24.01.2016. Na startnoj crti okupila se nemala i vrlo lijepa ekipa (evo na primjer ja) 🙂 iz preko nekoliko slavonskih županija. Cilj nam je bio prehodati 18-20km što smo s lakoćom realizirali na početnom dijelu SPP-a. Spomenimo samo kako su drugi put sa nama Martina & Domagoj iz Požege (nažalost bez Borisa), Damir & Ljiljana, Jasna & Ivan i kum Ivica, Jasna, Marina, Mira, Darko i moja malenkost. Kako je i bilo predviđeno okupili smo se tamo negdje južno od
23.01.2016. Planinarenje na Lisku – najviši vrh vukovarske županije te posjet Iloku i Iločkim podrumima. Eto, tako se slavi Vincekovo. Krećemo iz Osijeka u 07:00. Vrijeme je hladno (čitaj: smrzavamo se), ali zubato sunce najavljuje koji stupanj zatopljenja. Vozimo se kroz Vukovar gdje kupimo nekoliko planinara iz PD Ravnica koji su nam bili vodiči po Fruškoj gori. Zastajemo u Iloku jer se moramo najaviti policiji da idemo na vrh Lisku. Za one koji ne znaju, ako idete na Lisku, morate
17.01.2016. U garaži otvorenog tipa, tempometar pokazuje 0°C, a izvan nje koji stupanj manje. Na tromeđi je to -5°C. Upravo tamo Slatinčani dobivaju “kočotitis” dok iščekuju ostatak ekipe. Okupljamo se (Jasna, Marina, ja, Davor, Ivan, Jasna i Mira) i krećemo prema Petrovom vrhu i Kutjevu, da ne kažem suprotno od lovaca koji postupno zauzimaju sjeverni dio prema Kapavcu. Ukratko mrzimo mi njih, ne vole oni nas… Snijeg, led, vjetar i temperatura ubrzo pada na -10°C. Ovoga puta nema temperaturne inverzije.
10.01.2016. Čuda se katkad događaju: 1.) Sa smiješkom na licu i lubenicama – pojavila se naša Virovitičanka (slatinskih korijena) i ludo se zabavljala. 🙂 2.) Što se tiče snijega (jebo njega) e pa njega u našem gorju – uopće nema! Nevjerojatno ali istinito! To je dakako posljedica toplotne inverzije… Šapice su osim smiješka i dobre volje, na noge navukle: cipeletine, gamaše, tajice i ponijele ogromne količine svekolike opreme, u čemu je prednjačio naš dobri vojnik & HGSS-ovac Darko sa čak
Šapicima u tuzemstvu, danas je sa francuskih Alpa, običnom poštom stigla razglednica sa velikih visina (cca 3.000 m/nv) od Damira i Ljiljane Šmigovec koji tamo umiru od dosade i razmišljaju o zajedničkom znojenju sa nama. 🙂 Damir & Ljiljana
03.01.2016. Zbog “obilnog” snijega koji je na Papuku dosegnuo 7-8 cm, su baš svi planinari iz Hrvatske (5) i Mađarske (najavljeno 25 – došlo 47) odustali od dolaska na Jankovac. I dok su sve Šapice ostale u toplini doma svoga, Mađarske kolege ipak stižu sa znatnim zakašnjenjem podno Papuka i parkiraju u centru Slatinskog Drenovca. Nažalost, ja sam tada već bio nadomak grebena Sokoline. 🙁 S obzirom na komplikacije koje bi izazvao moj povratak dolje: spust do Jankovca, preobuvanje obuće,
01.01.2016. Ovo je prvi “Novogodišnji pohod”, poslije više godina, na kojem smo susreli druge planinare, točnije stare znance iz: Slavonskog Broda, Velike i Alilovaca, a zatim i izletnike koji su takoreći korak do prvog planinarskog pohoda. Posebno me dojmio mladi par izletnika iz SB-a i to ponajviše zbog silnih komplimenta koje smo izmijenjali tijekom kratkog trilateralnog susreta. 🙂 Ukratko nismo sami, niti najluđi. Ima nas, ima… Iako je broj palninara u najavi bio nešto veći, u konačnici na startnu crtu dolaze:
29.12.2015. Fantastični trio (Jasna, Mladen i Ena) 29.12.2015. godine osvojio Snježnik (1506 m/nv) na Patku. Tri i pol sata čiste uživancije na prekrasnom suncu i još boljim pejzažima. Prešli smo oko 12 km zahvaljujući početnom lutanju, ali mi to radije nazivamo zagrijavanjem od 4 km. Ukratko… vrijeme izmišljeno, krajolik bajkovit, raspoloženje na nivou, puno osmijeha = vrh Snježnik. Dom je potpuno obnovljen, hrana vrhunska, a i psi su dobrodošli. Toplo preporučamo ovu nezahtjevnu, maksimalno hedonističku rutu! Mi se sigurno vraćamo čim
27.12.2015. S obzirom da me Martina glatko odbila kada je riječ o pisanje priče, a ni druge cure se nisu baš nešto otimale – uvodno slovo napisao je Robi na milozvučnom, lako čitljivom i još lakše razumljivom mađarskom jeziku. 🙂 Pécsről kilencen túrtuk át magunkat a fagyos ködön, hogy a napsütötte Papukban találkozzunk horvát barátainkkal. Mišáék rekord létszámmal, tizenhatan jöttek el, így népes kis csapattal indultunk neki a napfényben fürdő hegyeknek. A csúcson 16,4 fok volt december 27-én. Ingujjban masíroztunk
20.12.2015. A što da vam kažem? Ivan je najavio pohod po istočnoj Krndiji i predvidio vrijeme trajanja istog u sekund i kilometražu u metar. Ali to nije sve! Niti jednom me nije pitao za tumačenje zemljovida i određivanje pozicije u prostoru, čak ni gdje je sjever!? Biti će da sam ga dobro obučio. 😉 Šalu na stranu. Bravo Ivane. Bravo mi. Moj Endomondo kaže preko 20km, iako je, to kao i uvijek, malo nabildana cifra, ipak nam služi kao referenca i