Do “Maksimuma”

12.01.2014.

20140112_112448Planinarska sekcija “Kapavac” iz Zakorenja tradicionalno organizira uspon na Kapavac (618 m). Najviši je to vrh Požeške, točnije Babje gore (zapadni dio), a dijeli ih potok Pokotina.

Šapice su se danas razbacale od slapova Velike Radetine do obronaka Krndije. Neki se u silnim najavama nisu stigli ni snaći. Toni i ja odabiremo nešto niže, južnije krajeve. U 9 sati dolazimo u Zakorenje. Okupljanje je pod brdašcem na kojem se nalazi groblje i crkva sv. Marka. Odavde se pruža izvrstan pogled na dolinu i okolna brda. Tamo daleko na sjeveru proteže se Papuk. Kod idilično uređene kuće “Bajin kijer” čeka već pristojan broj planinara iz nekoliko društava. Prepoznajemo Eminu i Sadika. Krećemo markiranom stazom prema Kapavcu. Ona u početku vodi blatnim puteljcima i travnatim obroncima s voćnjacima i pašnjacima. Ubrzo dolazimo pred kratak i strm uspon. Tu se grupa dijeli. Jedni odabiru ovaj, a drugi lakši put. Kasnije se ponovno sastajemo i prelazimo greben Turskog ključa po još jednom jako strmom dijelu. Nakon manje pauze uključujemo se na SPP i nastavljamo prema Kapavcu. Mi se namjeravamo vratiti na SPP i produžiti do Maksimovog hrasta. Ostali se vraćaju nekom kraćom stazom natrag u Zakorenje.

Do prvog cilja trebalo nam je oko sat i pol vremena. Kratak uspon s 300 na 600 metara izmorio je mnoge. Srećom, na Kapavcu su vrijedni ljudi organizirali odličan doček. Slijedi sušenje kraj vatre. Gostimo se kolačima s makom i kuhanim vinom. Rakija teče u potocima. Organizatoru i vodiču najavljujemo skorašnje odvajanje od grupe. Plan rute iznosimo Sadiku i on nam daje savjete kojim grebenima se spuštati nakon Dolačkog grada. Otprilike kako smo i planirali. Poklanja nam i jednu papirnatu kartu u slučaju da mobitel zakaže. Opraštamo se od grupe i vraćamo na planinarsku autocestu.

Tabla pokazuje 45 minuta (nama je trebalo gotovo sat i pol) do Maksimovog hrasta (614 m). Mora da je neka greška, obzirom da se treba spustiti gotovo 300 metara niz greben Kačperovac u potok Pokotinu, a zatim ponovno uspeti iznad 600 m. Spuštamo se jako brzo uz dosta opreza. Iako je ovo SPP, na mjestima je prilično zapušten. Neposredno pred kraj spusta uočavamo odašiljač na Maksimu. Izgleda jako daleko i jako visoko. Prelazimo potok i započinjemo neprekidan uspon od 2 km. Rješavamo ga za nekih 35 minuta. Mokri i “crknuti” na kutiji kod vrha ostavljamo naljepnicu “planinarimo.info”. Tu je piramida i odašiljač. Prilično bezličan vrh.

Nastavljamo prema susjednom vrhu Kamen. Putem susrećemo desetak motorista koji su doslovno odletjeli u drugom smjeru. Na Kamenu su brojne oznake tipa – Pleternica 5 sati, Strmac 7 sati… Mi odabiremo put prema Dolačkom gradu. Slijedi opet vrlo strm spust sve do šumske ceste na nekih 350 m visine. Tu markacije postaju jako čudne. Strelica za Dolački grad pokazuje malo u krivom smjeru. Penjemo se na jedan manji brijeg na kojem nema ništa. Shvaćamo da tu ipak neće biti utvrda. Bacamo oko na kartu pa cestom nastavljamo nekih 500 metara. Iza jednog zavoja napokon se uzdiže brdo s ostacima grada, okruženo dubokim, gotovo okomitim usjecima. Tu je još jedna strelica koja pokazuje u nekom čudnom smjeru i još jedna koja vraća na SPP. Kratko obilazimo zidine i cestom nastavljamo do našeg grebena koji vodi prema Daranovcima. Markacija više nema. Kod hranilišta koje nam je spomenuo Sadik, skrećemo na greben Kruščik. On se polako i dugo spušta prema selu. Nastojimo se držati lijeve strane. To baš nije jednostavno jer put kompliciraju brojni zarasli traktorski putevi. Na jednom mjestu upadam u blato do koljena. Konačno silazimo u tiho, za počinak spremno selo. Jednog starješinu pitamo za najkraći put do Zakorenja. Do trafostanice pa lijevo. Mrak već lagano pada. Preko još par brda, nekoliko pašnjaka i bodljikavih šikara nakupilo se još 2 km. Žurimo do startnog mjesta. Tamo je već odavno bio fajrunt i organizator nam sipa par “putnih”, sretan što su i posljednji ljudi sišli s planine. Bila su to 24 nepoznata i prilično naporna kilometra. Požeška gora možda nema stijene, značajne vrhove i čarobne vidikovce kao Papuk, ali može puno toga ponuditi i svojim brojnim brežuljcima dobro “namučiti” svakog planinara.

Miroslav Pecko

9 comments

  • Jasna

    Nakon ove neobične priče i lijepih fotki sigurna sam da nam Miroslav treba biti vodič 🙂

  • Miroslave, mic po mic i postao si putopisac kakvog ovaj “site” samo poželjeti može. Ako nastaviš tako brzo ćeš dogurati do glavnom urednika, snimatelja, scenarista i montažera… Ni Stipe Božić ti više nije ravan! A dok ti hodaš, pišeš i objavljuje, ja ću lijepo noge na stol i ruke iza glave. 😉

  • klikunaš

    opet bravo za Miroslava.
    Ispisanje vrijeme hoda je netočno ili stvarno upitno. Zašto ?
    osam ili čak deset puta sam (smo) tu trasu obilazio, trasirao i markirao sa klikunašima i dečkima ( zapadnu četvrtinu) iz NG. Riječ je o dionici: Šabanov orah – Bačin dol !!! Vjerojatno se potkrala greška, ako je to uopće naša tabla ili ispis na bukvi.
    Na Kamenu su nepotrebni toponimi za destinacije, ali fali dobra marka za Dolački ( radili davno Kepić i Marić). Ti si vjerojatno otišao do raskrižja za lov.k. Kuzma ( pored izvora Krbačevac) pa makadamom na Dolački. I tu je možda frka sa putokazima ( padaju i uništavaju se, neuki ih u dobroj namjeri stavljaju – pa i krivo i sl.
    Dobro te Sadik uputio jer to sve zna. I nas je vodio svojevremeno.
    Maksimov hrast, baš kao i Jurakov hrast ( nedaleko) nemaju fizičku atrakciju osim ako se ne popneš na toranj MH, ali imaju priču. Priču ima i najstariji prozorski “štok” u Slavoniji koji nisi, čini mi se , vidio.
    Tamo gdje si sišao sa Kačperovca, a prije nego li krenuo na MH ( Bučine) je lokalitet Piljana. Upamti to.
    Karta 1:25000, područja koji si prošao je Požega 374-1-3, Vilić Selo
    Dolački grad: 6467146E, 5017276N
    Pitaj, traži, uzmi !
    svima pozz

  • Miroslav

    Sigurno da ima puno toga još za obići, no bili smo na knap s vremenom. Na SPP-u kod odvajanja za Kapavac piše Maksimov hrast 0:45 min. Ako sam dobro pročitao. Može se stići za toliko, ali trebalo bi se stvarno brzo spustiti do prijelaza potoka i jako brzo popeti do hrasta. S Kamena smo možda fulnuli marku pred kraj i sišli tu gdje kažete. Tako da smo makadamom išli koji zavoj do Dolačkog. Kod njega silazi očito ispravna marka za SPP. Zbunjuju malo i strelice za 5 starih gradova. Kod mjesta gdje smo sišli na makadam jedna pokazuje na Dolački grad u smjeru istoka – baš na prvi brežuljak, a on je sjeverozapadno. A kod Dolačkog opet jedna pokazuje na sjever?? Možda je netko prčkao po njima ili se nama u žurbi činilo malo zbunjujuće. Ništa strašno, dobro je ispalo.

  • Miroslav

    I još nešto… U petak smo tražili jamu na Padežu. Zvao sam vas, ali je bio isključen. Našli smo ovo, pa me zanima jesmo li pogodili ili ne?
    https://www.dropbox.com/s/9q2zcw6cuj66euc/20140110_121919.jpg

  • Miroslav

    Znači na Padežu smo našli malu, sad treba ponovno na Padežki do veće 🙂

  • Stjepan

    Miroslave mijenjaj profesiju…zašto mi nebi imali Edu Popovića slavonskog gorja. 🙂

  • klikunaš

    dobro je da ste nastavili ISPO ( istraživačko slavonsko planinarstvo ) koji je malo zaspao – privremeno ! i pretražujete speleo objekte. iznenaditi če te se koliko ih ima. istina, ne kao dinaridski, ali ih ipak ima solidnih za prilike i područje slav. gorja. PP Papuk trenutno čak tri lokaliteta odrađuje. Padeški vis, Zagradska, … ima ih, ali su standardni. klikajte GPS položaj da usporedimo.
    Oko markacija i putokaza za 5 starih gradova: ideja je malo nategnuta – više je u funkciji samopromocije osobe udaljene 200 km od lokaliteta koji čak nije konzultirao niti postavljače planin. putova i prilaza istim starim gradovima po Požeškoj gori ili domicilno stanovništvo, … ( vidjeti netočni opis prilaza Dolačkog grada sa sjeverne strane, opis Šabanovog oraha i drugo ). Nesistematičnost rezultira netočnost, a po tebe , Miroslave and co. i zalutalost tj. gubitak vremena prolaza.
    Meni ne pada na pamet da idem u Papuk na orahovačko područje, a da ne pitam/konzultiram Davora osječkog. Jednostavno, čovjek zna puno više od mene to područje.
    pronalazite ljude koji znaju više od vas. ne lutajte. ne gubite vrijeme uzalud. previše je divnih planina, a premalo dana.
    sretno. pozz