Krndijom do zdravlja 2019.

13.10.2019.

Šapice su prije točno 10 godina sudjelovale na istoimenom pohodu, dana 06. listopada 2009. godine u Gazijama, kod našeg Branka Tivanovca u Planinarskoj kući “Tivanovo”. Prvi susjed Tomislav, u to je vrijeme bio glasnogovornik i nije imao platnenu torbu na kojoj piše “Vukovar Half marathon” s obzirom da se isti 1. put održao tek 2019. godine. Ako vas zanima kako je to nekad bilo – bacite pogled ili dva na priču Krndijom do zdravlja 2009.

Ovo prekrasno cvijeće cvate na Krndiji i nabrano je samo za okice jedne djevojčice, a svima nama služi kao podsjetnik na klimatske promjene i ljeto koje još uvijek traje, ali i daje… Sukladno tome, danas je bilo prosječno 10-ak stupnjeva toplije nego 2009. godine. U šumi sve buja od života i jestivih plodova (peruanske jagode, kupine, gljive) a tek ljekovite trave (kopriva, menta, matičnjak, majčina dušica, stolisnik).

Planinarska kuća “Tivanovo” u odnosu na prijašnju dekadu ima: nekoliko kilometara nove široke asfaltne ceste, besplatan Wi-Fi, Bluetooth zvučnike, vanjski klozet i unutarnji WC, mnoštvo soba za spavanje (i rekreaciju), salu za ručavanje, sastančenje, predavanje, obučavanje, kao i brojne druge pogodnosti i sadržaje, markacije i putokaze, sva je EKO i općenito Full Cool. 😉 Ekipa na startu je nešto zrelija, neki su odustali, ali zato dolaze mlade snage poput Renate i Valentine (Milanova kći). Novost je da se na istom mjestu (u isto vrijeme) sreću planinari & trekeri. O daaa… Tivanovo je već nekoliko godina baza za Božićni Krndija Trail. Sve u svemu nismo se pokvarili (ni domaćini, ni gosti) već i dalje rastemo i znate što – sve smo bolji, ma najbolji. 😉

Osim kruha i masti, dočekao nas je vreli čaj, vatrica, a kasnije kava, voda, sok, pivo, i ono najljepše gljive na žaru. Prvi sam put kušao i oduševljeno se prežderavao sunčanicama koje su malo oprali, nauljili i posolili. Pretpostavljam da bi gljiva bila dobra i bez ikakvih začina i dodataka, no ovo je nešto uistinu božanstveno. Podsjeća na ribu, a nije. Dakle i vegetarijanci bi prste polizali, a ne samo mi svežderi. Big Like! Big Hug! Ma sve. 🙂

Vrijeme i mjesto radnje, prilike, temperatura, vlaga i druge sitnice – idealne! Planinarski pohod, ugodan, lagan, druželjubiv, raznih priča, tema, šala i doskočica. Opušteno i sa puno dubokoumnih razgovora i lakih nota. Pravo osvježenje za umornog trekera željnog razgovora i druženje. Osim toga prošlo je čak 2 mjeseca od kako nisam ovako lijepo i lagano planinario.

Zaboravio sam startati Garmin, pa sukladno tome nemam GPX trag, niti 3d Relive, no preživjeti ćemo i bez toga. Hodali smo nekoliko sati, usput nam se vodič izgubio. 🙂 Nije nam ni trebao… Gljive su King Size i XXL pa je nastala prava pomama, a kad sam ih probao zaključio sam da se isplatilo čekati da budu ubrane. Tako nekako…

Sve u svemu tradicionalna manifestacije “Krndijom do zdravalja” opetovano je izmamila osmijehe na naša lica, usrećila sudionike, pročističa pluća, ubrzala bilo i utjerala strah u kosti onima što se boje visine. Zamislite čak sam sudjelovao u akciji spuštanja sa visinskom razlikom do 3 m. 🙂 Neopisivo iskustvo. Pomalo smiješno, na kad sam shvatio u kakvom su grču pojedine sudionice, prepustio sam se i odradio zadatak u maniri HGSS-a. Jeeee.

Ma znate što!? Htio sam ja i prije pomagati. No, mnoge su gospodične u trenucima kada im se ponudi pomoć, bile toliko emancipirane (čitaj: drske) da sam brzo odustao od nuđenja štapova, oslonca, ruku i sličnih aktivnosti. Današnja ekipa mi je nekako vratila vjeru u ljude, u muškarce kao snažnije i žene kao nježnije. Emancipirane katkada stvarno znaju pretjerati. Ali što da se radi…

Dosta je bilo. Imate video zapis, fotke, tople pozdrave i iskrene želje da se ponovno sretnemo na nekom brdu i malo, pa i malo više oznojimo.

Miša Nicinger