Vinkovački polumaraton 2019.

31.08.2019.

Kako kažu kod nas u narodu, prvo pa muško. To je dojam koji sam stekao nakon završetka ove utrke. Toliko pozitivne atmosfere, toliko simpatičnih ljudi, odlična organizacija (ajd, to malo kašnjenje zbog starta djece je stvarno opravdano). Svaka čast, sve vrhunski. Ono što je svakako jako zanimljivo i atraktivno je… lokacija starta i mjesta za sve, podjelu paketa, hranu, glazbu, okrijepu. Uz most na rijeci Bosut, uz samu rijeku. Odličan izbor. Na stazi puno poznatih lica, mnogima ne znam ime… al’ onak’… znamo se. A utrka k’o utrka. Trčiš, pa došli smo zbog toga tamo. Hrana izvrsna, glazba – ne možeš vjerovati da bend može tako dobro šibati na toj temperaturi. Što reći. Ocjena -5 od 5. A ovaj minus? Nije minus organizatoru već onom tko upravlja vremenskim prilikama. Mislim, 31. kolovoza… a temperatura preko 30 stupnjeva.

Ivan Lončarić

Eto Ivan je to lijepo napisao, iako nam je bilo vruće, ma pakleno. Ima samo riječi hvale. Volio bih da sam dobio još neka mišljenja. Primijetili ste da u zadnje vrijeme imamo višestruke poglede na jedan te isti događaj, tako da svatko može napraviti presjek i procijeniti koliko je bilo teško, kakva je staza i organizacija, odnosno kakvi su stvarni izazovi pred sudionicima. Nažalost tri-četiri natjecateljice nisam pronašao na Net-u i nemam njihova izvješća (Ana Šumiga, Lovorka Pujić i dr.). Još uvijek ima ljudi koji žive, a ne postoje na FB-u, Instagramu i sl. ili se kriju pod pseudonimima. 😉

A javila nam se i Jasna sa lijepim riječima iz Vinkovaca…

Kako opisati prvi Half marathon u Vinkovcima, a ne spomenuti očigledno životno okruženje koje se osjeti unatoč manjini pozitivaca koji se trude podići kvalitetu života u ovoj našoj uspavanoj sredini koja preživljava u sjeni uspavanih hrastovih šuma. Ritam života podređen masovnom iseljavanju se uglavio u srca Slavonaca i teško je udahnuti život koji se sporo valja kao i naš Bosut bez toka. Jedan dan dovoljan je da ulice ožive i stoga ovaj naš prvi polumaraton neću puno kritizirati, sretna sam što je ipak održan istina u skromnim uvjetima ali ljudi su pokazali volju i želju za buduće naraštaje za koje smo ispisali stranicu povijesti… Hvala Vama i svima koji su došli podržati ovaj naš pokušaj buđenja svijesti i nade da ima još dobrih i sretnih ljudi koji žive za sport koji spaja ljude. Srdačan pozdrav iz Vinkovaca! Svaka fotka je dobro došla i lijepa uspomena… I kad poželite se ravnice dođite u Vinkovce. 🙂

Jasna Dražić

Ana iz Osijeka dodaje…

Vrijeme radnje: Subota, 31.08.2019., mjesto radnje: prekrasni srcu dragi Vinkovci, polumaraton. Moj doživljaj i oduševljenje kreću i postaju stvarni večer ranije, kada sam došla pokupiti startni paketi te sam vidjela iz prve ruke kako mnoštvo vrijednih ruku radi do sitnih sati kako bi dan kasnije bilo sve po PS-u i funkcioniralo.

Tada sam shvatila da sam se prijavila i da zaista trčim. Moja ruta nije bila respektabilnih 21 km, ali dovoljno duga 5 km, da budem ponosna na svoj tim i sebe što smo odlučili braniti boje Učilišta Studium i pritom se odlično zabaviti.

Trčim i bavim se sportom cijeli život, no ovo je moje prvo službeno, „javno“ trčanje i mogu reći da sam blago rečeno oduševljena i da neću na ovom stati. Moj doživljaj cijelog dana u kratkim crtama je teško izreći no činjenica da je cijeli dan vladala prekrasna energija, da smo se odlučili prijaviti i otrčati zadanu rutu, a da smo se pritom smijali, bodrili te je vladao pravi sportski duh čime su moja očekivanja više nego ispunjena.

Vidimo se zasigurno u Vinkovcima i dogodine jer takvim domaćinima se teško ne vratiti, zahvaljujem svima što su nas prekrasno ugostili i samo potvrdili koliko nam je Slavonija srcem i dušom ispunjen kraj. Živili!

Ana Šumiga

Vinkovci i nisu baš blizu kako se čini. Ima do tamo tri dana jahanja, gomila kamera za nadzor brzine i puna 2 sata vožnje (SL – VK). Srećom u Osijeku sam pokupio Ivana pa zajedno štrumfamo do Vinkovaca i vrijeme brže prolazi u ćakulanju.

“Vinkovci the oldest town in Europe” to vam je jedan mali slatki grad, sa puno dragih ljudi, lijepih žena i zaljubljenika u planine. No, žitelje je utrka ostavila potpuno ravnodušnima. Kao da se svaki dan održavaju najmanje tri polumaratona. Nevjerojatna je ta letargija i silna nezainteresiranost (ne samo kod nas, tako je u cijeloj Europi) za bilo što osim nogometa. 🙁 Ipak, neokolicina prolaznika nas je bodrila i to daje kakvu takvu nadu… Do sada je jedino Koprivnica imala publiku i neviđeni interes za događaj.

Ispred Hotela Slavonija nas je dočekao Igor Nađ (HPD Cibalia) i gomila volontera koja vikendom hoda okolo-naokolo: SPP-om, JPPP-om, NPP-om i brojnim stazama po Papuku, Krndiji, Psunju, Dilj gori, Požeškoj gori, katkada i po Fruškoj gori. 😉

Riječ dvije o organizaciji, jer trud organizatora uvijek hvalim, a sve kritike izričem samo sa ciljem otklanjanja nedostataka. Osim toga može mi se – postao sam faca. 🙂

Što je bilo dobro:

  • Uslužni, nasmijani i iznimno simpatični volonteri. Nimalo stresa i mrzovolje. Pravi domaćini. Da nisam bio znojan i smrdljiv sve bih zagrlio i izbalavio. 😉
  • Solidan start paket u kojem se ističe simpatični 10 litarski ruksak, bijela majica sa velikom logom utrke (iako mi je ona crna volenterska mrvicu bolja), energetski napitak, personalizirani startni broj sa imenom natjecatelja i dakako čipom za precizno mjerenje vremena.
  • Prekrasna medalja kao podsjetnik na Vinkovce i naše slavne dane, kad smo po paklenoj vrućini istrčali 21km na 1. Vinkovačkom polumaratonu. Jeee! 🙂
  • Dovoljan broj okrijepa sa bogatom ponudom napitaka i ukusnih zalogaja. Njam, njam…
  • Grah vrlo ukusan, kuhar pravi majstor, kruh vrhunski izvana hrskav – iznutra mekan, cuge u izobilju (voda, sokići sa ili bez alkohola, pivo, energetski napitci). Gomila jabuka, šljiva, malina. Sve se pojelo…

Što bi moglo biti bolje:

  • Na startu nije bilo niti jednog WC-a. Srećom ima puno kafića pa to nije strašno… No čisto da se zna, oni su bitni…
  • Na stazi nije bilo fotografa, samo na startu i cilju. Trebalo je angažirati par volontera sa fotićem ili dobrim mobitelom na samoj stazi (nekoliko pozicija u gradu i divljini). Za ovo su pripadnici foto kluba idealni suradnici, jer događaj treba dokumentirati na što više strana i lokacija. Vinkovci i Vinkovčani imaju jako dugu tradiciju kada su izložbe fotografija posrijedi i znaju što je dobra fotka! Izvukli su se sa slikama iz zraka (dron) pa im opraštam. 🙂
  • Glavna utrka (21km) je u raspisu najavljena za 10:00 sati, utrka građana (5km) za deset minuta kasnije, a djeca na 800m poslije svih… Par dana prije utrke stiže obavijest da se start pomiče u 09:00 sati, a to nije baš popularno jer ljudi dolaze izdaleka i 10:00 sati je standard. U konačnici utrka kreće sa zakašnjem, dok se svi pržimo na suncu. No, djeca su u pitanju pa im opraštamo čekanje. 🙂 Mališani bi vjerojatno pobjegli da su morali čekati još pola sata…

Što je bilo loše:

  • Nije bilo nikakve kontrola niti evidencija brojeva i prolazaka, odnosno regularnosti natjecanja. Utrka je išla, onako na povjerenje, pa se staza mogla kratiti. S obzirom na oblik staze barem je jedan zapisničar trebao evidentirati vrijeme i startne brojeve tamo na ~9.5km. Ako ne za sve, makar za one najbrže. Tim brzim dečkima je rezultat jako važan, a svi znamo da “prilika čini lopova”. Na jednom velikom svjetskom maratonu se pobjednik vozio u automobilu. Nikada ga ne bi otkrili da nije izašla slika u novinama. Naime, varalicu je snimio jedan fotograf i izazvao senzaciju.
  • Imali smo minimalno 10 km tucanika! OK, mi koji trčimo brdske trail utrke smo na to navikli, no većina cestovnih natjecatelja nije navikla tabanati po kamenju i kamenčićima tako dugo. Osobno na gradskim utrkama više volim trčati po gradu. Mada to znači veće probleme u prometu i sve to… No, to je cijena jedne ovakve organizacije.

Ako propadne VK Half imaju idealne uvjete za VK Trail. 🙂 Što se mene tiče neka i Vinkovci postanu dio Slavonsko-baranjske trail lige. Dečki iz SBTL-a će stazu dodatno “začiniti”. Tog veselja… Joj! 🙂

Sve u svemu, bila je to lijepa i ne baš lagana utrka. Ponajviše zbog vele vrućine i previše makadama. Ivan i ja smo lakše preživjeli zadnje kilometre kada se tempo sa 5:00 opasno približio na 6:00 ali nismo odustali niti trenutka. Čak se ni na okrijepama nismo zaustavljali. Taj malac trči kao pravi maratonac i ne znoji se. Za koju godinu prognoziram samo prva i druga mjesta za njega. Dakako, kada ja ne budem sudjelovao. 😉

I tako vam je to bilo. Ostatak “informacija” potražite u fotogaleriji i video zapisu. Trenirajte i pridružite nam se…

Zahvaljujem svima na toleranciji spram kamere. Vidimo se na nekom brdu, trailu, utrci, radnoj akciji, samo ne na pijanki ili nogometu. Nisam ljubitelj…

Rezultati:

Miša Nicinger