21/22.09.2013. Svima su poznati uspjesi naših planinarskih kolega koji su osvojili sva lokalna gorja, počevši od Velebita, preko Dinare do Triglava, pa sve do vrha Moun Blanc koji seže u nebo 4.810m. Svi ti kršni momci i djevojke koje je “put nanio” na druge kontinetne – slabo poznajemo, nikada ne viđamo, a još manje se sa njima družimo. Oni imaju drugačiju: opremu, tehniku i netko drugi im piše priče, snima filmove i financira uspone.
15.09.2013. Kako se nitko nije javio za šetnjicu do zen-klupice zapadnim grebenčićem, Miša i ja preokrenuli smo plan, pa odlučili skoknuti do Jankovca u još manji đir, koji uz sva skretanja, lutanja i zadržavanja, nije prešao 6 sati. Ne brinite, pohod na zen-klupicu ipak čuvamo za vas.
08.09.2013. I prije su Šapice imale neobične planinarske pohode, u kojima se glavnina hodača povećavala i smanjivala, ali ne poput ovog današnjeg. Naime, zbog održavanja viteških igara na Jankovcu Slatinsko/Osiječka planinarska družba se okupila Slatinskom Drenovcu odakle smo krenuli grebenom Sokoline via Jankovac do vrha Ivačka glava (912m/nv). Ovo “via” je ključno
08.09.2013. Miris prve jutarnje kave u Velikoj? Hm, zašto da ne! Ionako već dugo planiramo i odgađamo, ali evo jutros smo je napokon popili!!! La la la. Sa prvim zrakama sunca naša četveročlana grupa u sastavu Dejan, Mario, Goran i Nina kreću od
29.08.2013. Lourdes, iliti po naški Lurd, mjesto hodočašća gdje dolaze milijuni vjerskih turista okrijepiti dušu i pronaći mir na nekoliko dana. Tamo sam i ja bio. Ovo je pogled iz očiju planinara. Išli smo na tjedno putovanje Francuskom te smo posjetili neke
01.09.2013. Današnji susreti planinara iz Slavonije i okolice, dogodio se u organizaciji Slavonskog planinarskog saveza, a za logistiku se pobrinuo domaćin – HPD Papuk iz Virovitice. I jedni i drugi su od strane gostiju dobili čistu peticu, iako ništa manje nisu dodijelili niti mješovitom bendu u kome su nastupili glazbenici iz Slatine i Virovitice. Slavonski planinari su ovom manifestacijom na simboličan način obilježili kraj ljetne sheme i početak jeseni čime su najavili sve češće odlaske u planine jer će sljedeća
11.08.2013. Kada se danima budiš i ponovo toneš u san na +40, kada ti klima para uši, a bez nje ne možeš , glas s druge strane žice: „Halo,ovdje Voćin, ide se na TOČAK, imaš li ekipu koja je ZA?“, čini ti se kao hladan povjetarac . A dugo najavljivano zahlađenje pada baš tada…zar to nije super!
Švicarska, zemlja blagostanja (barem u našim glavama), visoke planine Alpe, turizam. Zemlja koju sam posjetio od 12.7. do 20.7.2013. Zašto? Evo priče. Planinari iz Osijeka, pod vodstvom iskusnog Zorana Markovića, išli su na planinarenje po švicarskim Alpama. Među njima sam bio i ja. Kao iskusni geocacher, a manje iskusni planinar, vidio sam priliku da posjetim neke geocacheve na visokoj nadmorskoj visini, iznad 2000 pa čak i iznad 3000 metara. Krenuli smo
21.07.2013. „Crni vrh je najviši vrh zapadnog Papuka (864 m). Nalazi se na središnjem dijelu dugačke kose koja se od Vranog kamena proteže prema Voćinu. Vrh je kamenit, posve drukčiji od drugih vrhova u Slavoniji, a s njega se pruža vidik na Podravinu i brdo Mecsek u Mađarskoj. Na vrhu je
14.07.2013. Dok Ivona gušta na nekoj od morskih plaža, Miša uživa u pekmezu od kajsija, koji je sam skuhao, a Lončarići kupaju negdje na Dravi, nas nekoliko (Tea, Ena, Vesna, Slaven, Bigi i Jasna), udružilo se u ideji – „u planine…“. Vrijeme kao stvoreno za hodanje. Krećemo s Jankovca. Kolone automobila već na parkingu. Iznose se