planinarimo.info

26.12.2014. Za toliko priželjkivani “bijeli Božić” dovoljno je pomaknuti guzicu od blagdanskoga stola i krenuti na jug (iz Slatine) odnosno na jugo-zapad (iz Osijeka) i doživjeti pravo pravcato snježno sljepilo. 🙂 Unatoč blizini snijega, očito je puno lakše: cendrati, kmečati i kukati nego se uputiti na 30-ak kilometara udaljeni: Papuk, Krndiju, Psunj ili Dilj goru. Na sreću, našu malu planinarsku nakupinu nije bilo potrebno nagovarati za odlazak u visoko gorje, dapače – Šapice još uvijek sa lakoćom uspijevaju pridobiti nove

14.12.2014. Park prirode Papuk, Hrvatski planinarski savez i Slavonski planinarski savez i ove godine obilježili su Međunarodni dan planina organiziranim Izletom na nepoznati Papuk – Uviraljka – Pjetlova kosa. Izlet je održan u nedjelju, 14. prosinca 2014., okupljanje planinara bilo je do 10 sati na Uviraljci. Potom su se svi sudionici uputili na Kneževu vodu gdje je službeno otvoreno novo sklonište za planinare “Kneževa voda”. Spomenuto planinarsko sklonište predstavlja dio nove turističke infrastrukture koja je napravljena u Parku prirode Papuk

07.12.2014. Malo je poznato da su Englezi priznali meteorologiju kao znanost tek u pedesetim godinama prošlog stoljeća. Da su imali ovako preciznu prognozu kao mi danas, sigurno bi je priznali koju deceniju ranije… 🙂 Ukratko, kiša je najavljena i kiša je padala. Na sreću iznad 600 m/nv znatno slabijim intenzitetom, a na visinama većim od 800 m/nv smo imali i kraće susrete sa zamrznutim kristalima vode. Na kraju pohoda, kiša je jednostavno prestala! Točno u trenutku kako su meteorolozi to i

29.11.2014. Prije stanovitog vremena pozvao sam jednu šapicu, na papučku zen klupicu. 🙂 Dakako, riječ je o opakom usponu sa zapadne strane, od Vučjaka kamenskog, točnije od Leštata do samog vrha Papuka. Dobro, dobro – što se odmah pjenite? Nije baš do samog vrha nego takoreći “skoro” do samog vrha… Spletom okolnosti do realizacije tog izleta nije došlo, tako da se nisam uspio obrukati tj. osramotiti. 🙂 Naime, čisto sumnjam da bih pronašao pravi put do “gore”. Jedno je pentrati

02.11.2014. Spletom okolnosti današnji pohod odrađujem samostalno u maniri pravog pravcatog trekera, a kasnije i duatlonca. Ako me netko prihvati pod svoje i nauči malo bolje plivati (čitaj nauči plivati), odmah se učlanjujem u triatlonce. 🙂 Krećem u cik zore (tako reći), magluština, temperatura varira od 2 do 3°C. No sve je suho i uredno, a tu su i nove zimske gume na svim kotačima. Parkiram na cesti Drenovac – Jankovac pokraj ulaza na Greben Sokoline i štrumfam brzinom munje. OK,