Arhiva po ključnoj riječi: Miša Nicinger

Slatinski Drenovac – Sokolina – Jankovac

23.08.2009. Dan smo planirali provesti  u kupanju i sunčanju na rijeci Dravi kraj Sopja gdje je voda upravo nevjerojatno čista i bistra, gdje se pješčano dno proteže u duljini od više stotina metara, gdje je ovih dana dubina vode od 30-60cm, a puno dalje od obale i pješčane ade, dubina polako raste… Temperatura vode je ona prava (oko 21°C), a brzina ‘samo’ 7km/h što prosječnom plivaču omogućuje plivanje u mjestu. Plivaš, plivaš i plivaš a ne mičeš se niti malo…

Schwarzwald – 3/3

02.08.2009. Uspon na 1.166m – 4.5 h – Umjesto kondicijskih pripremi za odlazak na Schwarzwald – Šapice su imale nešto lakše pripreme poput snimanja CD-a sa MP3-cama za slušanje tijekom 2.000 km duge vožnje. Istovremeno je ljepši i pametniji 😉 dio Šapica vrijedno pretraživala Internet ne bi li skupila što više korisnih informacija o “Crnoj šumi”. Ruku na srce od svih karti i razgovora, najviše nam je pomogao moćni Google sa prilagođenim satelitskim slikama i silnim mapama (http://maps.google.com) inače nikada ne

Schwarzwald – 2/3

31.07.2009. i 01.08.2009. Calw – okolo-naokolo sa nešto malo lutanja – 4 h Napravimo sada i kratki osvrt na ono što nazivamo planinarske ili šumske staze. Približno 90% svih staza na sjevernom Švarcvaldu prilagođeno je nordijskom hodanju (uz pomoć štapova). Većim djelom su staze istovremeno na raspolaganju; biciklistima, konjanicima, planinarima i šetačima sa ili bez mnogobrojnih pasa. Dodajmo i to da psi najčešće nisu rasni, vrlo često nisu niti lijepi, a ni pametni, ali ih zato vlasnici maze, paze, tetoše

Schwarzwald – 1/3

31.07.2009. i 01.08.2009. Calw – Wimberg – 3h i 15′ Prvo riječ dvije o planini koju smo imali čast pohoditi čak tri dana za redom… Prevedeno sa tvrdo akcentiranog njemačkog jezika Schwarzwald znači “crna šuma” – vjerujte mi na riječ – cijeli taj kraj upravo tako i izgleda. 🙂 Obična listopadna stabla na koja smo navikli na npr. Papuku treba svijećom tražiti jer tamo sve vrvi od četinara, visokih, debelih i pravih. E da ih se dočepaju naši vrli šumski

Pohod na vrh Slavonije – Brezovo polje

04.07.2009. Prvo jedan mali EPP: U centru Orahovice godinama djeluje jedna nadasve simpatična pekara koja radi opako dobra peciva – pssst – nemojte to nikom pričati da se ne pokvare. 😉 Istina koliko su peciva izvrsna i svaki put sve inovativnija, toliko je središte Orahovice užasno po pitanju parkinga. Ocjena +10 🙂 za peciva i -8 za parking. 🙁 Teško je započeti ovu priču bez komparacije između izletišta Strmac smještenog na obroncima Psunja i udaljenog samo nekoliko kilometara od Nove

Do Kaptola i nazad…

27.06.2009. Naša mala subotnja pješačko-fotografska avantura uobičajeno započinje na Jankovcu. Trebam li uopće napisati da su Šapice u punom sastavu – “Ona & Ja” s tim da je idejni guru, planer pohoda, vodič, a tko drugi do Ona – glavom i bradom – The Ivona. U Ćeralijama pjevamo pjesmicu “Pada pada kišica na zelenu travu, pada pada kišica i na moju glavu…” Između Ćeralija i Drenovca susrećemo poveliku i dobro opremljenu biciklističku povorku koja piči 100 na sat, po mokrom

Papuk – uzduž i poprijeko

13.06.2009. Pješački pohod započinje u 11:00h po srednje europskom vremenu, a završava u 21:00h – pa se Vi sada mislite. 🙂 Dobro, dobro, priznajem – skoro sat vremena smo brali borovnice na Mališćaku. Ipak kada i to uzmemo u obzir opet nam ostaje 9 sati čistoga hoda, a to morate priznati uopće nije loše… Ivona odustaje o prvotnoga plana koji nije do kraja razradila ili sam joj pomutio planove svojim prigovaranjem pa odluke donosi onako “u letu”. Povremeno popušta uzde

Papukom na Papuk

06.06.2009. Slatinske Šapice su i ovoga puta u punom sastavu – Ivona i Miša (ako smo slučajno nekoga zaboravili neka se javi – dopisati ćemo ga). Iz Slatine krećemo poslije ručka i subotnjeg šopinga; mladi krumpiri, punomasni jogurt i sir, kore za gibanicu, kava, hrenovke i druge sitnice bez kojih se ne može zamisliti suvremeni život… 😉 Ubrzo smo pod punom ratnom to jest planinarskom spremom koja u svom sastavu ima sendviče, naranče, čokolade i sušeno voće kao i par

SPP – Zapadni Papuk

30.05.2009. Plan pohoda napravila je, a tko drugi nego naša agilna šapica Ivona! 😉 Na putešestvije po nepoznatom zapadnom Papuku hrabro se pridružila i šapica Danijela, a tu negdje u prikrajku ekipe smjestila se i moja malenkost. Dan kao stvoren za planinarenje; hladno (8,5°C), kišovito i tmurno vrijeme  🙂 . Krećemo u “cik” zore oko 10:00h iz Slatine put Đulovca. Vozimo se brzinom od 60km/h u lijepom, malom, slatkom i nadasve čistom Opelu naše Daše i tek što smo krenuli

Okolo naokolo

23.05.2009. Da smo kojim slučajem Ivona i ja “male ptice nebeske” što bezbrižno plove na zračnim strujama, trebalo bi nam samo nekoliko minuta za obilazak staze: Anđina koliba, Ivačka glava, Orahove vode, Planinarsko sklonište Mališćak, Pliš, Velika, Duboka, Nastavno pokusni šumski objekt Šumarskog fakulteta, Nevoljaš, Anđina koliba. S obzirom da nemamo krila, zaključak je – nismo ptice, a bogami niti anđeli 😉 pa nam je trebalo više od 7 sati da pohodimo “stazicu” koju je Ivona (a tko bi  drugi?)