07.03.2013. Drage naše Šapice & Šaponje, tekst i fotografije koje slijede u našu malu redakcije pristigle su privatnim kanalima (čitaj preko veze) i to od našeg starog znanca. Riječ je o Ivanu Dolovskom koga ste imali priliku upoznati u nekoliko navrata. Da, dobro ste pretpostavili – Ivan Dolovski i Darko Dolovski su bratići, samo što je ovaj drugi mlad, jak, zdrav i nabrijan do daske. 🙂
03.03.2013. Međužupanijska skupina nadaleko poznatih Šapica, danas je razdragano: šetala, hodala, poskakivala, padala, spuštala se i uspinjala. Ovoga puta smo Papuk prepustili drugima kako bismo svu pozornost usmjerili na Krndiju, Dobru vodu, Petrov vrh i druga znamenita mjestašca koja su nam uljepšala dan. Nije šala “Dobra voda” je full cool, a niti naša mala planinarska nakupina nije za bacanje. 🙂 Taj dobri izvor nikada ne presušuje i donosi osvježenje svekolikom ljudskim i divljim životinjama.
24.02.2013. Iako u slavonskim gradovima, selima i nizinama snijega više nema niti u tragovima, a zima se niti ne nazire – malobrojni izletnici na Papuku danas su mogli doživjeti pravu snježnu avanturu. Debljina bijelog pokrivača je varirala između 40 i 60cm, a na visinama iznad 700m smo imali bliske susrete sa niskim oblacima koji u praksi izgledaju poput guste magle. 🙂
17.02.2013. Današnja priča nikako da klizne! Već treći put pišem uvodnu rečenicu, a tipke škripe i zastaju – ne uspijevam pokrenuti bujicu riječi… Možda sam napisao previše napisa o Papuku i iskoristio sve smislene i besmislene naslove, a jedinu sugestiju sa strane ne mogu objaviti (jebote točak), stoga ću krenuti polako sa predigrom i pokušati vas po tko zna koji put povesti u neslućene visine, sve do same završnice kada ćete doživjeti sladostrašće sreće pregledavajući naš 10-minutni video uradak. 🙂
27.01.2013. Vjerojatno neću pogriješiti ako kažem da smo ovaj pohod odradili na prosječnih -4°C s obzirom da je temperatura u dolasku do odredišta varirala između -3°C i -7°C, a sve to pri debljini ili bolje rečeno dubini snježnog pokrivača od prosječnih 25cm. Papuk je ovih dana prekriven suhim snijegom koji se zbog niskih temperatura pod nogama ponaša rasipno poput dravskog pijeska.
13.01.2013. Iako naslov priče sugerira nešto loše i krajnje opasno (Nuclear story), a zatim misteriozno i neistraženo (Stojanov grob) budite bez brige – sve to pripada skupini priča za plašenje male djece, nešto poput vilenjaka i baba roga… 🙂 Veću dozu radioaktivnosti smo uz pomoć geigerovog brojača izmjerili u našoj dnevnoj sobi, a lokaciju Stojanovog groba unatoč brojnoj ekipi koja se “razvila u strijelce” – nismo uspjeli pronaći. Ponovimo još jednom da na zloglasnom lokalitetu Kadimlija u gornjem toku Koturičke
06.01.2013. Umjesto prepisivanja legende o Ružica gradu, vaše i naše Šapice: Ivona & Miša predstavljaju vam priču ispričanu sa dvije amaterske video kamere, koja je nastala tijekom tri pol satnog pohoda od jezera u Duzluku, do Ružica grada, a zatim sve do udaljenog Starog grada koji se nalazi na znatno većoj nadmorskoj visini.
International Mountain Day Overture 24.11.2012. Na inicijativu Petera Lasla starog planinarskog vuka sa Papuka koga Šapice i naši čitatelji poznaju po komentarima i pozdravima ispod tekstova na planinarimo.info – danas se na Jankovcu okupila mala ali moćna ekipa planinara. I to ne bilo kakva ekipa – već međunarodna! Mađarski grad Baja poslao nam je troje planinara: Anita, Peter i Laci, a boje Šapica iz Slatine branili su i obranili: Ivona, Jasna i moja malenkost. Nije nešto, al’ nije da nije!
18.11.2012. Današnju priču započinjem stihom iz žalopojke “Konjuh planinom vjetar šumi bruji, lišće pjeva žalovite pjesme, borovi i jele, javori i breze, svijaju se jedno do drugoga…” Pjesma je mnogo sjetna i što je najvažnije ne poziva na rat i mržnju poput nekih današnjih koje su sve samo ne tužne. 🙁 Ova mi se pjesma počela vraćati u misli tek kad sam zahvaljujući osnivačici Šapica otkrio čari planinarenja i ako baš želite znati – kada sam spoznao da je Konjuh
04.11.2012. S obzirom da su organizatori današnjeg pohoda naši dragi & mili osječki prijatelji poznati kao obitelj Lončarić – imali smo čast i zadovoljstvo pohodi “Lončarski vis” koji se nalazi na 482m/nv. Sreća naša! Zamislite samo da se Jasna i Ivan kojim slučajem prezivaju “Orkanović” – morali bismo ići na “Orkanske visove”, a to bi bilo melodramatično i neizvjesno do samog kraja. Tko zna kako bismo i gdje svršili… 🙂 Parkiramo u Seoni, točnije na izvorištu našičkog vodovoda i hodamo oko