Međimurje na Papuku.

18.10.2009.

Šapice na IvačkojŠapice su ovoga puta imale pregršt događanja, o da. 🙂 Dobili smo goste, inicirali novu Šapicu i okupili preko nekoliko starih (ne po godinama) članica. Iz dalekog i prijateljskog Međimurja u Slatinu su došli: Đuro, Maja i Erik, kako bi sa nama odjezdili do Papuka i pohodili Ivačku glavu i Nevoljaš. Šapica Slavica je naša nova planinarska snaga i dika. Sa smiješkom na licu i laganog koraka popela se bez pol’ muke, takoreći na sami vrh Slavonije i zaslužila narančastu majicu “planinarimo.info”. Svaka čast Slavice i dobro nam došla – hop, skok (planinarska inačica za cmok, cmok). 🙂

Šapice povratnice Sanja i Lareta, dale su snažan doprinos na pohodu jer osim nasmijanih lica i urođenog šarma, uspijevaju kvalitetom, kvantitetom i stajlingom doprinijeti pojavnosti ove po mnogo čemu krasne skupine zaljubljenika u prirodu i skokove preko stabala, sa ili bez štapova. 😉

Preko ili ispod...Okupljamo se u Slatini kod motela i s pogonom na dva kotača krećemo put Ćeralija i Slatinskog Drenovca, gdje Ivona i ja ostavljamo Merivu i presjedamo u Laretinu Ladu Nivu. Na Jankovcu presvlačenje i popravljanje mejkapa i ubrzo grabimo prema Ivačkoj glavici. Trebali smo krenuti iz Slatisnkog Drenovca i pokazati svima kako je lijepa i zahtjevna Sokolina 😉 ali su naši gosti iz Međimurja dobili naređenje od baka-servisa kada se točno moraju vratiti po drugo dijete koje su ostavili na čuvanju.

U prolazu otkrivamo kesten i dok se drugi nećkaju, piju vodu i ispuhuju nosiće, koristim gužvu i na brzinu skupljam nekoliko kilograma turbo velikih i lijepih kestena skupa sa zaštitnim oklopom. Kasnije su ih Sanja i Lareta pogazile vitkim nogama s teškim cokulama, a Ivona i ja smo ih skupljali u vrećicu. Dobri su ti kesteni, dobri, a niti divlje kruške nisu za baciti. Trebam li reći da smo kasnije pronašli sočne pitome kruške i napuštene dunje, koje su žute i ljepše od samoga zlata, a tek što imaju miris (sada vi svi na trenutak zatvorite okice i udahnete ovaj tekst).

Ekipa na vrhuDan je prohladan i tmuran, podloga suha, jednom se čak i sunce pokazalo na 5-6 sekundi. Na vrhu nas je dočekala studen i sjeverni ledeni vjetar. U nekoliko sekundi navlačim sve što imam od odjeće i spremno otvaram paljbu sa Pentax-om po učesnicima pohoda. Prvi je stigao mlađahni Erik, a zatim je Ivačku zaskočila Ivona, Maja, Sanja, Lareta, Slavica i Đuro. Bože mili tog veselja… Da ste to samo mogli vidjeti. Ne budite očajni, evo možete i vi sa nama već slijedeći put.. 😉 Obavljamo formalnosti (upis, štambiljanje, fotkanje) i udišemo friški Papučki zrak što se komeša od Mađarkse do Bosne i Hercegovine i nazad, a zatim štrumfamo starom šumskom cestom do Anđine kolibe gdje uništavamo zalihe živežnih namirnica i krećemo na Nevoljaš. Nagovaram ih da skoknemo do Lapjaka i Tauberovih stijena ali ne uspijevam. 🙁 Drugi put… Spuštamo se do Jankovca i pozdravljamo sa gostim, starim i novim Šapicama i sa gospodinom u rendžerskoj uniformi Mirom Mesićem, a zatim krećemo na spust “četvrtom lovačkom stazom”. Tamo nam Miro daje smjernice i krećemo na put u nepoznato…

Staza je zapuštena i vrlo teško prohodna, ima dvije-tri prastare markacije ali zato bez problema pratimo tragove odrezanih grana koje je naš Cigo dan prije mačetom skratio za glavu. 🙂 Josipe Ciganoviću svaka ti čast! Da nije bilo tih odrezanih grana i naših dva para očiju teško bi pronašli put do starog druma koji prolazi pokraj Klaka. Istina, na mjestima je staza bilo izuzetno teško prohodna i trebalo je uložiti vraški trud da se ostane na nogama.Cigine "markacije" Kada budeš ponovno markirao stazu predlažem da staviš Pentax ili Nikon, a može i Canon odnosno Sony oko vrata i umjesto onog mangupskog ruksaka poneseš neki veliki i dobro natovareni ranac sa puno tehnike i stvari… 😉 Uf bilo je uistinu naporno, ali se isplatilo. Vidjeli smo mjesta koja mnogi nisu, uživali u pogledu na sjever, hodali po tepihu od borovih iglica, pregazili dva potočića i bezbroj ogromnih stabala i dobro se umorili. Prašuma je slaba riječ za sve ono što smo vidjeli i doživjeli dok smo izohipsom (ala smo i planinari načitani) hodali od Jankovca do Drenovca tom famoznom četvrtom lovačkom stazom. Nisam imao volje niti snage za spust do starog grada Klaka jer sam vukao puno tehnike i jedan poveliki i vrlo teški izolator sa električnog stupa kojim su nekada napajali planinarski dom električnom energijom.

Na pohodu je najveći problem predstavljala ogromna količina polomljenih grana i srušena stabla od s kojima vjetar radi što mu je volja. Joj što bi bilo dobro da se to može nekako očistiti sa staze… Hvala svima na pohodu i ugodnom druženju. Dabogda Vam lutanje planinama prešlo u naviku, a druženje sa prirodom sastavni dio života. Sve u svemu za Ivonu i mene ovo je bio sedam sati dug pohod, kroz dobro poznati ali i teško prohodni i nikad do kraja istraženi Papuk. Ako ova priča u vama budi želju za avanturom i pohodima, ne oklijevajte jer će već sutra biti kasno.

Miša Nicinger

 

15 comments

  • djuro

    Nadam se da če vaše planinarske reportaže potaknuti i druge da krenu tragovima šapica.

  • Slavica

    Drage šapice,
    meni je bilo prekrasno s Vama, Bog Vas blagoslovio!!! 🙂

  • DAVOR

    Nevjerovatno je koliko smo se puta ove i prošle godine mimoišli na Papuku a da Vas nisam nikad susreo( osim Zvečeva i Rupnice)a tada nisam znao da postojite.
    Po fotografijama bili smo na puno izleta na istim mjestima isti dan, ali ili Vi, ili ja malo prije ili malo poslije ili drugim smjerom.
    Zadnji put Klak u Nedjelju sa razlikom od destak minuta
    sa dolaskom u Drenovac.
    Gospodin Mesić je i nas nagovarao na novi put do Klaka ali smo to ostavili za idući vikend radi lošeg vremena i Ciginih markacija
    koje su živopisne ali nisu najsigurnije.
    Možda idući vikend budemo bolje sreće recimo na Sokolini koja je Vama uvijek izazov kao i meni.
    Pozdrav, Davor

  • Slavice, bilo nam je svima lijepo.. Nadam se da nećeš odustati i da ćemo se viđati svaki drugi vikend, kada si tu 🙂
    Davore, te Cigine “markacije” nisu tako zbunjujće, ako smo mi uspjeli proći i nismo se zagubili, možeš i ti.. samo pratiš tragove rezanja grana.. isplati se, vjeruj mi.. takve divljine i nedirnute prirode ne možeš vidjeti na običnim stazama na Papuku 🙂 Nadam se da ćemo se i sresti jednom.. možda u Kutjevu?…pozz

  • klikunaš

    danas na Papuku u 07 sati bila je snježna granica na + 800 m/nm. Sve bijelo; Koprivnato, Ivačka, vojna i dr. Oko podneva se otopio. Ovo oko 4-te lovačke je zanimljivo! Cigi i meni je to bilo veliki izaziv a sada je dilema ? Da li ju očistiti za prohodnost pa gubi svoje čari ili ju ostaviti ovakvu kakva je. Inače radimo projekt “kružno oko Klaka” tj. da spojimo Klak sa “prvom lovačkom/nadzorničkom/ pa na Jankovac. Naravno spust po 4-toj lovačkoj (toj divljoj stazi)i Starim drumom. Dajte prijedloge. Pozdrav međimurcima i Chinese.

  • Uhh, teška odluka… ali kad već pitate, evo mog mišljenja – ja sam za to da ostane divlja, jer takva jedino ima svoje čari.. na Papuku iovako ima već puno markiranih staza (300km?).. problem je samo što će s vremenom Cigine “markacije” zarasti, izrast će nove grane, pa više neće biti vidljivo (ili kad napada snijeg?)..

  • DAVOR

    PAPUK NE TREBA DIRATI PREVIŠE
    STAZE KOJIMA SE ČESTO IDE RADI ŽIGA ILI SLIČNIH IZLETNIČKIH RAZLOGA TREBA MAKSIMALNO UREDITI ZA TAKOVU VRSTU PLANINARA.PRUŽITI PUNI
    KOMFOR PO PITANJU MARKACIJA,INFORMACIJAMA O SATNICAMA DO SLJEDEĆE TOČKE ILI KRAJA PLANIRANOG PUTA.
    MOŽDA OZNAKAMA KAKOVE SU NA POUČNOJ STAZI U VELIKOJ ZNAĆI
    VELIKOM TABLOM SA KARTOM PUTA, MJESTOM NA KOJEMU JESTE SADA I NEŠTO O SAMOM MJESTU(ŠUMA,STJENE,STANIŠTA KOJIH ŽIVOTINJA I BILJAKA I SL)
    TIME OBUHVATITI IVAČKU GLAVU,
    I ČEŠLJAKOVAC JEDNIM SMJEROM
    KRUŽNO( VELIKA, LAPJAK,IVAČKA,SOKOLINA,JANKOVAC,ŠARENI STUP,ČEŠLJAKOVAC,KANIŠKA GLAVA,TOPLIČKA GLAVA, VELIKA.
    SVE OSTALO OSTAVITI PLANINARIMA DRUGE VRSTE, NE PRETJERIVATI U MARKACIJAMA I PUTOKAZIMA NE NAVODITI LJUDE DA IDU TAMO.
    ZADNJI LOŠ PRIMJER JE OVO SA
    KLAKOM.PREKO TRIDESET GODINA HODAM PAPUKOM I ZNAO SAM GDJE JE KLAK OTPRILIKE ALI SADA KADA JE PUT OZNAČEN BOJIM SE DA ĆE BITI PREVIŠE LJUDI TAMO I DA ĆE SE DEVASTIRATI I OVO MALO ŠTO JE OD KLAKA OSTALO.

  • Miša

    Četvrta lovačka staza je dobra ali samo pod uvjetom da hodate sa malenim ruksakom, bez teškog fotoaparata pa čak i bez štapova. Iako je na dosta mjesta teško prohodna uistinu je izazovna, drugačija i pruža jedan sasvim novi pogled na našu omiljenu planinu.

  • Lareta

    još jednom ponavljam: lektor, sinko, lektor!!:))

  • klikunaš

    ma biti će tu još rasprava i rasprava. danas vrpcama (naravno žutim )Cigo i ja označili Kaptol – tumuli – Bazova glaba (SPP). Postavio on i putokaze koje valjda neće ukrasti. Davore, u e-korespodenciji ne pisati velikim slovima. To znači da na nas vičeš, galamiš. Miša ispravi me ako griješim.

  • Miša

    Lareta, ako nešto ne valja, a ti lijepo podvuci i precrtaj sa crvenom olovkom pa ćemo popraviti. 😉

  • Mogu ja, mogu ja? Da… velika slova znače vikanje po internetskom bontonu..
    Kaptol – Tumuli – Bazova, veseli me čuti.. jer smo lutali jednom tuda 🙂

  • Sviro

    u
    Nedjelju smo u Slatini..
    iz Osijeka polazimo u 7h imamo vremena za jednu cugu ,ako ste slobodni pozivam vas.Stat ćemo vjerojatno kod Jozine pekare na burek.
    Idemo busom za Bjelovar možete nam se i pridružiti.
    0919543902

  • Miša

    Naravno da smo zainteresirani i mi krećemo za Bjelovar u 09:00h ali drugim poslom. 🙁

  • Sviro

    Idemo busom. planinari jankovca,trebali bi biti do 9 kod vas
    cilj nam je
    Kamenitovac