogovaranja i uštimavanja, kao da se spremao u najmanju ruku pohod na Mars, a ne na naše obližnje brdo – Papuk. Zaključak realiziranog dogovora – prečice, osim što su zanimljive, uvijek su teže i duže. 🙂 Ali krenimo redom…

Kraće, a slađe

26.12.2013. Papuk i nije neka visoka planina. Ipak, postoji jedno mjesto na čiji spomen snažnije zakuca srce slavonskog planinara, bio on pitoma Šapica ili iskusni lav s Matterhorna. Prođe ti tijelom onaj osjećaj kao kad s 80 uletiš u zavoj, skačeš u hladnu vodu na početku ljeta, primaš prvi poljubac… To mjesto je zapadni greben Papuka. Opisan već toliko puta, a uvijek veličanstven i neponovljiv, uvijek iznova uzbudljiv.  Leštatska Lula standardni je bazni kamp i tu se okupila više-manje standardna

Povratak na Padeški vis

22.12.2013. Budim se teškom mukom i zijevajući izvirujem van: magla, sivilo i hladnoća… Fuj & bljak! Najradije bih se vratio i nastavio snivati snove o suncu, palmama, povjetarcu, valovima i preplanulim ratnicama iz amazonskih šuma. 😉 No ništa od toga. Ekipa se sastaje u 09:00h i valja nam poći put omiljenog papučkog gorja. Već na Popišancu bljutavo gradsko jutro poprima obrise prekrasnog dana koji je pred nama. Sunčeve zrake uspješno rastjeruju nisku naoblaku i u automobili stvaraju efekt staklenika. Topimo

Bio je to posve neobičan dan

15.12.2013. Dok dremuckam na trosjedu uživajući u treptajućoj toplini kamina, osjećam svaki miocit utrnulih listova, kvadricepsa i bolnu utegnutost guze. Da, bole me i leđa, ramena, nadlatkice, glava, zuji mi u glavi, trnu mi prsti… Dok ženi pokušavam objasniti kako smo Gizmo i ja imali odličan planinarski dan, ona mi kratko ženski odbrusi:

MDP 2013.

08.12.2013. 8. izlet u nepoznati Papuk – Papučki reitweg Za uvod u priču ću iskoristiti riječi gđe. Mirele Poljak iz Osijeka, koje je u pratnji supruga Davora, hodala po dubokom snijegu sa smiješkom na licu, kada smo je zamolili, a potom i dobili ekskluzivnu izjavu: “Dobra večer. Kako sam obećala javiti se, evo me sa nekoliko riječi nakon prekrasnog dana kakvog se samo može poželjeti. U Osijek smo stigli oko 20:00 sati, puni dojmova, presretni što smo imali priliku dotaknuti