07.11.2015. U gradu Petrinji nisam još nikad bio. Na jednom turističkom sajmu, prije godinu dana, čuo sam da ovdje ima nekoliko starih utvrda koje vrijedi obići pa sam se odlučio za posjet. Prije neki dan čuo sam se mobitelom sa Ljiljanom, planinarkom iz Petrinje, i dogovorio da ću doći ovaj vikend. Ustajem se ranom zorom i spremam za put. Krećem na autocestu u jutarnjoj magli pa ne mogu brzo voziti. Magla me prati do Slavonskog Broda, a onda se dan
01.11.2015. Na sjevernoj strani Papuka, točnije u Slatini, temperatura u trenutku polaska ne prelazi 4°C, da bi nešto prije Djedovice na kratko pala na 0°C – brrrr. Srećom, već oko Novog Zvečeva temperatura raste na prihvatljivih 7°C, a tijekom pohoda je bilo cijelih 10, ako ne i više stupnjeva… Sve u svemu, pribiližavaju se dani kada će temperatura na vrhu Papuka padati strelovitom brzinom, posebno kada zapuše sjeverni ledeni vjetar i uvuče hladnoću u kosti. U svakom trenutku treba imati
25.10.2015. Neću pretjerati ako izjavim da sam se prvi put poslije dugo vremena, ponovno osjećao kao pravi, pravcati planinar. Razlog tome, nisu samo zanimljivi dečki i cure iz: Požege, Orahovice i Slatine – već prije svega izvrsna i iznimno zahtjevna planinarska tura (u prvom dijelu) koja se u povratku pretvorila u zabavnu vodenu avanturu, sa bezbroj prelazaka manje ili više nabujalog potoka. Sve skupa 16,9 km. Nažalost, Davor Matas (alias Osječki), je zbog bolova u leđima nenadano odustao od pohoda,
25.10.2015. Zbog mojih i Borisovih zdravstvenih problema danas nismo išli na najavljenu rutu preko Drenovačkog uskokovca, već smo se odlučili za laganu šetnju i uživanje u prirodi Veličkog kraja. Od Velike smo se cestom uputili do Šumarskog fakulteta i Trišnjice, te se preko Tisovačke kose i Kaniške glave vratili do Planinarskog doma “Lapjak”. Mislili smo tamo popiti kavu, no dom je bio zatvoren, iako sa na net-u prije puta pročitao “Od Nove godine, godine u kojoj HPD Sokolovac ulazi u
Vrijeme radnje: subota, 24.10.2015. Mjesto radnje: Lovranska Draga – Mala Učka – Babino sklonište – Lovranska Draga Mala Učka: 995 m/nv Trajanje pohoda: 7 sati Glavni likovi: Tanja, Sara i Ena Pripreme za ovaj pohod trajale su preko sedam dana, kupovala se dodatna oprema (ipak se otvorio Dekatlon u Rijeci), vodili se višesatni razgovori i kovali planovi oko mjesta i vremana polaska. No, sve to skupa je nevažno kada imaš dobru ekipu i cure koje su uvijek, ali baš uvijek
24. i 25.10.2015. Planina Kalnik me opet pozvala da ju posjetim. Ovdje sam bio prošle godine u listopadu. Ponovo sam došao prije mjesec dana. I sad već treći put unazad godinu dana. Ima nešto specijalno u ovoj planini (čitaj: skriveni geocache) Subota 24.10. Htio sam još jučer u petak ići na Kalnik, ali nepredviđene poteškoće su me natjerale da idem na put tek danas ujutro. Ustajanje u 5:15 sati, brzinska kavica i oko 6:00 krećem na put. Prolazim Valpovo, Donji
18.10.2015. Na podnaslov ove priče su me nagovorili, po sistemu “teško žabu u vodu natjerati” inače si ja baš nikada ne bih dozvolio ovakve ispade i prostakluke. #samokažem Kroz čičke do pi..e Dan prekrakrasan, takoreći kao iz bajke, a brojno stanje na startnoj crti 8 (slovima osam) planinara. Šapice iz Slatine su ovoga puta pojačane novim i starim članovima: Jasna, Vesna, Miša, Miloš, Vanja, a zatim naša standardna postava iz Višnjevca: Ivan i Jasna, i nesvrstani Davor Osiječki. 🙂 S obzirom
11.10.2015. „Nincs szar idő, csak szar ember” van, mondta Istenben boldogult Horváth Tibi barátom egykor. Ennek jegyében indultunk ma a Papuk rengetegének, hogy megküzdjünk a túra során lehulló, a normális havi átlagnak megfelelő 30mm esővel. S nem is voltunk ám kevesen; a bátrak száma 20. Kecel, Baja, Bóly, Pécs, Osijek, Orahovica, Slatina fiai és lányai. Jutalmunk: folyónyi patakok, dübörgő vízesések, sötét ködbe burkolódzó, sejtelmes bükkösök, szalamandrákkal, fecsketárniccsal és mindenféle gombákkal ékes, buja mérsékelt övi esőerdő. Jankovacon pedig a meleg kávé/tea
10.10.2015. Za današnji izlet izabirem vrhove Pliš i Mališčak, oba na Papuku. Oni koji me prate, točno će pretpostaviti da je to zbog geocachinga. Dan počinje relativno suho. Nada mnom se nadvijaju oblaci, ali kiše zasad nema. Od Osijeka do Velike treba mi oko sat i pol vožnje. U Velikoj nastavljam autom do ceste koja vodi do Pliša, Mališčaka ili Turjaka. Ostavljam auto na raskrižju i krećem na pohod. Već na početku, uplaše me neki zvukovi. To je fazan kojeg
Dan neovisnosti, slobodan dan na poslu, dobro dođe za izlet. Za svoj pohod izabrao sam dvije utvrde u Požeškoj gori, kulu Gračanica i utvrdu Dolac. Za te dvije utvrde već prije sam saznao kad sam čuo za pet utvrda Požeške gore. Ali nikako da se odvažim otići do tamo. Danas konačno ispravljam tu činjenicu. Prognoza za danas kaže da će biti kiše. Hmm, nije baš idealno za izlet, ali ja ne odustajem. Uostalom, pravi planinari (kakav sam i ja) ne