Ždral trail 2019.

05.10.2019.

“Dark places”‘ sam doživio kao trkački termin koji dodaje važnost trkačkoj sceni i trkačima, koji uglavnom nisu skromni i razmeću se svojim treninzima, uspjesima i utrkama. To sam mislio dok nisam otišao to mjesto. Jeza, nelagoda i tupa letargija na treningu od 50 km po cesti. Strah od tog treninga me pratio još najmanje mjesec dana, mogu ga osjetiti i danas. Taj osjećaj čuvam u posebnom pretincu. Najbliže tome sam bio danas u Daruvaru na Ždralu, ali ne zbog Velikog Ždrala… Ma! Haj’mo mi iz početka.

Logistika se smjestila u Dvorcu grofa Jankovića. Tu se podiže startni paket čiji dojam popravlja prošlogodišnja majica dugih rukava. Dugi rukav nam nije trebao na utrci jer se Sunce pokazalo u 10:15 sati, kada je krenuo start.

Start i odmah u brdo. Brda ne treniram nikada, ali na to ne mogu utjecati, pa se ne žalim. Žalim se na opće stanje, nisam trebao niti doći. Nakon 5 km se razdvajaju kategorije velikog i malog Ždrala. Tu već razmišljam o odustajanju jer se osjećam tako “da se ne osjećam”. 🙁 Pluća su loša jer sam na drugom danu azitromicina zbog infekcije. Trčkaram, pa se možda otvori. 

Otvara se, ali samo toliko da je uspjela ući želja da se završi utrka. Stižem Srđana i trčimo do 20-og kilometra. Tu uspijevamo obići nekoliko trkača, ali ništa značajno. Downhilla koliko hoćeš, i prava je šteta što se hipotalamus zajebavao, i nije radio svoj posao, pa sam ostao bez endorfina u tim trenucima.

Svoj posao su napravili SKOK-ovci dok su postavljali stazu sa nekoliko zahtjevnih, i jednim najgorim usponom na svijetu. Srđan nestaje iz vidokruga na tom najgorem na svijetu, a u cilju je priznao da je bio toliko loše da je htio stvarno nestati.

U cilju voda, a pivo se plaća. Utrka je, ponavljam u Daruvaru. Nije dobro i nismo navikli. Možda smo razmaženi.

Miša, ukrasti ću ti prostor za još jedan osvrt na SBTL ligu. Ovo je peta utrka u šest tjedana. Srđan, Luka, Alan, ti i ja na dugoj kategoriji smo istrčali 136 km sa 3.000 m nadmorske samo u utrkama lige u tih pet tjedana. I sigurno svatko daje svoj maksimum. SBTL definitivno treba izmjenu kalendara i broj utrka. 

Siniša Jonić

Drugi tekstopisci se nisu odazvali (za sada), pa ću ja nastaviti…

Video ima dobre materijale sa starta, nešto sa same utrke i cilja tj. proglašenja. Trudim se kao i uvijek pokriti osnovne stvari i pokazati vam kako je uistinu bilo. Bez uljepšavanja, skrivanja i montaže. Otprilike 99,5% onoga što snimim i objavim. Režem samo sočne psovke. Nisu gledatelji krivi da slušaju moje frustracije. 🙂

Zgodni “3d Relive” se pokvario, porasli su im apetiti i sada žele biti zasebna društvena mreža, nešto tako. Prije si mogao dodati svoji 20-ak prijatelja, onako u letu, koji su bili na utrci i uživati u usporedbi brzine pojedinih trkača. Sada ti nasumično ponudi par novih trkača koji su skupa s tobom trčkarali, a one s kojima si frend i koji su također sudjelovali, e pa njih NE možeš ubaciti u vizualizaciju tj. simulaciju. Uglavnom, kao i svi žele novac i prebaciti nas sa besplatnog na naplatni model. Jbg.

Kao i uvijek ima se puno toga za kazati, no pokušati ću skratiti i biti koristan.

Što je bilo dobro:

  • Daruvarčani su nam otvorili vrata dvorca i dali zaštitu, struju, vodu i toalet;
  • Dočekao nas je doručak sa puno ukusnih delicija tipa: njam, njam;
  • Start je išao bez odgađanja i filozofiranja;
  • Markacije dobre i prekobrojne, posebno su korisne bile table na križanjima i skretanjima, tako da nije bilo zabuna, gdje, što, kako…
  • Čekalo se da svi trkači dođu na cilj, ništa se nije micalo, sklanjalo, pospremalo. Svatko je dobio svojih 15 sekundi slave, finišersku medalju od drveta, stisak ruke, tapšanje;
  • Na pultu je bilo dovoljnih količina vode u bočicama;
  • U ime organizatora dvoje mladih sve vrijeme vrijedno snima dronom i kamerama audio-video materije za buduća vremena i prezentacije Ždral traila.
  • Uvijek društveni planinari su na startu nudili topli čaj (bez šećera) osvježenje pa čak i žesticu i još neke sitnice;
  • Cure na prijavama, lijepe, ozbiljne i na visini zadatka, te nasmijane kada treba (za kameru);
  • Start paket je bio najveće iznenađenje! Umjesto jedne mnogi od nas su dobili čak dvije lijepe i kvalitetne majice (sezona 2018. i 2019.) po sistemu “dijelimo dok ima”. Sukladno tome netko je dobio – netko nije. U start paketu magnezij, PVC kutijica za tablete, kolačići, bonovi za hranu, kupanje na bazenu, popusti za kupnju sportske opreme.
  • Žive kontrole (iako i bušači kartica na strateški raspoređenim KT imaju smisla) ovo je ipak bolje rješenje.
  • Na okrepama svega i svačega, pravo izobilje. Stao sam malo kraj doma da pozdravim planinare i ugledao raskoš Švedskog stola. Većina je nosila svoju vodu, pa se nismo baš zaustavljali.

Što je moglo biti bolje:

  • Ručak ukusan, pun mesa i bez krumpira (valjda nije dobro rodio jer ga nitko, niti na jednoj utrci ne stavlja u kotao i ja stvarno ne znam otkad se jela kuhaju samo od mesa!?) no dobro, bile su tu i dvije vrste kruha, volonterke ljubazne do zadnjeg trenutka, nasmijane, razgovorljive.
  • Barem jedan fotograf na terenu (dopisano naknadno: bio je jedan fotograf na terenu i napravio vrhunske fotke – ispričavam se) i u ciljnoj ravni. Čini mi se da ih uopće nije bilo. No budemo vidjeli…
  • Pogrešno pozicioniranje postolja za proglašenje pobjednika (daleko od razglasa, i sa pozadinskim svjetlom što utječe na fotke i video zapis. No, preživjeli smo nekako 🙂
  • Živa kontrola je trebala biti na Petrovom vrhu, a ne kraj Planinarskog doma, no valjda nitko nije kratio taj dio staze, planinari kod Doma su me uvjerili da imaju sve pod kontrolom.

Što je bilo loše:

  • Domaćini se potrudiše, stvarno, ali Slavonci svi odreda odoše kućama i to vrlo brzo. Prvo pobjegnu ovi na najkraćim utrkama, pa oni na srednjim i na kraju dugoprugaši, a samo trkači iz daleka ostadoše i nadam se uživaše u živoj glazbi. Šteta… Osim trčanja valjalo bi se naučiti i malo zabaviti. Ostao sam najdulje od svih, no kad su sva poznata lica nestala, predajem se i krećem doma… Čujem od onih koji su spavali u Daruvaru, da je zabavu i živu svirku pokvarila kiša koja je pljuštala oko 19:00 sati baš u vrijeme kad je trebao početi koncert… Znači,  mokro, hladno, i tako, šteta. 🙁
  • Nije bilo sunca, pa su fotke “duhovite” zbog malih brzina zatvarača. No tu su kao dokumenti vremena i trenutaka koji se više nikada ne mogu ponoviti.

S obzirom da se ovdje preklapaju dvije lige Slavonsko-baranjska trail liga i Kontinent trail liga, konkurencija je bila znatno jača i naši iznimno brzi momci su imali dosta muke izboriti se medalju.

Moje vrijeme u odnosu na prošlogodišnje je 15 minuta sporije i kaže “marš na dijetu”. 🙂 Prošle godine Veliki Ždral od 27km odrađujem za 02:53, a ove godine za 03:07 šmrc. Jbg najgori sam. No, baš me briga – istrčao sam ga i hodao samo na uzbrdicama. Bravo ja. 🙂

Veliki Ždral ima dva opaka i dugačka uspona i smiksanu stazu koja kombinira sve od asfalta, preko makadama, do trave i blatarenja, prepreke, kamenje, granje (samo krokodili nedostaju). Usponi su teški i treba jebački potegnuti tj. hodati, iako ovi mladi dečki od 20-ak godina to preskaču kao gazele. Dakako moj najveći problem je spust, jer tu redovito imam problema i nikako ne uspijevam otpustiti kočnicu unatoč čitanju kako treba povećati kadencu, savinuti koljena, izbaciti kukove, što već, sve je to bla, bla. Netko to zna i može, netko kao ja ne i kraj priče. Najlakše je biciklirati. Tu možete biti mali, bucmasti, pa čak debeli, smotani, ali kad nagazite na pedalu ideeee. Ovdje svaka dlaka smeta. 😉

Sve u svemu, bili smo, trčali i uzeli nekoliko bodova. Mnogi iz SBTL-a to nisu napravili pa će u konačnici kumulativni rezultat biti dobar za nas koji imamo više utrka u nogama.

Lijep pozdrav svima. Vidimo se na Papuk Trek and Trail utrci u studenom mjesecu.

Miša Nicinger

Rezultati: