11.08.2013. Kada se danima budiš i ponovo toneš u san na +40, kada ti klima para uši, a bez nje ne možeš , glas s druge strane žice: „Halo,ovdje Voćin, ide se na TOČAK, imaš li ekipu koja je ZA?“, čini ti se kao hladan povjetarac . A dugo najavljivano zahlađenje pada baš tada…zar to nije super!
Švicarska, zemlja blagostanja (barem u našim glavama), visoke planine Alpe, turizam. Zemlja koju sam posjetio od 12.7. do 20.7.2013. Zašto? Evo priče. Planinari iz Osijeka, pod vodstvom iskusnog Zorana Markovića, išli su na planinarenje po švicarskim Alpama. Među njima sam bio i ja. Kao iskusni geocacher, a manje iskusni planinar, vidio sam priliku da posjetim neke geocacheve na visokoj nadmorskoj visini, iznad 2000 pa čak i iznad 3000 metara. Krenuli smo
21.07.2013. „Crni vrh je najviši vrh zapadnog Papuka (864 m). Nalazi se na središnjem dijelu dugačke kose koja se od Vranog kamena proteže prema Voćinu. Vrh je kamenit, posve drukčiji od drugih vrhova u Slavoniji, a s njega se pruža vidik na Podravinu i brdo Mecsek u Mađarskoj. Na vrhu je
14.07.2013. Dok Ivona gušta na nekoj od morskih plaža, Miša uživa u pekmezu od kajsija, koji je sam skuhao, a Lončarići kupaju negdje na Dravi, nas nekoliko (Tea, Ena, Vesna, Slaven, Bigi i Jasna), udružilo se u ideji – „u planine…“. Vrijeme kao stvoreno za hodanje. Krećemo s Jankovca. Kolone automobila već na parkingu. Iznose se
07.07.2013. Umjesto najavljene kiše, koja je obeshrabrila dio Šapica, na Krndiji nas je dočekalo nekoliko desetaka tisuća leptira i mali milijun, ako ne i cijela dva milijuna skakavaca, a zatim nekoliko tona: mente, stolisnika, kantariona, preslice i zamislite matičnjaka. Razne trave koje još uvijek ne prepoznajemo – uopće neću spominjati, ali ima dana…
30.06.2013. To da planinari nisu poput drugih već i vrapci na granama znaju, jer dok je većina prostog puka obavljala zadnje pripreme za gledanje prijenosa svečanosti ulaska HR u EU – naša se mala družina okupila na Jankovcu i krenula u 5 i nešto malo više satni pohod po Papuku. Vrijeme, iako pomalo atipično za ovo doba godine, pokazalo se kao stvoreno za hodanje uzduž i poprijeko
16.06.2013. Ivona, Jasna, Vesna, Ena, Tea, Bigi i moja malenkost. Trebam li išta više napisati ili reći? Vjerojatni ne, ali je red pohvaliti se novim šapicama: Vesna & Tea – 1. pohod, te naša Ena kojoj je ovo drugi put. Ekipa je unatoč novim i neiskusnim članicama bila iznimno srčana i po svemu sudeći zadovoljna lijepim i ne odveć zahtjevnim pohodom po Papuku.
09.06.2013. Lijep dan, kao jučerašnji, naprosto je mamio odlaskom u prirodu. Na brzinu sam odlučio odraditi jedan mali treking trening po Papuku. Ne baš tako rano, na biciklu sam krenuo iz Dobrovića do
05.05.2013. Više se ne sjećam kako je točno pisalo, ali bilo je to ovako nekako: “Prognoza kaže kiša će padati cijeli dan. Jel idemo?”… Nakon cijela tri sata i nešto sitno minuta sna, izbauljala sam iz kreveta i bacila pogled kroz prozor. Nije mi baš bilo jasno o čemu to Jasna priča..? Pa vani je vedro.. Kasnije sam doznala.
05.05.2013. U nedostatku vremena za današnji najavljeni pohod Šapica na Papuku, Jasna i ja smo odlučili posjetiti Sovsko jezero biciklima. Proučavajući moguće pravce prema jezeru, odlučili smo autom otići do mjesta Kondrić, a zatim biciklima od Kondrića do Sovskog Dola.