Arhiva po ključnoj riječi: Miša Nicinger

Zadnja prvoga 2014.

26.01.2014. To da naše mađarske kolege vole pohoditi Papuk i Krndiju – već i vrapci na granama znaju. Njihova opčinjenost slavonskim gorjem nije nimalo slučajna. Planinari iz Pečuha, Mohača i Baje imaju Meček koji je isto tako lijep i zgodan ali se ne uzdiže dovoljno visoko u nebeske visine. OK, ruku na srce, nije ni Papuk neka odveć visoka planina, ali je skoro duplo viši i višestruko širi od Mečeka, što planinarima pruža znatno veće mogućnosti za pohode, istraživanje i

Bongo

19.01.2014. Prije no što krenete pregledavati slike i video zapis – moram izraziti žaljenje što se na startnoj crti nisu pojavili naši stari znanci: Jasenka, Vanja i Igor (iako su uredno najavili svoj dolazak), a zatim i svi planinari koje su virusi prikovali za krevet ili ih je “viša sila” ugrozila. 😐 Uvjeren sam kako nema smisla, niti potrebe, nabrajati sva ta lica i zgodna naličja. Jel’ tako? Oni su dovoljno kažnjeni prisilnim radom, preždravanjem i izležavanjem. 😉 Danas je

Ranoproljetni uspon na K2

12.01.2014. Otkuda Šapice na K2? Pa tako, lijepo… Uranili smo, napravili sendviče i krenuli na put. U podnožje moćne K2 destinacije stižemo u “devet za dva” odakle krećemo na 18.5 km dugačak uspon! Nije šala, upravo je toliko kilometara potrajao naš pohod po Krndiji & Kapavcu. 🙂 Ta hajte molim vas – niste valjda pomislili da smo skoknuli do onog tamo, negdje bogu iza nogu i jako dalekog K2 koji se uzdiže na 8.611 m/nv. Gore i dolje cca 13km.

Novogodišnji pohod 2014.

01.01.2014. Ovogodišnju planinarsku sezonu, Šapice su tradicionalno započele na Ivačkoj glavi (912 m/nv) što smo dokumentirali upisom u knjigu, a zatim i sa nekoliko kolor fotografija, kao i kraćim video zapisom.

Povratak na Padeški vis

22.12.2013. Budim se teškom mukom i zijevajući izvirujem van: magla, sivilo i hladnoća… Fuj & bljak! Najradije bih se vratio i nastavio snivati snove o suncu, palmama, povjetarcu, valovima i preplanulim ratnicama iz amazonskih šuma. 😉 No ništa od toga. Ekipa se sastaje u 09:00h i valja nam poći put omiljenog papučkog gorja. Već na Popišancu bljutavo gradsko jutro poprima obrise prekrasnog dana koji je pred nama. Sunčeve zrake uspješno rastjeruju nisku naoblaku i u automobili stvaraju efekt staklenika. Topimo

Bio je to posve neobičan dan

15.12.2013. Dok dremuckam na trosjedu uživajući u treptajućoj toplini kamina, osjećam svaki miocit utrnulih listova, kvadricepsa i bolnu utegnutost guze. Da, bole me i leđa, ramena, nadlatkice, glava, zuji mi u glavi, trnu mi prsti… Dok ženi pokušavam objasniti kako smo Gizmo i ja imali odličan planinarski dan, ona mi kratko ženski odbrusi:

Međunarodni dan planina 2013.

08.12.2013. 8. izlet u nepoznati Papuk – Papučki reitweg Za uvod u priču ću iskoristiti riječi gđe. Mirele Poljak iz Osijeka, koje je u pratnji supruga Davora, hodala po dubokom snijegu sa smiješkom na licu, kada smo je zamolili, a potom i dobili ekskluzivnu izjavu: “Dobra večer. Kako sam obećala javiti se, evo me sa nekoliko riječi nakon prekrasnog dana kakvog se samo može poželjeti. U Osijek smo stigli oko 20:00 sati, puni dojmova, presretni što smo imali priliku dotaknuti

Radni sastanak

24.11.2013. Zacijelo ste čuli za radne sastanke na kojima se uglavnom: diskutira, debatira, razgovara, raspravlja, svađa, podmeće, upada u riječ, šuti, gleda u pod, prčka po mobitelu ili čitaju novine… Eh, kad bih samo znao kome je sinula ideja beskorisnom sastančenju dodati pridjev “radni”!? Svi jako dobro znamo kako se i što “radi” na sastancima…

Obdarena ruta

17.11.2013. Maglovito jutro nije obećavalo mnogo. Sunce se jedva probijalo kroz sive krošnje već usnulih stabala papučkih šuma. Jesen je pokazala svoju čaroliju i polako se povlači pred ledenom kraljicom koja je sve bliže. Njen dah osjećamo na licu i rukama putem do mjesta današnjeg susreta.

Poznatim putevima na drugačiji način

Današnja pohodnja je dokaz da ne mora uvijek najava puta, koji je izgledao kao nešto što smo već prošli u više navrata, biti nezanimljiva i dosadna već se može pretvoriti u nešto što je čak i prešlo naša očekivanja. U Orahovici se skupila standardna skupina planinara Ivona, Jasna, Miša, Miroslav i ja. Nakon što smo izmijenili međusobno domaće jabuke kojima se svi hvalimo, promijenili smo rutu s obzirom da je Miroslav vidio najavu lova u području kojim smo prvobitno htjeli