28.03.2009. I ovoga puta smo u standardnom sastavu, ona i ja 🙂 a to će drugi ako ne osnivači Šapica. Prije stanovitog vremena odlučili smo sve vrhove niže od 1.110m pohoditi u komadu i to od podnožja planine pa sve do vrha i dakako nazad. Smatramo da je odveć lagano kada se do pola puta skokne autom, pa koju uricu hoda i pripovjeda o velikom uspjehu… Ovo je prava stvar! 🙂 He, he nismo tako razmišljali prije par mjeseci ali
22.03.2009. Prema planu i programu organizatora HPD Sokolovac iz Velike, okupljanje je predviđeno na Veličkim livadama do 09:00h. Pojedine šapice stoga ustaju između 6 i 7 sati kako bi na vrijeme obavile pripremne radnje (jutarnja toaleta, kupnja peciva i priprema sendviča, tenkiranje benzina, dolazak iz VT za PS i tako to). Ovoga puta nam se pridružuju i najnovije šapice iz Virovitice, kao i nekolicina izletnika iz Slatine koje sudeći prema reakcijama nećemo tako skoro vidjeti na nekom pohodu 😉 Uspjeli
21.03.2009. Prvi put smo, Ivona i moja malenkost, pohodili Češljakovački vis (820m/nv) tijekom zime, točnije 26.12.2008.g., danas smo trebali uživati u 2. danu proljeća, uz potpuno drugačiji ugođaj – heh, ali ništa od toga – ponovno smo uživali u pravom zimskom okruženju; hladnom zraku, ledenom vjetru i snijegom pokrivenom Papuku. Iako smo očekivali nešto drugo, uistinu smo uživali u ponudi naše omiljene planine. 😉 Vas poštovani čitatelju nismo sreli, ali se veselimo tome, he, he, možda već sutra na Papučkim
11.03.2009. Ustajemo ranom zorom (nešto iza 08:00h) i krećemo iz Filip Jakova put nacionalnog parka Paklenica. Usput u Zadru pokupimo naše nove, novcijate planinarske iskaznice (ta-raa…) i zastajemo na prijelazu preko slane vode na mjestašcu koje se naziva “stari-novi Maslenički most” i fotkamo sve živo i neživo i dakako novi most na Maslenici, poznatiji kao “Most Bure Radića”. 🙂 Na ulazu u Nacionalni park Paklenica dočekuje nas ljubazni rendžer i propušta bez plaćanja kaucije za upad, koja iznosi 20kn po
07.03.2009. Iz skoro ravne Slavonije krećemo u četvrtak 05.03.2009. kako bismo na obalu stigli na vrijeme. 🙂 Prema planu i programu zamislili smo da u petak prije Škrapinga malčice predahnemo, s obzirom da u subotu ustajemo nešto iza 6 sati i jurimo iz Sv. Filip i Jakova put Ugljana, dakako preko Zadra, a uz pomoć moćne Jadrolinijine makine poznatije pod imenom trajekt. 😉 Iako su navečer najavljivali buru, a dva dana prije padala je obilna kiša, prohladno jutro i zimske
15.02.2009. Šapice se napokon uspijevaju okupiti i to u proširenom izdanju: Ivona, Lareta sa Matijom i Juricom, Željko i moja malenkost. U osvit zore, točnije u 10:00h 😉 naša mala ali odabrana skupina odvažno kreće na pohod Slatinskim prigorjem. Ivona i ja imamo punu ratnu spremu (cipele, gamaše, pune ruksake, štapove i druge sitnice), Željko ima sve osim ruksaka, a Lareta ponosito grabi sa novim cipelama i ruksakom prepunim suhog voća, jabuka, čokolade, tekućinom za piće, a naš podmladak; Jurica
14.02.2009. Šapice u standardnoj postavi (ona i ja) a tko će drugi ako ne osnivači. 😉 Valentinovski pohod na najviši vrh Papuka, istoimeni vrh Papuk (953m) započinjemo iz samog podnožja planine, točnije Slatinskog Drenovca, i to stazom koja vodi na Ivačku glavicu (913m) preko grebena Sokoline i vrha Kožić Hrast (708m) a usput ima odvojke za Jankovac (strmo dolje), Zvečevo (3+4h) i u konačnici završava na najvišoj visinskoj točki Slavonije, njegovom veličanstvu vrh Papuk – hip, hip, hura! Od Drenovca
08.02.2009. Od Šapica je prisutna natpolovična većina koju sačinjavaju; Ivona i Miša – dakle imamo kvorum 😉 pa pohod započinjemo kod T-mobile GSM odašiljača, odakle puca zaista veličanstven pogled na Mađarsku i Pečuško brdo, ispeglanu Slavonsku ravnicu na istoku, Papuk na jugu i na jugo-zapadu Bilogoru. Za lakšu orijentaciju – odašiljač se nalazi u blizini “Lovačke kuće Repić”, a mi smo u podnožju ostavili osobno prometalo i krenuli stranputicom prema jezeru Javorica. Prije toga smo svratili da obeliska na vrhu
31.01.2009. Nevelika ekipa Šapica u sastavu; Ivona, Nikolina, Željko, šumar Franjo Kruljac i moja malenkost krenula je točno u 10:00h iz centra Slatine, (točnije Caffe Bar Haustor), pa Vinogradskom ulicom u višesatni pohod Slatinskim prigorjem, koji je imao za cilj otkriti nama nepoznate staze od Popišanca do Javorice i označiti ih žutom trakom.
25.01.2009. Slatinsko prigorje obiluje uistinu prekrasnim krajolikom, šumama, brdima i dolinama kakvih nema na daleko – vjerovali ili ne – živi bili pa se uvjerili, kad nam dođete u goste. Prije samo nekoliko sati, točnije jučer, hodali smo Krndijom, a već danas Šapice krenuše sa kovanjem planova o vlastitim stazama.