Author Archives: pladmin2

Požežani i ja :-)

29.05.2016. Idemo još danas tj. večeras sklepati jednu priču za laku noć što će mnogima biti ustvari za dobro jutro. Evo ovako je to bilo: “južnjaci su došli, a sjevernjaci nisu” ili što bi Bosanci rekli “jebai ga”. 🙂 Baš tako! No što da se radi!? Iz Požege na startnu crtu stiže pravo malo planinarsko mnoštvo: Josip (Cigo), Davor, Dražen (Mlinka), Valentina, Silvija, Ivana, Mario, Ivan (Mršo), Dražen (Čokolada), Ratimir (Silvijin), a sa sjevera samo moja malenkost. Odradili smo tih 16km

18km na 19°C

22.05.2016. Naslov priče je direktna posljedica onoga što je Martina upisala u bilježnicu na Lapjaku. “Temperatura +19°C očekivana +26°C” jer smo u najavi pohoda upravo toliko očekivali. Bilo je prvi put ove godine uistinu vruće i na trenutke znatno više od najavljenog maksimuma. Sve u svemu odradili smo preko 18 km i dobro se oznojili, pa čak i ožednili. 🙂 Dovoljne količine vode su imali samo Miroslav i Vlasta, svi drugi su skapavali od žeđi ili bili vrlo blizu točke

Popišanac trail 2016.

Popišanac – sasvim obično brdo u Slavoniji iznad Slatine, ali za svakog početnika mjesto inicijacije u pravog trkača, biciklistu, sportaša rekreativca. Mnogima ostvareni cilj na putu prema pozitivnoj promjeni životnog stila, prema zdravlju i osobnom zadovljstvu. Kada dosegneš Popišanac, potajno znaš da si uspio. I tada nezaustavljivo kreću novi izazovi jer imaš izbor na sve četiri strane svijeta, a natrag ne želiš. Upravo zato POPIŠANAC TRAIL. Smješten u sjenovitim bukovim i hrastovim šumama prošaranim brdovitim stazama, vodi vas mirisnim vinogradima i

Vatreno krštenje

15.05.2016. Umjesto “Vatreno krštenje” dobro bi se mogla iskoristiti i nadaleko poznata izreka “Tko je lud ne budi mu drug”. 🙂 O da, bilo je to uistinu jedinstveno iskustvo koje sve odsutne šapice neće moći prepričavati svojim unucima. A mi ludi budemo to spominjali u besedama tipa “Bilo je to jednom davno na brdovitom Balkanu, u mjesecu svibnju kad smo se zamalo svi posmrzavali i ostavili kosti na Krndiji…” 😉 Iako će ovi od šećera likovati i izgovarati u sebi “rekli

Dobro se dobrim vraća…

08.05.2016. Svaki je pohod lijep na svoj način i prepun iznenađenja. Nekad su to iznimne prirodne ljepote karajolika, a katkada susreti sa životinjskim svijetom i dakako ono najvažnije zanimljivim ljudima. Od prapočetka pa sve do današnjih dana Šapice u svojim redovima imaju najčešće jednog, najviše dva, a vrlo rijetko tri pripadnika iz iste obitelji, i ako me pamet dobro služi po prvi put u povijesti imamo na okupu četveročlanu obitelj Šmit: Dražen, Mara, Petra i Ana. Nadamo se ne i

Oda žutim cvjetovima

30.04.2016. Gornja Vrbova treća je po redu utvrda Požeške gore, smještena na 425 m n/v. Mirno i bez puno buke, poput hodočasnika na putu sv. Jakova, Boris, Domagoj i ja prošli smo dijelom odlično označenog Slavonskog Planinarskog Puta od Crkvenih Vrhovaca prema zapadu te stazom prema jugu, kroz gusto raslinje, došli do ostatka zidina kule. Pri povratku smo se željeli spustiti u Gradske Vrhovce nemarkiranim padinama prema sjeveru, no odluka je bila vrlo loša jer nam se na taj način

Nikad lakši uspon na Mali Papuk i Zapadni greben

24.04.2016. U jednom smo svi bili suglasni: “Odradili smo jedan od najlakših pohoda u našim planinarskim karijerama!” Zvuči nevjerojatno ali i potpuno istinito! Naime, iznimno niska temperatura i izrazito snažan vjetar jednostavno nam je okupirao misli i osjetila, tako da nitko (ali baš nitko) iz naše skupine, nije razmišljao o usponu te sukladno tome – nije niti osjećao  težinu i zahtjevnost Malog Papuka i Zapadnog grebena. Sve se svelo na hladnoću i u nekim segmentima slabu opremljenost (zimske hlače, rukavice,

Stari drum

17.04.2016. Ne znam tko je bio Jung i zašto je “Stari drum” preimenovan u “Jungovu stazu”, odnosno koliko je puta dotični gospodin hodao drumom, ali ako može on imati svoju stazu širine 4-5 metara, to budi nadu da ću i ja kad-tad dobiti svoje brdo. 🙂 Znate onu narodnu “Tisuću puta izgovorena laž – postaje istina”. Znači, ako uvjerim sve nove i stare planinare da je Koprivanto brdo ustvari Mišino brdo, već sam na korak do cilja. 🙂 Istina ovi

Šapice na Mecseku 2016. godine

10.04.2016. Najteži dio ovog planinarskog pohoda svakako je vožnja automobilom. Za mene nema gluplje i dosadnije stvari od drndanja u osobnom prometalu koje nije bicikl. 😉 No, znate kako se kaže “što se mora nije teško”. Lažu, teškoće su i dalje prisutne ali samo u glavi, jer se noge pritom uvelike odmaraju. 🙂 Šapice su danas s osmijehom na licu krenule iz: Slatine (Jasna i Miša), Osijeka (Ivan, Jasna, Sena, Dražen, Marija), Orahovice (Mira), Virovitice (Marina), Požege (Domagoj i Martina)

Kalnik – čarobna planina

02.04.2016. Kalnik, čarobna planina na koju dolazim već peti put u životu tj četvrti put u godinu i pol dana. Nema puno takvih planina kojima se rado vraćam. U petak nakon posla vozim prema Križevcima gdje se sastajem sa Zlatkom i dogovaramo se za vikend. Pred večer dolazim u planinarski dom Kalnik gdje ću prespavati dvije noći. Prvu večer koristim za kratki posjet zidinama starog grada. I dalje ponosno stoji stotinama godinama unatoč teškim proživljenim vremenima. Nakon nešto prospavane noći,